Razgovarala: Vesna Hlavaček  

Na nedavno završenom  Mostar Film Festivalu nagradu za najbolju žensku ulogu Stablo Ljubavi dobila je mlada i vrlo nadarena glumica Marija Škaričić. Tim povodom zamolili smo Mariju za razgovor.

Nagradu ste dobili za lik Mare,u istoimenom filmu redateljice Andree Štaka - po koji put?  

-Drugi, prva nagrada došla je sa Sarajevo film festivala.

 Osobito su vam naklonjeni žiriji na bh. festivalima?

 -Ne znam, moguće:) A možda se sve samo tako poklopilo.

 Bh. redatelji Vas rado angažiraju za uloge u svojim djelima...?

- Pa i ne baš. Nikada nisam igrala ni u jednom bh. filmu. Radila sam s Danisom Tanovićem, ali na tv seriji “Uspjeh“, meni  vrlo dragom projektu.

Što Vam ova nagrada znači?

 -Lijepa potvrda za obavljeni posao koju rado primam.

Tko je zapravo Mare? O kojoj temi progovara Štaka u filmu?

-Mare je žena zarobljena u rutini podijeljenih životnih uloga. Poriv za manje mehaničkim i predvidljivim životom potakne je na neke dotad nezamislive korake. Andreina priča univerzalna je tema, ali je ona o njoj progovorila vrlo osobno, iz vlastitih pitanja i istraživanja granica slobode i individualnosti.

Partner u filmu Vam je Vaš suprug Goran Navojec. Je li Vam to olakšalo ili otežalo posao?

-Ne vidim nijedan razlog zbog kojeg bi zajednička igra otežala posao. Dapače, naša mi je suradnja uvijek lagana i poticajna. Prvi put smo u ovom filmu igrali supružnike, na prošlom zajedničkom projektu Danis je režirao kako ga privodim u lisicama u policijsku stanicu. 

Film i Vaša uloga dobivaju  priznanja diljem svijeta...

-Film je krenuo na svoj festivalski put oko svijeta i zasad lijepo putuje, pogotovo ako uzmemo u obzir trenutne globalne okolnosti. Želim mu dug i uspješan prikazivački život, a priznanja su uvijek lijepa i dobrodošla vijest.

Već ste snimili 18 filmova, zapostavljate li teatar..., na kojim scenama nastupate?

-Zadnjih godina ne nastupam u kazalištu uopće, pomalo sam potpuno “ispala“ iz tog polja. Nije bilo namjerno, tako se dogodilo, put me odnio na filmski set i tamo se već neko dulje vrijeme zadržavam i izražavam.

Kojih se uloga u kazalištu i na filmu osobito rado sjećate... Koji biste lik željeli zaigrati, ali niste imali priliku?

-Sjećam se prve velike uloge u kazalištu nakon Akademije, Šovagovićevi “Festivali“ u Splitu. Režirao je Paolo Magelli, kojeg sam obožavala i prvi susret s profesionalnim kazalištem dogodio mi se upravo s njim. Sve je za mene bilo novo i veliko, puno sam stvari otkrila tada i sjećam se s veseljem tog ljeta u Splitu. Što se filma tiče, posebno mjesto za mene imaju “Ta divna splitska noć“ Arsena Ostojića, jer je i to bilo prvo, veliko i novo, zatim “Gospođica“ Andree Štake i moj omiljeni “kratkiš“ Zvonimira Jurića “Žuti mjesec“. Nemam neispunjenih želja, osim što bih voljela da sam još nešto radila s Paolom u kazalištu.

Radite već i s mladima kao profesorica na ADU?

-Već deset godina radim sa studentima glume, posao koji mi s vremenom postaje sve veća radost. Predivni su.

Što je Vas odvelo na daske koje život znače?

-Od malena sam voljela izvoditi pred drugima, pjevati i glumiti. Obožavala sam filmove i zamišljene svjetove. To se nastavilo i kroz tinejdžersko doba i kad je pred kraj srednje škole došlo vrijeme da se za nešto odlučim, nisam zapravo imala nijedan drugi poriv osim da pokušam upisati glumu. 

Je li važna uloga teatra u društvu, što je njegova zadaća?

-Ako je istinito, kazalište može puno toga dati. Ne mislim da ima neku univerzalnu zadaću jer je svaka umjetnost uglavnom potreba za izražavanjem pa se ne bih usudila bilo kome soliti pamet. Ali kada istinski progovara o bilo kojem segmentu stvarnosti koju možemo osjetiti i prepoznati, tada ima mogućnost da djeluje na gledatelja koji dopušta biti dirnut ili potaknut. I tada je čarobno i važno.

Kojim se glumicama u zemlji i svijetu osobito divite?

-Mnogima, ne bi stali u ovaj intervju. A i sigurno bih nekog nepravedno i nenamjerno izostavila pa radije neću ni pokušavati s nabrajanjem.

Kako provodite dane pandemije?

-Sasvim obično, radim, kad mi se da ili kad je nužno obavljam kućanske poslove, šetam, trenutno opet gledam neke stare filmove koje sam već zaboravila, a sad su mi još bolji nego kad sam bila mlađa.