Razgovarala: Vesna Hlavaček

Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova u BiH, nadzor nad primjenom Zakona povjeren je Agenciji za ravnopravnost spolova BiH.

Osim toga, Agencija i gender centri su ključni institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova u Vijeću ministara BiH, Vladi Federacije BIH odnosno Vladi RS-a, koji su zaduženi za usmjeravanje napora na borbu protiv diskriminacije i postizanje ravnopravnosti spolova u BiH izradom strateških dokumenata i akcijskih planova. Agencija, međutim, djeluje i u području sprječavanja nasilja na ženama. O tome smo razgovarali s direktoricom Agencije Samrom Filipović Hadžiabdić.

Nasilje u obitelji, kao jedan od najvećih izazova bh. društva, problem je koji je prešao iz privatne u javnu sferu. Žrtve obiteljskog nasilja u BiH postale su fokus interesa i zaštite društva, usljed promjena u zakonodavstvu, obrazovanju, jačanju kapaciteta i poboljšanju prakse institucija za učinkovitiju primjenu zakona, kao i poboljšane suradnje između institucija i nevladinih organizacija. Kakva su Vaša iskustva u tom pogledu?

-Kada je u pitanju zaštita žena od nasilja, u Bosni i Hercegovini učinjeni su brojni koraci, kao što je usklađivanje zakonodavnog okvira sa međunarodnim standardima, donošenje relevantih strateških dokumenata, uspostavljanje multidisciplinarnog pristupa za zaštitu žrtava, edukacije za sve subjekte zaštite, servisi za žrtve nasilja, javne kampanje za podizanje svijesti o neprihvatljivosti nasilja... Ipak, identificirane su i određene slabosti u sustavu  zaštite, te prostor za daljnje unaprjeđenje mehanizma zaštite žrtava nasilja. Nasilje nad ženama i porodično nasilje ostavljaju teške i dugotrajne posljedice koje djeluju ne samo na osobu ili porodicu, nego i  društvo u cjelini. Zbog toga, borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici predstavlja jedan od velikih izazova našega društva i naš prioritet.

Krizne situacije, u koje spada i pandemija uzrokovana virusom CoVid-19, značajno mijenjaju i pogađaju najranjivije kategorije, žene i djecu kao žrtve nasilja u porodici. Podaci nevladinih organizacija potvrđuju da je period pandemije uzrokovao porast nasilja nad ženama. Prema podatcima kojima raspolažemo iz nevladinog sektora,  u odnosu na 2019. godinu, broj poziva na SOS linije, kao i broj zahtjeva za smještaj u sigurnim kućama se skoro udvostručio.

Nasilje u porodici učestalije je zbog mjera ograničenja kretanja jer su žene bile primorane kontinuirano boraviti u zatvorenim prostorijama sa partnerima, koji su se zbog krizne situacije češće nasilno ponašali. Neke žrtve nisu u mogućnosti da se obrate za pomoć, a postoji i opravdana sumnja u mogućnosti subjekata zaštite da im pruže adekvatnu pomoć i podršku u ovim okolnostima jer su svi, očekivano, fokusirani na mjere i aktivnosti vezane za suzbijanje pandemije. Sljedeći faktor koji utiče na povećanje ovog oblika nasilja je sve veća neizvjesnost u pogledu budućnosti, posebno u vezi egzistencijalnih pitanja i ekonomske stabilnosti.

Obiteljsko nasilje definira se kao „bilo koji čin fizičkog, seksualnog, psihološkog ili ekonomskog nasilja koji se dogodi u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih supružnika ili partnera, bez obzira na to je li počinitelj dijelio ili nije dijelio isto prebivalište sa žrtvom (Vijeće Europe, Konvencija o Prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, Istanbul, 11. svibnja 2011.). "Jesu li žene u BiH uopće dovoljno svjesne što se sve podrazumijeva pod nasiljem nad njima?

-Nasilje ima različite, većinom nevidljive forme, tako da žrtve nasilja ni same ne prepoznaju različite vrste nasilja, niti sebe kao žrtve, veoma slabo poznaju mehanizme zaštite, a još manje im se obraćaju, najčešće zbog manjka povjerenja u subjekte zaštite.  

Istraživanje o rasprostranjenosti i karakteristikama nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini koje je provela Agencija za Ravnopravnost spolova BIH, pokazalo je da je samo 5,5% žena izloženih nasilju zaista i potražilo podršku neke od institucija. Posebno su zabrinjavajući razlozi zbog kojih se žene nisu obraćale institucijama. 

Prema Istraživanju OSCE-a “Dobrobiti i sigurnosti žena”, svega 57% žena smatra da je dobro informirana o tome što treba da radi u slučaju da doživi nasilje. Pored toga, žene žrtve nasilja često ne prepoznaju da iskustva koja doživljavaju predstavljaju različite forme nasilja i ne vide sebe kao žrtve nasilja. Mali broj žena koje su imale ili imaju iskustvo nasilja poduzima korake da iz takve situacije iziđe. Žrtve, koje žive u neprestanoj napetosti i čekaju da dođe do nasilja, žive u strahu, pod stalnim nadzorom i u izolaciji. Stoga im često nedostaje snaga da potraže izlaz iz nasilja. Još jedan razlog zbog kojeg žene trpe nasilje je ekonomska zavisnost, jer nemaju sredstava i mogućnosti da otpočnu život samostalno, što je posebno izraženo ako imaju djecu. Zbog toga je ekonomsko osnaživanje žena jedan od ključnih faktora prevencije i zaštite od nasilja nad ženama.

Povodom deset godina od usvajanja Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija), i isto toliko godina proteklih od prvog bh. izdanja Konvencije, Agencija za ravnopravnost spolova BIH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BIH je ovih dana objavila drugo izdanje Istanbulske konvencije, sa obrazloženjem. Publikacija će poslužiti kao važanreferentni materijal za organe vlasti, pravosuđe, organizacije civilnog društva i sve subjekte uključene u proces zaštite i prevencije rodno zasnovanog nasilja. Koliko je Istanbulska konvencija pridonijela zaštiti žena od obiteljskoga nasilja?

-Istanbulska konvencija je velika obveza za zemlje koje su je ratificirale. Prema međunarodnom pravu, država je odgovorna za međunarodno nezakonita učinjena djela koja se mogu s njom povezati, kroz rad njihovih agencija poput policije, imigracione službe i zatvorskih čuvara. Države su obavezne u provođenju dužne pažnje u vezi s djelima obuhvaćenim ovom konvencijom kao i da organiziraju svoj odgovor na sve oblike nasilja obuhvaćene ovom konvencijom tako da nadležni organi mogu da sprječavaju, istražuju, kažnjavaju i osiguraju reparaciju za takva djela nasilja. Ako u tome ne uspiju, država je odgovorna za čin koji bi inače bio isključiva odgovornost aktera koji ne istupa u ime države.

Od ratificiranja, Agencija za ravnopravnost spolova BiH radi na standardizaciji usklađenosti svih relevantnih zakona i podzakonskih akata sa Istanbulskom konvencijom. U proteklom periodu poduzete su značajne mjere i aktivnosti kao što su donošenje posebnog zakonskog okvira za prevenciju i suzbijanje nasilja u porodici, usvajanje strateških dokumenata, usklađivanje zakonskih i podzakonskih akata sa Istanbulskom konvencijom. 

Na inicijativu Agencije za ravnopravnost spolova BIH, Vijeće ministara BIH obrazovalo je Odbor za praćenje i izvještavanje o Istanbulskoj konveniji i femicidu BIH, kao multisektorsko tijelo važno za fokusirano i strateško bavljenje nasiljem u prodici kao gorućim problemom našeg društva.

Značajno je napomenuti, da je kao rezultat naših politka nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, postignuto da većina građana vidi nasilje kao društveni problem, a ne privatni. Naime, prema Istraživanju o blagostanju i sigurnosti žena u Bosni i Hercegovini je najniži procenat građana koji smatra da je nasilje privatna stvar i iznosi 25%, dok u Srbiji ovaj procenat iznosi 29%, u Crnoj Gori 40%, a u Albaniji 48%.

U BiH se pruža i niz specijaliziranih usluga podrške žrtvama nasilja. Ove vrste usluga su uspostavljene  radi pružanja pomoći i podrške žrtvama nasilja kroz implementaciju zakona o zaštiti od nasilja u porodici, i odnose se na žrtve ove posebne vrste nasilja. U BiH djeluje ukupno osam sigurnih kuća koje djeluju u okviru nevladinih organizacija sa smještajnim kapacitetima od ukupno 181 kreveta.Kolika je važnost postojanja sigurnih kuća i jesu li njihovi kapaciteti dovoljni?

-S obzirom na standard Vijeća Europe o jednom porodičnom mjestu na 10.000 stanovnika (porodično mjesto je majka sa prosječnim brojem djece), u Bosni i Hercegovini ovi standardi nisu ispunjeni, a drugi problem je i geografska raspoređenost sigurnih kuća.

Postojanje sigurnih kuća je neophodno, posebno u kriznim, interventnim situacijama kada je potrebno hitno pružiti žrtvi psiho-socijalnu pomoć i podršku. Ali pored sigurnih kuća, neophodno je razvijati druge mehanizme kojima će se zaštititi žrtve nasilja. U tom smislu, svakako su značajne i zaštitne mjere kao što je udaljenje počinitelja iz stana/kuće i zabrana približavanja žrtvi. Sigurne kuće osiguravaju direktnu podršku žrtvama koje se suočavaju s višestrukim, međusobno isprepletenim problemima povezanim s njihovim zdravljem, sigurnošću, finansijskom situacijom i dobrobiti njihove djece. Takođe, sigurne kuće imaju važnu ulogu u umrežavanju, međuresornoj saradnji i podizanju svijesti  o neprihvatljivosti nasilja u svojim zajednicama.

Prepoznajući izazove i probleme, s kojima se suočavaju u ovoj vanrednoj situaciji, Agencija za ravnopravnost spolova BIH, je na osnovu odobrene realokacije iz Projekta „Jačanje kapaciteta institucija za rješavanje rodno zasnovanog nasilja u BiH“financiranog od USAID-a, dodijelila grant sredstava za nevladine organizacije koje vode sigurne kuće, kako bi se  podržale njihove aktivnosti i prevazišli problemi uzrokovani pandemijom COVID-19. U tom smislu, osam nevladinih organizacija koje vode sigurne kuće za smještaj žena žrtava nasilja: "Fondacija lokalne demokracije" Sarajevo, "Medica" Zenica, "Udružene žene" Banja Luka, "Budućnost" Modriča, "Žene sa Une" Bihać, "Vive žene" Tuzla, "Lara" Bijeljina", "Žena BiH" Mostar u ukupnom iznosu od 160.468,00KM, koje će utrošiti u periodu rujan – prosinac 2020. 

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, definiraju mjere i mehanizme zaštite u slučajevima nasilja u porodici.Što učiniti ako ste žrtva nasilja u porodici?

- Ako ste žrtva nasilja, prvi korak je prijaviti nasilje policiji, s obzirom da je policija jedan od najznačajnijih inicijalnih kontakata za žrtve. Policijska uprava ili policijska stanica je dužna po zaprimljenoj prijavi nasilja u porodici poslati policijskog službenika na lice mjesta gdje je prijavljeno nasilje u porodici, koji je dužan odmah poduzeti sve potrebne mjere na sprečavanju nasilja i nakon toga utvrditi činjenično stanje u odnosu na nasilje u porodici i o tome sačiniti zapisnik.

Osim prijave policiji, na osnovu koje će se žrtva zaštititi, a počinitelj procesuriati, važna je uloga centara za socijalni rad. Sigurne kuće koje vode nevladine organizacije pružaju direktnu pomoć žrtvama nasilja u porodici, što je izuzetno značajno za žrtve u kriznim situacijama.  Žrtvama nasilja su na raspolaganju dva SOS telefona (1265 Federacija BiH i 1264 Republika Srpska) preko kojih mogu dobiti pomoć i podršku.

Što nam možete reći o ključnim resursima  za prevenciju i zaštitu od rodno zasnovanog nasilja i obiteljskog nasilja?

-Ključni resursi za prevenciju i zaštitu od nasilja nad ženama uključuju zakonski i strateški okvir, financijska sredstva, multisektorsku suradnju svih subjekata zaštite, servise nevladinih organizacija za pružanje podrške žrtvama, obrazovanje i edukaciju, kako profesionalaca koji rade sa žrtvama, tako i šire javnosti.Pošto je nasilje nad ženama kompleksan problem koji zahtijeva multisektorski odgovor (suradnju i koordinaciju više službi), efikasna zaštita i podrška zavisi od kapaciteta i mogućnosti svakog od subjekata zaštite

U Bosni i Hercegovini je u proteklom periodu doneseno i provodi se niz javnih politika koje su direktno usmjerene na suzbijanje nasilja nad ženama ili politika koje sadrže aspekte suzbijanja nasilja nad ženama. Realizirane su aktivnosti na unaprjeđenju normativno-pravnog okvira, doneseni su i provode se formalni programi edukacija profesionalaca u svim sektorima (sigurnost, pravosuđe, zdravstvo, socijalna zaštita, obrazovanje, državna služba, multisektorske obuke i sl.), realizirane su aktivnosti na unaprjeđenju prikupljanja podataka, proveden je značajan broj kampanja, podržan razvoj koordinacije, multisektorskog pristupa i rad sa osobama koje su počinile nasilje u porodici. 

U cilju poboljšanja sustavnog i regulatornog okvira za borbu i prevenciju  nasilja nad ženama, kao i unaprjeđenja multidisciplinarnog pristupa pružanju zaštite i podrške žrtvama nasilja, u toku je implementacija “Jačanja kapaciteta institucija za ravnopravnost spolova u BiH za rješavanje rodno zasnovanog nasilja” financiranog od strane USAID, koji realizira Agencija za ravnopravnost spolova BIH.

Ali uvijek postoji prostor za poboljšanje i unaprjeđenje resursa, i u skladu s tim naš cilj je osigurati ujednačen sistem prevencije i zaštite žrtava nasilja u BiH i harmoniziran zakonski i institucionalni okvir, kako bi žrtve nasilja imale, što je moguće više, ujednačen status, zaštitu i pristup uslugama - bez diskriminacije na osnovu toga u kojem entitetu, županiji ili općini žive.

Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Medicus Mundi Mediterania i ne održava nužno mišljenje ACCD.