Piše: V.S.Herceg

desk@dnevni-list.ba

Iako je BiH potpisala i ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), gdje se zakonski okviri u sklopu države moraju prilagoditi postojećim dokumentima za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja i diskriminacije, povećan je broj nasilja nad ženama u svim sferama života pa i internetu, a bilježi se i porast diskriminacije na osnovu roda, često u kombinaciji s nacionalnom pripadnošću.

U bh društvu prednjače tradicionalne uloge i zadaci žene - supruga i kućanica. Iako žene imaju pravo glasa, njihovo učešće u javnom životu, naročito političkom, još uvijek je daleko od ravnopravnog s muškarcima.

Udruženje 'Novi put' je uz podršku Svjetske asocijacije kršćanskih komunikacija (WACC) od 1. lipnja 2019. do 31. srpnja 2019. godine uradilo analizu pet tiskovnih i šest elektronskih najčitanijih i najuticajnijih tiskovnih i elektronskih medija, kako bi se došlo do kvantitativnih i kvalitativnih podataka o zastupljenosti i položaju žena u medijima u BiH, a njeni rezultati su predstavljeni u dokumentu 'Rodna zastupljenost i predstavljanje u medijima u BiH'.

Ovo istraživanje rezultiralo je setom preporuka za medije i djelatnice i djelatnike u medijima koje mogu služiti kao podsjetnik pri izvješćivanju o ženama, a posebice o temama koje uključuju rodnu ravnopravnost, spolnu diskriminaciju, te nasilje nad ženama.

Unatoč svemu - žene i dalje u neravnopravnom položaju

"Nakon što smo uradili iscrpnu analizu medija, objavili smo smjernice za izvješćivanje o ženama. Udruženje 'Novi put' je u cilju izrade prijedloga preporuka za izvješćivanje o ženama, okupilo tim novinara i novinarki iz različitih medija u BiH, a kao rezultat njihovog rada, kreiran je niz preporuka te se zahvaljujemo svim medijskim kućama koje daju svoj doprinos borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama, zagovaraju ravnopravnost spolova i afirmiraju položaja žena u svim sferama bh. društva.

Ovaj dokument je nastao u okviru projekta 'Osporavanje rodnih stereotipa i unapređivanje rodne ravnopravnosti u medijima', kojeg podržava WACC – Svjetska asocijacija kršćanskih komunikacija", za Dnevni list kazala je mr.sc. Abida Pehlić, predsjednica Udruženja 'Novi put' iz Mostara.

Međutim, statistički i drugi podaci pokazuju da su žene u BiH i dalje u neravnopravnom položaju u odnosu na muškarce. Unatoč činjenici da natpolovičnu većinu stanovništva, žene u BiH nisu ni približno u tom postotku prisutne u području radnih i socijalnih odnosa. Bez obzira na napore međunarodnih institucija, fondacija i projekata kako bi se ostvario veći uspjeh u emancipaciji žena, te je jasno da postoji mnoštvo oblasti i prostora gdje ženama preostaje dug i mukotrpan put do ravnopravnog položaja.

"Uzrok ovome su neravnomjerna raspodjela moći te tradicionalna kultura, patrijarhalna svijest i ekonomska nerazvijenost društva. Iako je usvojen Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, kojim se uređuje, promovira i štiti jednakopravnost spolova. Predrasude i kulturološke percepcije uloge žene, ekonomska zavisnost te nebriga pojedinih institucija otežavaju pristup i učešće žena u politici. Rezultat je iznimno nejednaka raspodjela društvene moći između muškaraca i žena. Učešće žena u političkom životu BiH samo je formalno evoluiralo, dok je de facto na djelu stagnacija i diskriminacija žena", ističu iz Udruženja.

Također, činjenica je da žene čine čak 52% glasačkog tijela u BiH, ali da broj žena u zakonodavnim organima na razini države i entiteta ni iz daleka ne odražava ovaj postotak.

Kako se navodi, Predsjedništvo BiH u svom sastavu nije imalo niti jednu ženu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas. Žene su na izbornim listama samo zbog poštovanja zadanih kvota, a ne zato što netko cijeni njihov kvalitet ili što njihova stranka vjeruje u njihove mogućnosti. Zakon se ispoštovao minimalno i samo koliko traju izbori.

Stereotipi u predstavljanju žena

Slično je i u izvješćivanju o ženama u medijima. Glavni fokus analize je bio na predstavljanju žena u vijestima o miru i sigurnosti, ekonomiji i nasilju, međutim obrađene su i druge vijesti koje se bave pitanjima bitnim za društvo i BiH, a u kojima se spominju žene.

Rezultati provedene analize su ukazali na to da je jedan od najvećih medijskih problema prikaz žena prvenstveno u privatnom području života, kućanstvu i obiteljskim odnosima. Ma koliko bile uspješne u poslu kojim se bave, žene se u pravilu i dalje predstavljaju kao ‘majke’, ‘supruge’, ‘biznismenke’, ‘političarke’ itd. koje imaju ‘podršku obitelji’ u onome što rade, dok se njihove muške kolege u pravilu nikad ne predstavljaju u takvom kontekstu.

Drugi problem je medijsko predstavljanje žene kao seksualnog objekta. Medijska izvješća često ne propituju rodne stereotipe koji postoje u bh. društvu, ili ih podržavaju. Iako je na Općim izborima 2018. izabrano 27% žena, odnosno njih 142, u predmetnoj analizi ih je bilo tek nešto više od 10. Također je uočeno da mediji žene često koriste kao “ukras”, ilustraciju, fotografiju potrebnu za temu, a da istovremeno žena uopće nema učešća u tekstu.

"Senzacionalističko izvješćivanje o slučajevima nasilja nad ženama može dovesti do dodatne traumatizacije žene žrtve nasilja, ali i njene obitelji. Mediji su u relativno velikoj mjeri svjesni svoje uloge, ali često ne predstavljaju dio rješenja i ne doprinose mijenjanju stanja gdje je žena žrtva muškarca, često svoga partnera, jer se često stavlja naglasak na mogućim razlozima za nasilje koji su osobne prirode, što je zapravo traženje "opravdanosti nasilja", a nikako način za jasno iskomuniciranu poruku da su nasilje nad ženama i nasilje u obitelji apsolutno neprihvatljivi i zakonom zabranjeni", neki su od zaključaka istraživanja.

Zaključuje se da je rodno zasnovano nasilje opstaje u BiH zbog duboko ukorijenjenih stavova o odnosima žena i muškaraca u društvu, a da mediji, zbog svoje važne uloge koju imaju na kreiranje javnog mijenja, mogu dati veći doprinos borbi protiv nasilja kroz profesionalno izvješćivanje, konkretne i jasne kampanje, koje mogu značajno doprinjeti iskorjenjivanju rodnih stereotipa i uvriježenih stavova da je rodno zasnovano nasilje nad ženama privatni problem i da ne predstavlja alarmantnu društvenu opasnost.

Rezultati analize su također ukazali na  činjenicu da se položaj, odnosno prisutnost žena u medijima popravlja, ali i da su mediji jedna od najvažnijih karika u percepciji žena u javnosti, pa tako i u društvu te je potrebno konstantno raditi na unaprjeđenju predstavljanja žena u medijima.

Žena uvjerljivo najviše među spikerima, ali tek 20% vijesti o ženama

No, rezultati i prošlogodišnjeg Globalnog projekta monitoringa medija (GMMP) u organizaciji WACC-a, a koji se provode svakih pet godina te je ujedno i najduža istraživačka i zagovaračka inicijativa o ravnopravnosti spolova u svjetskim medijima, nije previše optimistična.

Naime, preliminarni rezultati GMMP za 2020. godinu pokazuju da su, 25 godina nakon četvrte svjetske konferencije UN-a o ženama, koja je održana u Pekingu, mediji i dalje daleko od toga da budu inkluzivni prostori za žene i marginalizirane grupe, koje su još uvijek uglavnom nevidljive u svjetskim medijima.

Istraživanje za BiH provelo je Udruženje 'Novi put', pokazalo je kako je pandemija COVID-19 dominirala svjetskim i domaćim vijestima u 2020. godini, a to je bila i prilika za istraživanje prisutnosti rodnih dimenzija. Jedan od četiri medijska izvješća odnosila su se na pandemiju, primjerice, na vijesti o rastućim socijalnim i ekonomskim nejednakostima uslijed pojave korona virusa.

UN agencija za ravnopravnost spolova UNWOMEN je od 2010. tri puta uzastopno podržala GMMP. “Medijska industrija mora usvojiti kodekse ponašanja koji definiraju i aktivno ispravljaju rodnu diskriminaciju i stereotipizaciju, počevši od povećanja broja žena na rukovodećim položajima u medijskoj industriji”, kazala je izvršna direktorica UN Women Phumzile Mlambo-Ngcuka.

Rezultati GMMP 2020 za BiH pokazali su da su na dan monitoringa 98% spikera bile žene; 47% reportera bile su žene reporterke, a samo 20% od ukupnog broja vijesti obrađenih u odabranim medijima bile o ženama.

Smjernice: Kako mediji trebaju izvješćivati o ženama?

Kontinuirano ukazivati na neravnopravan položaj žena u društvu; Uvrstiti žene u kreiranje medijskih sadržaja kao sugovornice, stručnjakinje u

određenim područjima; Promovirati ravnopravnost spolova i postojeće zakone i konvencije o zaštiti prava žena; Promovirati predstavljanje žena kao aktivnih aktera u društvenom životu i njihov doprinos u svim oblastima; Ukazivati na kršenje ženskih prava; Promovirati aktivnu ulogu žena u izgradnji mira i pomirenja; Pozitivno predstavljati politički anagažman žena te podsjećati na njihovo pravo da biraju i budu birane i izabrane; Promovirati zapošljavanje žena, čime se doprinosi ekonomskoj stabilizaciji zemlje; Izbjegavati stereotipno predstavljanje žrtava trgovine ljudima, pogotovo seksualnog izrabljivanja; Izbjegavati stereotipno predstavljanje Romkinja, žena s invaliditetom, žena sa sela, žena starije dobi i drugih marginalizovanih žena; Posvetiti pozornost zaprekama i izazovima s kojima se marginalizirane žene susreću u svakodnevnom životu s ciljem poboljšanja njihovog položaja; Pticati djevojke i žene na obrazovanje, posebice one iz socijalno ugroženih kategorija.

Smjernice: Kako mediji ne trebaju izvješćivati o ženama?

Sadržavati diskriminatorne termine, senzacionalističke, seksističke ili stereotipne naslove, pornografski i degradirajući sadržaj ili mizogene autorske komentare; Širiti ideje o podređenosti ili nadređenosti spolova odnosno stereotipnih uloga spolova; Izbjegavati primarno predstavljanje i kategorizaciju žene kroz tradicionalne uloge majke, supruge, domaćice u medijskim sadržajima; Stavljati u fokus komentiranje fizičkog izgleda, stila, odjeće i sl. žena iz javnog i političkog života, pri čemu se pridaje sekundarni značaj njihovim kompetencijama i pozicijama na kojima se nalaze; Biti aktualni samo onda kad se dogodi  slučaj nasilja ili ubojstva.

Smjernice: Što ne smije sadržavati izvješćivanje o nasilju nad ženama?

Informacije, koje na bilo koji nači otkrivaju identitet žrtve, nasilnika, djece; Informacije, u kojima se cijeli medijski sadržaj isključivo oslanja na policijske izvješća, izjave susjeda, prijatelja, bez šireg konteksta problema; Informacije kojima se čin nasilja može opravdati vanjskim okolnostima ili osobinama žrtve ili nasilnika; Senzacionalističke i stereotipne dramatične naslove i podnaslove, izraze za nasilje, preživjelu/žrtvu i nasilnika; Insinuacije o razlogu koje bi opravdalo nasilje te izraze kojima se umanjuje, odnosno ismijava nasilje i iskazuje izravno nepovjerenje preživjeloj/žrtvi; Predstavljanje nasilnika kao dobre osobe, niti romantiziranje čina nasilja; Fotografije, koje prikazuju krv, modrice-ozljede, brutalnost; Fotografije žrtava, u bilo kojem kontekstu, sa ili bez nasilnika

Smjernice: Kako izvješćivati o nasilju nad ženama?

Izvješćivanje se treba generalno baviti problemom nasilja, svih njegovih pojavnih oblika, ishoda i eventualnog sankcioniranja, kontinuirano pratiti relevantne statističke podatke i izvješća, rad institucija, nevladinih organizacija, donošenje novih zakona, propuste u radu te da daje kritički osvrt na postojeće zakone i prakse i potiče institucije na savjestan rad i odgovornost; Izvješćivanje treba obuhvatiti sve postojeće oblike nasilja (fizičko, seksualno, psihičko i ekonomsko nasilje); Utiče da javnost u shvaćanju da nasilje nije izoliran privatni problem, već društveni problem čije rješenje zahtjeva angažiranje šire zajednice; Promovira postojanje institucija, SOS telefona, nevladinih organizacija, kojima se žrtve mogu obratiti za pomoć; Promatra pojedinačne slučajeve u širem kontekstu - je li već ranije bilo prijavljeno nasilje u obitelji, je li bilo procesuirano; Sadrži informacije i retoriku koja će ohrabriti i potaknuti druge žrtve koje trpe ili su trpjele nasilje da ga prijave; Problematizira nasilje nad ženama uvijek, a ne samo kada se dogode slučajevi nasilja.