Bliži se prva utakmica sezone, Zrinjski izgleda dobro, a koliko dobro – pokazat će tih prvih 90 minuta onog tamo četvrtka, 25. U ovom trenutku najzanimljiviji detalj je sastav, tim s kojim Mario Ivanković kani udariti na to prvog rivala, a čini se da šef struke po tom pitanju ne luta. 

U finalnoj provjeri međimurskog dijela priprema, Zrinjski je sa Slavenom odigrao 2:2. Opet je, kao i u susretu prije toga, zabio dva gola (Ćuže, Mlinar) i opet se dogodilo par izmjena u odnosu na susret prije toga. Točnije – dogodile su se tri. Koje mogu, a ne moraju ukazivati na smjer u kojem struka ide u ovoj završnici priprema, na postojeće dileme. 

Sitne dileme, ako ih ikako ima

Karačić – Ćorluka, Barišić, Šunjić, Tičinović – Ramić, Ivančić - Malekinušić, Kiš, Ćuže – Mulahusejnović. Bio je to tim koji je krenuo protiv Slavena. U odnosu na duel kontra Zorje, novi starteri bili su Marić na golu, Ramić na zadnjem veznom i Malekinušić na krilu. Sve ostalo – ostalo je nepromijenjeno. Zadnja linija ostala je ista je jedina nezimijenjena u kompletu... ista je i špica (Mulahusejnović). 

Kontra Zorje na golu je krenuo Marić, na zadnjem veznom Savić, Abdurahimi na krilu, što bi moglo ukazati da tu postoje određene dileme, da se Ivanković i struka još nisu odlučili za startnu postavu… ali s druge strane, te dileme, ako i postoje, nisu nešto što iznad skorašnjeg otvaranja sezone stavljaju upitnik, dodaju neizvjesnost. 

Potrebe vršiti diverziju – nema 

Zašto mislimo da Ivanković ide u čvrsto zacrtanom smjeru? Iz jednostavnog razloga što su sve spomenute pozicije i svi spomenuti igrači koje ih okupiraju – tu negdje. U pet deka. Da ih Ivanković iz utakmice u utakmice slično opterećuje, da si do te prve utakmice želi zadržati sve opcije otvorenima. 
OK, možda više bude jasnije nakon Željezničara u četvrtak. Nakon generalke. U kojoj bi Ivanković mogao otkriti karte… koje doduše dosad nisu posebno sakrivane. Jer nije bilo ni potrebe. Jer sumnjamo da će idući rival (bio to slovenski Bravo ili velški Nomads), biti u poziciji da bude iznenađen. Njima će svaki Zrinjski biti iznenađenje samo po sebi, tako da u plan uključivati neku diverziju zaista ne bi imalo smisla. Ivanković to sigurno zna i sigurno je ovo dosad bilo sve samo ne neka prezentacija 'lažnog' Zrinjskog. Zrinjskog koji zapravo neće igrati.

Sve u redu, ali tko će biti protivnik?

Ono što može napraviti neku razliku, ishod je duela Bravo – Connah's Quay. Duela koji je donekle već usmjeren. Minimalnom pobjedom Velšana u Ljubljani. Pobjedom koja je malčice unervozila Slovence, možda i otvorila vrata duelu Zrinjskog i Velšana, utakmici u kojoj bi se Mostarci sreli s tipičnim otočkim nogometom. Fizičkim, borbenim, na duge lopte… s tim da Ljubljančani i dalje vjeruju da su oni ti koji će Pod Bijeli brijeg. 

- Igrali smo prema planu. Brzo, držali visok ritam, u posjedu smo bili usmjereni prema naprijed i stvorili lijep broj prilika, rekao je šef Brava Aleš Arnol pa pojasnio što se dogodilo: Ipak, iz tih prilika nismo zabili, nervoza je počela rasti, a u nastavku smo bili malo nestrpljivi. možda prerano davali taj zadnji pas. Nedostajalo je iskustva i mirnoće. Za mladu ekipu, prvi puta na europskoj sceni, nervoza je sasvim normalna stvar, ali mislim da sada možemo u tome imati i prednost - da tog straha u uzvratu neće biti više. U Walesu ćemo podignuti glavu i zaigrati svoju igru, nadam se svih 90 minuta. 

Najvažnija stvar 

Ne, ne treba isključiti ni Slovence, a ni Velšane i baš zbog toga najvažnija će biti stvar – ostati vjeran sebi i svojoj ideju. 
U prijevodu, to  će značiti da će Zrinjski, da klišeiziramo zaključak – morati gledati prije svega sebe. Igrati svoju igru. Ovu koju je dosad prikazivao. Prakticirati neke ustaljene mehanizme. Jasno, trebat će se do određene mjere prilagoditi i rivalu, tko god on bude, ali pri tom ne savijati kimu previše. Jer prije svega, Zrinjski je favorit. Koeficijentom, iskustvom, onim europskim. A to će trebati i opravdati. S ovim ili onim sastavom.