Oba doma državnog Paralmenta su pročistili 'usko grlo' u Mostaru i dosta komotno usvojili nova izborna pravila koja će omogućiti konačno i 'festival demokracije' u gradu na Neretvi.  

Zbog čega se toliko razvlačila žvaka i sluđivao narod na obje strane vrele prijestolnice, stvar je za analize jednako kao i za vrednovanje usvojenih izmjena Izbornog zakona koje bi uskoro trebale dobiti i svoj trajniji pečat u vidu novog gradskog Statuta.  

Dogovor bez pravog otpora

Sarajevska pa i mostarska bošnjačka politička i intelektualna bolumenta je puno blaže nego se  očekivalo, podijeljena oko poteza bošnjačkog 'poglavice' Bakira Izetbegovića i pristajanja na  teški kompromis s partnerom Draganom Čovićem i njegovih stranačkim lokalnim prvacima.  Izetbegović je odigrao mudro, mnogo toga je prepustio čelnicima stranke u Mostaru, očigledno je konzultirao i politički još utjecajnog Bošnjaka i biznismena Safeta Oručevića, ali je totalno u pregovorima zaobišao lijeve stranke: SDP, Našu stranku pa moguće i DF, iako je umirivao javnost da je o svemu razgovarao sa Željekom Komšićem. 

Lider SBB-a Fahrudin Radončić zbog svojih odnosa i empatije spram Dragana Čovića i nikada nije bio ukalkuliran kao moguća prijetnja sporazumu za Mostar. Finalni dogovor između Izetbegovića i Čovića kojem se naknadno pridružio i Milorad Dodik s ispostavljenom i plaćenom fakturom za status tamošnjih Srba, je ogolio mršav parlamentarni kapacitet sarajevskih oporbenih ili bolje kazati lijevih stranaka. 

Protivljenje šefa SDP-a Nermina Nikšića dogovoru Izetbegovića i Čovića i upozoravanje na pogibeljne posljedice po građanski koncept u Mostaru pa onda prelijevanjem mantre i na cijeli prostor države BiH je završilo u propuhu.

Njegove apele nije čak podržao niti, primjerice, 'njegov drug' po ideologiji Zlatko Miletić, nekadašnji Glavni tajnik DF-a. On je pojasnio kako je podržao iskorak u Mostaru zato što želi da stanovnici tog grada konačno izađu na glasačka mjesta, ali je ostavio rezervu da će tek vidjeti što će SDA i HDZ BiH ponuditi oko izmjena Izbornog zakona BiH. Doima se kako je i šef DF-a Željko Komšić na tragu takvog promišljanja. Nije se posebno utrkivao u komentiranju dogovora Izetbegovića i Čovića oko Mostara, međutim odavno je kristalno jasno kako je Komšić itekako zainteresiran za Izborni zakon. 

Hoće li Izetbegović žrtvovati Komšića?

Taj je dokument njegova 'crvena crta' i Bakir Izetbegović se polako zgotovljenim redoslijedom približava tom magičnom uvjetu koji može izazvati opasne turbulencije u partnerstvu sa Željkom  Komšićem.  Zapravo, samo je dvojba hoće li vođa SDA žrtvovati Komšića zbog Izbornog zakona i drugih strateških koraka koji ovise od sporazuma s Čovićem i Dodikom, ili će u suprotnom ostaviti hirovitog partnera u bošnjačkoj reprezentaciji a blokirati usvajanje izmjena krucijalnog zakona. Bit će to teško lomljive odluke.

Nekada su sarajevske 'građanske' mogle slomiti i jednog Aliju Izetbegovića i natjerati ga da odbaci Kutiljerov plan, danas je ta razuđena opcija gotovo bezvrijedni 'patriotski priljepak' SDA  s kojim se Bakir Izetbegović po potrebi poigrava ili ih jeftino zloupravljava za razračunavanje s Draganom Čovićem.

Poniženi Magazinović

Zastupnik SDP-a u državnom Parlamentu Saša Magazinović priznao je čak i poniženje. 

- Sjedili smo tri sata i čekali što će se van Parlamenta, u kojem se odlučuje, dogovoriti tri čovjeka koji su privatizirala BiH. Ovo je postala država Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Milorada Dodika, a ne građana, poručio je Magazinović.

Naglasio je da lideri tri stranke, SDA, HDZ i SNSD, sjede ne sastancima i dogovaraju se čija je koja institucija i proračuni.

– To je porazno i ne znam da li se to može na bilo koji način promijeniti osim ‘ulicom’, jer svi pokušaji unutar institucija završavaju dogovorom tri čovjeka, za dobro jutro je 'progledao' Magazinović.

Izetbegovićeve 'prijevare'

Nije to prvi put da bošnjački poglavica ignorira i da se politički poigrava s ljevicom. Prvo je tu grupaciju zavadio, a svoju snagu je demonstrirao i na famoznoj reviziji tužbe protiv Srbije, na potpori SNSD-a kod izbora izaslanika u Dom naroda, na sporazumu oko aranžmana s MMF-om, na migrantskoj  krizi, aferi 'respirator', famoznoj prijevari oko ANP i MAP programa. Uvijek su Bakiru Izetbegoviću na koncu preči bili Dragan Čović i Milorad Dodik.

Oni imaju legitimite i parlamentarnu snagu, drugi članovi bošnajčke reprezentacije nisu sjedali za pregovarački stol, a ljevica se ništa ne pita.

-Imali su prilike da sami nešto naprave u Mostaru. Nisu to uradili i sada nemaju pravo nas kritizirati, parafraziramo Izetbegovićeve riječi. I sve će uglavnom biti tako dok je na snazi komplicirani Dejtonski sporazum. Po Dejtonskom sporazumu u Bosni i Hercegovini ne može niti jednu javnu funkciju dobiti čovjek na temelju svojih sposobnosti, nego samo na temelju toga što je profesionalno pripadnik nacije.  Građani, u političkom diskursu 'ostali', ustavno su obespravljeni i dolaze iz 17 evidentiranih nacionalnih manjina: Albanci, Crnogorci, Česi, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci, Talijani, Ukrajinci i Jevreji koji žive na teritoriji BiH. Uz njih dolazi i onaj broj građana/ki koji se ne žele etnički opredijeliti, već se po teritorijalnom i kulturalnom identitetu izjašnjavaju kao Bosanci. Nema države u svijetu koja ustavno-pravno ne prepoznaje narod koji se želi identificirati s njezinim nazivom. Riječ je o velikom broju osoba iz miješanih brakova, ili konačno onima koji su ideološki protivnici etnopolitičke strukture BiH, kao da očajnički secira sarajevski redatelj i ljevičar Dino Mustafić.  

Samo, vidi li on, ali i Saša Magazinović i svi drugi istomišljenici da se iza 'patriotske dimne zavjese' krije licemjerno ponašanja najjače i najodogovornije bošnjačke stranke koja se verbalno zaklinje u građanski koncept, a u praksi ga razara bezočnim 'nacionalnim ključevima' po svim razinama.  J. S.