Iako je nastup na najvišem rangu nešto što se samo po sebi nameće kao ultimativni motiv, u BiH su drugoligaški prvaci - nezainteresirani za promociju!

- Sudjelovali smo na sastanku u Sarajevu i upoznati smo sa uvjetima u procesu licenciranja koji nisu nimalo jednostavni i još su pooštreniji u odnosu na prošlu sezonu. 

Rekao je ovo krajem svibnja Igor Radeljić, prvi operativac Laktaša – i zvučao je iznenađeno. Zvučao je kao da njegov klub, koji sigurno nije slučajno osvojio Prvu ligu Republike Srpske, nije pratio što bi ga moglo dočekati ako zaista osvoji titulu koju je na kraju i osvojio – kao da je ambicija bila neutemeljena u realnom svijetu.  

- Reflektori su najveći problem, a mi objektivno nemamo mogućnost da ih izgradimo na našem Gradskom stadionu za mjesec dana, to je previše kratak rok. Osim toga, potrebna je i višemilijunska bankovna garancija što je dodatno otežavajuća okolnost. Također, trebamo imamo i tribine za 3.000 stolica, još svlačionica... I tako. Gledajući sve to, čitajući uvjete, mogu samo reći da ćemo ih teško ispuniti za ovaj kratak period, dodao je Radeljić. 

Djelovalo je kao da FK Laktaši uopće neće aplicirati za licencu, no u međuvremenu se to ipak dogodilo – Laktaši bi navodno svoje utakmice mogli igrati u krupi na Vrbasu, gdje se WWin liga/Premijer liga BiH već igrala.

Usput, dokumentaciju za WWin licencu predao je i trećeplasirani tim Prve lige RS-a, prijedorski Rudar pa bi RS nogometni entitet ipak mogao dobiti još jedan klub na državnoj razini. Ističemo ovo jer s našim se nogometom i Savezom nikad ne zna, za što se može naći milijun dokaza, kako tijekom netom završene sezone, tako i sada, nakon nje. 

Tako smo kompletnu prošlosezonsku kampanju nagađali kada će se i hoće li se Superkup, nakon 25 godina izbivanja, uopće odigrati, a poslije nekoliko odgoda, za termin je određen četvrtak uoči predzadnjeg prvenstvenog kola - uoči kojeg još nije bio poznat ni prvak, ni tko će sve ispasti iz WWin lige BiH. Za titulu su se tada još borili akteri Superkupa, Zrinjski i  Borac…

Uz to, sada imamo još jednu situaciju s terminima – za odigravanje. Ono između devetoplasiranog Posušja i prvaka Prve lige FBiH, Stupčanice. Najprije se spekuliralo o 11. i 14. lipnju, a onda je iz Saveza procurio podatak da su predloženi termini 18. i 21. lipnja.

Tako bi Posušje, u slučaju da se ova druga opcija obistini, praktički moralo odraditi pripreme za doigravanje (čiji smisao je generalno upitan), budući da bi od zadnjeg kola Lige bilo tri tjedna bez službene utakmice. Da to ne bude sve, upitna je i licenca Stupčanice – zar je netko sumnjao da nije?! A ne dobije li ju je prvak Prve federalne iz Olova, doigravanja neće ni biti. Posušje će automatski zadržati status premijerligaša. 

Peripetije koje je prouzročio Savez na stranu, već smo naviknuti, ali što je s drugoligašima, odnosno entitetskim prvoligašima? Što je s entitetskim prvacima? Zar im je bolje dolje? Očito da jeste, pri čemu bi bilo poglupo zaključiti da su razočarani traljavošću krovne nam nogometne kuće. Prije da je ovdje slučaj - da jednostavno ne vide svrhu istupa u najviši rang, da se ne vide tamo. Iz njima znanih razloga. Jer čemu ići na titulu i ulagati koliko za to već treba, a ne imati uvjete za promociju za koje se moralo znati da će se tražiti?

Možda je ovo u neku ruku i pobjeda NS BiH u nastojanju da za Ligu 10 razabere ono najbolje što bh. nogomet može ponuditi, ali prije da je to bio slučaj 'ćorave koke koja nekad ubode zrno' – puka slučajnost. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba