Piše: V.S.Herceg

mostar@dnevni-list.ba

Odluka Gradskog vijeća Sarajeva o vraćanju spomen-obilježja nadvojvodi Franzu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sophie, Duchess of Hohenberg, ponovno je otvorila osjetljivu, ali važnu raspravu o odnosu prema povijesti i njezinu mjestu u javnom prostoru. 

Reakcije koje su uslijedile pokazuju koliko je povijesno nasljeđe i dalje snažno prisutno u kolektivnoj svijesti, ali i koliko je važno pristupiti mu cjelovito i bez selektivnih kriterija. I to se ne odnosi samo na Sarajevo, već i sve ostale gradove i mjesta u BiH.

Različiti pogledi na povijest

U tom kontekstu, posebno je zanimljiva činjenica kako se austro-ugarsko razdoblje, koje je trajalo četrdeset godina, u dijelu javnosti često opisuje isključivo kao „okupatorsko“, dok se osmansko razdoblje, koje je trajalo više od četiri stoljeća i rezultiralo aristocidom - smaknućima bosanskih velikaša, masovnim odvođenjem stanovništva i islamizacijom, pustošenja, razaranja i odnošenje nevjerojatnog ratnog plijena, rijetko ili gotovo nikada ne promatra kroz istu prizmu. 

A upravo su oba razdoblja bila dio šire imperijalne strukture prisutne na ovim poodručjima i oba su ostavila dubok trag u razvoju Sarajeva.

Dovoljno je pogledati današnju kartu grada. Sarajevo i danas ima ulice nazvane po osmanskim upraviteljima i velikašima, poput Gazi Husrev-bega ili Isa-bega Ishakovića, koji su nesumnjivo dali važan doprinos razvoju grada. Istodobno, u Sarajevu danas nema ulica nazvanih po austro-ugarskim carevima ili upraviteljima, poput cara Franje Josipa I., unatoč činjenici da je upravo u tom razdoblju Sarajevo dobilo svoju suvremenu urbanu strukturu, administraciju, infrastrukturu i institucionalni okvir koji ga je, to se treba priznati, na koncu i oblikovao kao srednjoeuropski grad.

Ta razlika u percepciji ne bi trebala biti razlog podjela, nego poticaj na zreliji odnos prema vlastitoj prošlosti. Naravno, kao i na početku ovog teksta, treba naglsiti da je tome tako i u ostalim sredinama u BiH.

Slojevita povijest 

Povijest Sarajeva nije jednodimenzionalna. Ona je slojevita i sastoji se od različitih razdoblja, civilizacija i političkih sustava, od kojih je svaki ostavio svoj trag. Priznavanje te činjenice ne znači opravdavanje ili osporavanje bilo koje vlasti, nego prije svega poštovanje povijesne istine. 

Stoga vraćanje spomen-obilježja ne predstavlja glorifikaciju, nego priznanje povijesne činjenice da je Sarajevo bilo i ostalo mjesto događaja koji su imali globalne posljedice. Gradovi koji su sigurni u svoj identitet ne brišu dijelove svoje povijesti, nego ih integriraju kao dio vlastitog kontinuiteta.

Upravo u toj sposobnosti prihvaćanja vlastite složenosti leži snaga Sarajeva – grada koji je kroz stoljeća bio mjesto susreta različitih svjetova, a ne njihovog isključivanja. 

Zašto je Sarajevo izgubilo multikulturalnost?

Ali, u posljednje vrijeme neke od bošnjačkih udruženja u kojoj su članovi i pojedini istaknuti intelektualci, u svojim inicijativama po raznim pitanjima o kojima se ne slažu sa stavovima Hrvata po raznim pitanjima, navode Mostar kao "jedini multikulturalni grad u BiH", dok je Sarajevo izgubilo taj epitet prožimanja zajedničkog života više kultura. Je li to realnost dvostrukih "aršina"? 

Zašto i sami istaknuti Bošnjaci, od kojih mnogi imaju i putovnice Republike Hrvatske, smatraju kako Sarajevo više nije multikulturalni grad, prešutno i nekritički, bez propitkivanja uzroka, smatrajući ga bošnjačkim gradom? Žele li to i za Mostar kada, pod krinkom iste te multikulturalnosti inzistiraju upravo suprotno - njezinom zatiranju? Stoga pitanje vraćanja spomen-obilježja nadvojvodi Franzu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sophie oko kojega su se razvile žestoke polemike, nije samo fenomen u Sarajevu i njegovom daljnjem gubitku multikulturalnosti i kozmoplitizma. Kao što to nije ni perfidno zatiranje drugog i drukčijeg, ali ni prešućivanje i ignoriranje, a pogotovu glorificiranje sustava ili režima koji su bili kobni za narode u BiH tijekom povijesti. Povijesti koju još nemamo zrelosti prihvatiti i iz nje učiti za zajedničko dobro i budućnost svih. Bez zadrške i zadnjih namjera.