Je li Nikšić ispravno dijagnosticirao žarište u SDP?
Dosta neopaženo u javnom diskursu je prošla jedna cijela plejada ostavki i to u samom vrhu SDP-a i raznoraznih stranačkih funkcija.
Prvo se Irfan Čengić sklonio u neku vrstu ilegale očigledno ogorčen, kako je kazao, montažama oko izbora Damira Mašića za čelnika sarajevskog županijskog odbora SDP.
Nedavno se Saša Magazinović, zbog sramote u Srebrenici i potpore njihovog člana Mladenu Grujičiću, povukao s dužnosti predsjednika Glavnog odbora. Nakon izbornog fijaska SDP-a, nekada najmoćnije stranke u Sarajevskoj županiji, Damir Mašić je nakon 'drugarskog' uvjeravanja šefa stranke Nermina Nikšića pristao na povlačenje i uvođenje privremene prinudne uprave u toj organizaciji.
-Nemam nikakvu dilemu da izborni rezultat koji smo ostvarili u Sarajevu ne zadovoljava ni moje osobne želje i očekivanja, kao ni očekivanja naših građanki i građana. Jedan od razloga je i činjenica da u Županiji Sarajevo, u većini općtina među zajedničkim kandidatima “Četvorke” za načelnike, nismo imali one koji dolaze iz SDP-a, a koji bi neminovno poboljšali rezultat naših listi za općtinska vijeća. Tu smo svjesno podnijeli “žrtvu” zarad općeg interesa u Sarajevo i pobjede “Četvorke”, koja bi bila nemoguća bez sudjelovanja, kako SDP-a tako i naših političkih partnera, pojasnio je svoju ostavku Damir Mašić.
Trusno područje
Za mnoge je dosta iznenađujuće dočekan potez potpredsjednika SDP-a, po nekima i najbližeg Nikšićevog stranačkog suradnika, Zukana Heleza koji se odlučio na ostavku na čelu Kadrovskog povjerenstva.
-Kadrovska je politika majka svih politika, kazao je robusni Helez i priznao da je nezadovoljan nekim kadrovskim rješenjeima koja su se pokazala jalovim, a koja su izabrana praktično mimo njegove volje.
SDP je definitivno trusna stranka čije tkivo godinama bezočno nagriza beskrupulozna “zelena aždaja” potkivanjem nezadovoiljnih dužnosnika i članova, od Željka Komšića, Zlatka lagumdžije, Mire Lazovića, Ive Komšića, Nermina Pećanca, Sejfudina Tokića, pa do Emira Suljagića, Edina Delića i Envera Bijedića. Danas, ostavke nekoliko perjanica ukazuju na posve drugi pravac. Naime, svi gore pobrojani bivši visoki dužnosnici SDP-a su osnivali nove stranke, dok se Čengić, Magazinović, Mašić i Helez nisu posvađali i naljutili na Nermina Nikšića i odlučili su se na ostanak u SDP-u. Barem je to za sada njihovo opredijeljenje.
E, sada očigledno čelnik stranke Nermin Nikšić mora tu dodatnu priliku ubojito iskoristitit i počistititi trulež u stranci i njegovi prvi potezi uvođenja povjerenstava u nekim organizacijama se mogu protumačiti kao započeti proces diferencijacije.
Slučaj dr. Stevanović'
Problemi unutar SDP-a nisu novijeg datuma. Zabrinjava ta erozirana multimancionalna dimenzija. Nekada je bilo nezamislivo da SDP i ljevica generalno, ima problema s nedostatkom Srba ili Hrvata u vrhu stranke, ali i u lokalnim organizacijama.
“Slučaj dr. Stevanović” brutalno je ogolio poražavajuću stvarnost. Ugledni je liječnik i ortodoksni ljevičar morao napustiti federalni Dom naroda i vratititi se u lokalno općinsko vijeće kako bi neki Srbin bio izabran u Gradsko vijeće Sarajeva u svojim glasom pogurao izbor Bogića Bogićevića za gradonačelnika državne prijestolnice.
Srbe i Hrvate doslovce love u mraku kako bi se ispoštovala ustavna multinacionalna dimenzija. Zašto se to nije strateški i korektno ranije radilo?
Akti nalažu da je potrebno da u GV Sarajevo uđe najmanje po sedam vijećnika iz sva tri konstitutivna naroda i dva iz reda Ostalih. Pritisnuti uz zid zbog nedostatka Srba, u SDP-u su se odlučili na ovakav potez.
-Dugo sam to vagao i upravo sam se vratio iz Parlamenta gdje sam potpisao papire. Plan uopće nije bio takav. Ja sam stao na listu OV Centar na predzadnje mjesto, s namjerom da svojim angažiranjem potpomognem da općinska SDP lista prođe što bolje. Tada je bilo govora da ću, ako osvojim mandat, odreći ga se u korist sljedećeg na listi, što je uobičajena praksa. Nažalost, loša kadrovska politika unutar SDP-a je kulminirala, sveti nam se iz godine u godinu i dovela je do situacije da je na listama SDP-a prošao samo jedan kandidat iz srpskog naroda. Moje odustajanje sa liste povuklo bi sljedećeg kandidata koji je Bošnjak, a onda bismo izgubili čak dva mjesta u GV-u i bila bi problematična situacija. Mislim da je odgovornost na županijskim i općinskim organizacijama koje nisu mogle naći bolje rješenje, otužno je s grčem u stomaku pojašnjavao dr Stevanović.
-Na ovo sam nerado pristao, jer nisam imao takvih političkih ambicija. Imao sam ambiciju da završim mandat u Domu naroda, odem u mirovinu i posvetim se obitelji. To otvara pitanje koje je pokrenuto u SDP-u da se temeljito rekonstruira županijska organizacija u Sarajevu i u svih devet općina, da se konačno počne ozbiljnije baviti kadrovskom politikom, poručio je poznati liječnik.
Koliko se kampanjski radilo dokazuje slučaj izbora Damira Mašića za predsjednika ŽO SDP Sarajevo prije nekoliko godina. Podsjećamo, Mašić je tada pod čudnim okolnostima pobijedio Miru Lazovića. Nekadašnji potpredsjednik SDP-a je napustio stranku, a danas eto, SDP ima problema s nedostatkom Srba.
Sada je zadnja prilika za rešifriranjem nacionalnog pitanja i u stranci Nermina Nikšića, u suprotnom taj će problem koštati stranku. J. S.