Do prije nekoliko godina znanstvenici su smatrali da je rizik kolapsa AMOC-a jako mali, no sada su se stvari promijenile

Tijekom posljednjih godina provedeno je više studija vezanih uz Sjevernoatlantsku meridijansku obrtajuću struju (AMOC), a rezultati tih istraživanja nisu optimistični. AMOC je ključni sustav oceanskih struja koji utječe na vremenske prilike na sjevernoj hemisferi, prenoseći toplu vodu iz tropskih krajeva u Sjeverni Atlantik, pri čemu hladnija i slanija voda tone i teče prema jugu, čime se dijelovi južne hemisfere štite od pregrijavanja, a dijelovi sjeverne hemisfere se štite od hladnoće. Također, tako se prenose i hranjive tvari koje održavaju život u morskim ekosustavima. No zbog više faktora, uključujući zatopljenje oceana i poremećaje slasnosti, ovaj sustav postaje sve nestabilniji i čini se kako se približava nepovratnoj točki preokreta.

Kada će do toga doći, teško je reći, no rezultati različitih studija pokazuju kako nismo previše udaljeni od te točke. Nedavno istraživanje znanstvenika iz Kopenhagena tako je pokazalo da kolaps ovog sustava možemo očekivati sredinom ovog stoljeća, najvjerojatnije između 2025. i 2095. godine. Sada je napravljeno još jedno istraživanje (treba naglasiti kako ono još nije objavljeno u znanstvenim časopisima te su u tijeku njegove recenzije) koje nam pokazuje slične rezultate. U ovom istraživanju znanstvenici su koristili nove i napredne modele te su prvi puta identificirali područje južnog Atlantskog oceana kao idealno mjesto na kojem mogu pratiti promjene u cirkulaciji struje te temperature i slanost oceana, prenosi Zimo.hr. 

Prema tim rezultatima, period tog kolapsa smanjen je na razdoblje između 2037. i 2064. godine, uz naglasak kako je veća vjerojatnost da će to biti prije 2050. godine. Kolaps AMOC-a predstavlja veliku opasnost koju bi svakako trebali izbjeći, komentirao je za CNN je oceanograf sa sveučilišta Potsdam Stefan Rahmstorf. Ono što je posebno naglasio jest kako su znanstvenici do prije samo nekoliko godina raspravljali o tome hoće li uopće tako nešto dogoditi te smatrali da je rizik za to prilično mali. No više novih istraživanja pokazuju kako je tako nešto itekako moguće i to već u ovom stoljeću.

A ako toga, odnosno kolapsa AMOC-a zaista dođe, neki dijelovi svijeta postali bi neprepoznatljivi. Desetljećima nakon toga, došlo bi do pomicanja arktičkog leda prema jugu, a stotinjak godina nakon toga led bi se proširio sve do juga Engleske. Na području Europe i Sjeverne Amerike došlo bi do prosječnog pada temperature, a velike promjene dogodile bi se i u Amazonskoj prašumi u kojoj bi sadašnja sušna sezona postala kišna i obrnuto. Učinci ovih promjena bili bi uistinu katastrofalni.