U finalnoj emisiji RTL-ova kulinarskog showa 'Tri, dva, jedan - kuhaj!' snage su odmjerili Jozefina Birindžić (50) iz Slavonskog Broda i Josip Šarić (55) iz Zagreba, poznatiji kao Joško. Slavonka je odnijela glavnu nagradu i titulu najboljeg kuhara amatera. Dobila je 50.000 kuna i 30.000 kuna u obliku poklon bona. 

Koji su vam planovi sada za budućnost? Možemo li očekivati knjigu recepata? Ili nešto u vezi kuhanja?

U trenutnoj situaciji je teško govoriti o nekim planovima, ali ako ništa drugo, više ću raditi u kuhinji, snimati, jer uskoro planiram pokrenuti YouTube kanal. Puno je upita za to, pa će to biti nešto što se nadovezuje na ovo što do sada radim. Neki me potiču i da napišem kuharicu, međutim to smatram velikim i ozbiljnim projektom za koji bi se trebalo odvojiti puno vremena i dobro osmisliti, a nisam sigurna da sada imam vremena za to. Možda će biti. Znate, otvorena sam za puno opcija, vezano za hranu, međutim još nisam posve sigurna što će biti. Najviše od svega volim putovati, isprobavati nova jela, tako učiti, ali sad je to skoro nemoguće. Kuhanje, kucanje recepata, Instagram, sada i snimanje, zbilja oduzimaju puno vremena, tako da radit ću sigurno, puno, a dalje, vidjet ćemo.

Koji je vaš kulinarski specijalitet? 

To mi je najteže pitanje! Puno toga radim i volim, izdvojit ću jedan kao trenutno drag, ali to se stalno mijenja. Talijanska rapsodija kao ljetni i sarma kao zimski mi prvi padaju na pamet. 

Postoji li trenutak iz emisije koji želite zaboraviti?

Ekvadorsko jelo mi se čini kao najgora uspomena! Ljudi, zajednički trenuci, kompletna ekipa oko seta je bila jedna prekrasan doživljaj…

Koji vam je najljepši trenutak iz emisije kojega ćete pamtiti?

Lijepo vrijeme provedeno s Ksenijom, jer smo po cijele dane bile zajedno i bilo nam je doista lijepo, druženje s Ljubom, Josipom, Mirelom i ostalima, poznanstva kojih ne bi bilo da se nisam prijavila.

Koliko ste dugo živjeli u Njemačkoj i čime ste se bavili tamo?

Uglavnom, devedesetih smo bili tamo, tamo sam rodila djecu, naučila njemački, malo radila jer smo bili u malom mjestu. Naučila praviti torte drugačije od onih koje su se tada kod nas pravile. Lagane, sa sirom, voćem i sl. Sada ima i kod nas sve to, ali tada nije bilo. 

Što vam sve nedostaje iz Njemačke?

Mogućnosti, red, lagano pokretanje bilo čega, pronalaženja zaposlenja i mogućnosti napredovanja bez obzira na bilo što osim sposobnosti. Mogućnosti - u jednoj riječi.

Zašto ste se vratili u Slavonski Brod? Radite li nešto u ovo doba korone? 

Roditelji i familija nam je tu, tako da je bilo logično. Također je suprugova mama imala plac u gradu na kome smo napravili kuću. 
Uvijek radim, nikad mi nije dosadno. Zbog torti i kolača me prijateljica potakla još prije desetak godina da napravim Internet kuharicu. To sam i učinila, pa pokušala sa osnivanjem udruge nešto i raditi u tom pravcu. Međutim to nije izazvalo neki veliki interes u Brodu. Organizirali smo dječju radionicu, bilo je to lijepo, ali ne baš prepoznato. Instagram je postao put u svijet, tamo objavljujem ono što radim, tako da imam posla. Moja obitelj se ne buni, vole, tj. naučili su da nikad ne znaju što će biti za ručak, hahaha… 
Ne gledam serije, filmove, ne hodam puno po gradu ako nemam obaveza i poneku kavu s prijateljima/cama, tako da svaki dan par sati kuham i slikam, tipkam i tako. Uskoro i YouTube kanal, počela sam nešto snimati. A prvu kunu od toga svega ću uokviriti.

Cijeli razgovor pročitajte na 24sata.hr