Vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić u povodu nedavne mise za žrtve Bleiburške tragedije koju je predvodio u sarajevskoj katedrali dao je intervju za „Slobodnu Dalmaciju“ o cjelokupnoj situaciji koja je nastala oko toga.

Proteklog tjedan u sarajevskoj prvostolnici uzoriti Vinko kard. Puljić predvodio je svetu misu za desetine tisuća ubijenih zarobljenih vojnika i civila, nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata, bez suđenja i dokaza krivice. Taj događaj koji će sigurno biti prekretnica u novijoj povijesti BiH ostat će upamćen kao tamna mrlja na gradu kojem su neki tepali „europski Jeruzalem“. Jer katolici su u Sarajevu, u subotu 6. svibnja, i formalno pretvoreni u građane drugog reda, koji su praktično krišom i s velikom strahom – u atmosferi linča koju su kreirali pojedini najviši državni dužnosnici – otišli na svetu misu da se pomole za stradale. O tom cijelom događaju i činjenici da je jedna misa samo iskorištena kao alibi da se tisuće samoproglašenih antifašista, rigidnih jugonostalgičara i titoista iziđe s perverznom ikonografijom na ulice glavnog grada i otrcanim komunističkim parolama i najgorim uvredama na račun Katoličke Crkve i Hrvata, razgovaramo s kardinalom Vinkom Puljićem.

Misa je održana u okruženju i atmosferi huškanja i linča, rijetko kada viđenu u Sarajevu. Jeste li očekivali ovakve reakcije i otvorene izraze mržnje onih koji sebe nazivaju antifašistima?
Ni izdaleka nisam mogao vjerovati da će biti takva reakcija. Kada smo imali zajedničko zasjedanje obaju Biskupskih konferencija 2. ožujka 2020. u Banjoj Luci preuzeo sam da ove godine predvodim sv. misu u Bleiburgu. Taman smo predvidjeli datum pohoda u Klagenfurt da potvrdimo kako smo se mi biskupi dogovorili da to bude samo liturgijski čin, molitve za stradale u ratu i poraću. Kako sam se našao u Sarajevu blokiran radi virusa COVID-19, onda sam smatrao normalno da tu misu slavim u katedrali. Čudno je kako su to počeli s hajkom nakon objavljivanja izbora, pa se očito ta hajka veže i u predizbornu kampanju. Nema nikakve veze s fašizmom ni s revizionizmom, to je bio materijal kojeg su pustili u javnost da razjare javno mnijenje.

Činjenica je da su među prvima bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović pa i Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, te „drugi bošnjački član“ Predsjedništva BiH Željko Komšić, pokrenuli kampanju protiv Vas i mise za nevino stradale na Bleiburgu, a što su kasnije dio medija i brojne nevladine udruge, te pojedinci pretvorili u hajku i medijski linč na Vas osobno i Katoličku Crkvu…
Stara poslovica kaže: „Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da…“
Najlakše je u toj kampanji udariti na Crkvu jer nema tako snažnih medija kojim bi se korektno moglo iznositi stajališta u javnosti, a niti u Sarajevu ima političkih lidera koji bi parirali takvoj kampanji. Sada su pokazali da nisu samo izbori bili povod linča, nego je važno skrenuti pažnju od istrage o kriminalu. Ljudi koji su to pokrenuli nisu očekivali ovoliki izljev mržnje.

Glas razuma bila je izjava reisa Kavazovića, koji je kazao kako oštricu ne treba usmjeriti prema Katoličkoj crkvi, nego prema Hrvatskoj, te da se sveta misa ne može dovoditi u pitanje…
Efendija Kavazović je čovjek vjere i zato u ovom ramazanskom postu je iz vjere progovorio kao glas razuma  na čemu mu iskreno zahvaljujem. Svjestan je Zakona o vjerskim pravima i slobodama, koji bi trebao obvezivati one koji nose vlast. Ako oni niječu taj Zakon, što očekuju od drugih?

Dabrobosanki mitropolit Hrizostom najavio je zamrzavanje odnosa s Katoličkom Crkvom u BiH…
Ne mogu komentirati njegov stav, jer je to on iznio u javnost bez izmjene dogovora među nama dvojicom. Iako smo se dogovorili da ćemo prvo stvari međusobno raščistiti pa onda ići u medije. Međutim, on je išao u medije s izljevom ove mržnje. Bojim se da će se teško premostiti takav stav. Trebalo bi imati hrabrosti da svatko svoje dvorište očisti, a smeće ne baca u susjedno dvorište.

NDH i ustaše odgovorne su za brojne zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata. To nitko ne spori i proteklih 75 godina o njima se govorilo, pisalo, istraživalo, dokumentiralo. S druge strane o zločinima Titovih partizana, počinjenih nakon što je službeno rat završen, pola stoljeća se šutjelo i nije se smjelo pričati. Danas kada živimo u demokraciji zapanjujuće je koliko se ti zločini počinjeni nad desetinama tisuća ubijenih žena, djece, staraca, razoružanih poraženih vojnika, među kojima je sigurno bilo i onih koji su činili zločine, krije, zataškava i pokušava ih se minimizirati pa čak, što je strašnije, čak i pravdati…
Ni jedan se zločin ne može pravdati. Kada su se ti zločini činili, ja se nisam ni rodio, a ovi koje su „antifašisti“ činili nakon rata tada je počeo moj život. Prošlo je mnogo vremena da se o tome nije smjelo pričati ni pisati. Ipak sam upoznao strašna stradanja na nekim prostorima gdje se još i danas nalaze nezakopani kosturi ljudi. Posebno ovdje govorim o G. Podgradcima, gdje sam upoznat s tom strašnom tragedijom ljudi koji su ubijani – ne oružjem nego alatom, i to pozivajući žene da se osvećuju. To moje iskustvo me posebno potaklo na molitvu, jer u kasnijim istraživanjima došlo se do podatka da je kroz tri ili četiri mjeseca umlaćeno negdje do 11 000 ljudi, veliki dio civila. Kasnije sam došao do brojnih podataka na drugim mjestima, a kako nisam povjesničar, očekivao sam da će ih ljudi – ne iz politike nego iz znanosti, istraživači istine iznijeti u javnost. Teško možemo graditi mir ako niječemo istinu. Teško se može graditi suživot ako se zločin zločinom liječi!

Osim potpore hrvatskih političara u BiH, hrvatskih udruga i Katoličke Crkve u BiH, jeste li dobivali potporu onih koji nisu katolici?
Brojni ljudi koji nisu katolici i nisu Hrvati pisali su mi s argumentima radi čega mi daju podršku. Samo takvi ljudi nemaju snagu medija koji izgrađuju javno mnijenje i političkih utjecaja da se stanje urazumi. Bez obzira kako netko ima svjetonazor i shvaćanje, ovdje je pitanje vjerske slobode moliti za sve žrtve. Time smo dali jasnu izjavu da molitvom ne stajemo na političku stranu i procjenu ni osudu pokojnih. Bog je onaj koji će suditi.

Činjenica je da međunarodna zajednica u BiH u pravilu selektivno pristupa kada je riječ o ljudskim pravima u BiH – čast izuzetcima. Kako komentirate tu činjenicu u ovom kontekstu i je li Vas možda kontaktirao, pružio Vam potporu ili možda tražio da odustanete od održavanja mise visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, koji se deklarira kao katolik?
Nažalost, međunarodni predstavnici imaju dvostruka mjerila. Prema slabijima idu s pritiskom, a prema jačima idu u rukavicama. To nije u ovom slučaju nego kroz cijelo vrijeme rata i poraća. Jedini predstavnik OESS-a (OSCE) su me posjetili pozivajući me da smirim stvari. Na to sam odgovorio, neka smiruju oni koji su nahuškali ljude. Kada su bila kršena prava katolika, nikada se nisu interesirali, a sada misle da su prava drugih uskraćeni, na što sam ja odgovorio, da ovdje nikoga ne želim vrijeđati nego samo moliti.

Neki mediji koristili su održavanje mise u Sarajevu za otvoreno pozivanje i širenje mržnju prema Katoličkoj Crkvi, ali i Hrvatima u BiH. Teško se oteti dojmu, a hrvatski političari u BiH su ukazivali, da je ovaj događaj bio iskorišten i uperen protiv Hrvata…
Nažalost, bojim se da ta tvrdnja ima dubokih temelja. Neki lideri su već u Sarajevu stvarali klimu kako smo mi smetnja. Trebalo bi to nekako riješiti, zato ovakva klima huškačka kao da ima korijenja u tom stavu.

Na sam dan mise i nakon mise javno su vam upućene prijetnje smrću. Bojite li se za svoj život u glavnom gradu BiH i svojoj domovini, te kako je danas biti katolik u Sarajevu?
Prijetnji ima ne samo prema meni, nego na ulicama grada ima vrlo uvredljivih dobacivanja i vrijeđanja – svjesno stvaranje klime straha kod naroda koji je uspio opstati u ovom gradu. To neka bude na čast kreatorima takve mržnje. Ja sam do sada preživio više smrtnih opasnosti, a moj život sam istrošio u ovoj zemlji, pa ako me pošalju Bogu na račun prije, nemam straha nego se samo Boga bojim. Ljudi mogu tijelo ubiti, ali dušu ne mogu.