Katolički vjernici danas proslavljaju blagdan Velike Gospe, odnosno svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije hodočasteći u marijanska svetišta i prisjećajući se dogme svoje vjere da je Blažena Djevica Marija po završetku svoga zemaljskog života dušom i tijelom uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom.

To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII., a službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.

Na blagdan Velike Gospe vjernici slave i hodočaste u mnogobrojna marijanska svetišta u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi.

U Bosni i Hercegovini blagdan Velike Gospe posebno se slavi u Međugorju, Širokom Brijegu, Posušju, Komušini, Kreševu, Tolisi, Trebinju, Stupu, Uskoplju, Jajcu, Sanskom Mostu, Gracu, Nevesinju, Prisoju, Seonici, Dračevu, Šćitu.

U susjednoj Hrvatskoj je pak svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije također i državni blagdan. Najpoznatija marijanska svetišta u Hrvatskoj su u Mariji Bistrici, na Trsatu, Sinju, Arbanasima kod Zadra, Ninu te u zagrebačkim Remetama i u Aljmašu.

Majku Božju, Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu, na početku Biblije - kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili - nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.

Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja, a nasuprot njemu je znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu u budućnost, piše Fena.