Izraelska vojska je objavila da je ubila Alija Larijanija, sekretara Vijeća za nacionalnu sigurnost i osobu koja je slovila za jednu od najmoćnijih u Iranu od ubistva vrhovnog lidera Alija Hameneija. Larijani je bio iskusan političar, filozof koji je godinama nosio ključne funkcije.

Rođen 3. juna 1958. u Najafu (Irak), u bogatoj porodici iz Amola, Larijani pripada dinastiji toliko utjecajnoj da ih je časopis Time 2009. godine opisao kao "Kennedyje Irana".

Njegov otac, Mirza Hashem Amoli, bio je istaknuti vjerski učenjak. Poput Alija Larijanija, i njegova braća su obnašali neke od najmoćnijih funkcija u Iranu, uključujući sudstvo i Skupštinu eksperata, klerikalni savjet ovlašten za izbor i nadzor vrhovnog vođe.

Larijanijeve veze s iranskom revolucionarnom elitom nakon 1979. godine također su lične. Sa 20 godina, oženio je Farideh Motahari, kćerku Morteze Motaharija, bliskog savjetnika osnivača Islamske Republike Irana, Ruhollah Khomeini. Za razliku od mnogih svojih vršnjaka koji su dolazili isključivo iz vjerskih seminara, Larijani također ima sekularno akademsko obrazovanje.

Diplomirao Matematičku i kompjutersku nauku na Tehnološkom univerzitetu u Šarifu, a kasnije je završio magistarske i doktorske studije iz Zapadne filozofije na Univerzitetu u Teheranu, pišući doktorsku tezu o Kantu. Objavio je tri knjige: Matematička metoda u Kantovoj filozofiji Metafizika i egzaktne nauke u Kantovoj filozofiji, Intuicija i sintetički a priori sudovi u Kantovoj filozofiji.

Međutim, centralni dio njegove karijere su njegove političke funkcije.

Nakon revolucije 1979. Larijani se početkom 1980-ih pridružio Iranskoj Revolucionarnoj Gardi (IRGC), prije nego što je prešao u vladu, služeći kao ministar kulture pod predsjednikom Akbar Hashemi Rafsanjani od 1994. do 1997., a zatim kao šef državnog emitera (IRIB) od 1994. do 2004. Tokom vremena u IRIB-u, suočavao se s kritikama reformista koji su njegove restriktivne politike smatrali razlogom zbog kojeg iranska omladina sve više prati strane medije.

Od 2008. do 2020., služio je kao predsjednik Parlamenta (Majlis) tri uzastopna mandata, igrajući ključnu ulogu u oblikovanju domaće i vanjske politike. Larijani se kandidovao za predsjednika 2005. kao konzervativac, ali nije prošao u drugi krug. Iste godine je imenovan sekretarom Iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost i glavnim nuklearnim pregovaračem zemlje.

Podnio je ostavku na te funkcije 2007., nakon što se udaljio od nuklearnih politika tadašnjeg predsjednika Mahmoud Ahmadinejad.

Larijani je u parlament ušao 2008., osvajajući mandat da predstavlja vjerski centar Qom, i postao predsjednik Parlamenta.

To mu je omogućilo da poveća svoj utjecaj i održao je vezu s nuklearnim pitanjem, osiguravajući parlamentarnu podršku za nuklearni sporazum iz 2015. između Irana i svjetskih sila, poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA).

Iako njegova porodica ima konzervativne vjerske korijene, Larijanijeva djeca su imala raznoliku obrazovnu i profesionalnu putanju. Njegova kćerka, Fatemeh Larijani, diplomirala je medicinu na Univerzitetu u Teheranu, a specijalizaciju je završila na Cleveland State University.

Nakon što je 2020. napustio pozicije predsjednika parlamenta i člana parlamenta, Larijani je pokušao ponovo kandidovati za predsjednika na izborima 2021., ali ga je Vijeće čuvara diskvalifikovao. Diskvalifikovan je ponovo kada je pokušao kandidovati na predsjedničkim izborima 2024. godine.

Vijeće čuvara nije dalo razlog diskvalifikacije, ali analitičari su 2021. to tumačili kao način da se teren očisti za tvrdolinijaša Ebrahim Raisi, koji je pobijedio na izborima. Larijani je kritizirao diskvalifikaciju 2024. kao "netransparentnu".

Međutim, ponovo je preuzeo utjecajnu funkciju u augustu 2025., kada ga je predsjednik Masoud Pezeshkian ponovo imenovao sekretarom Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost.

Od tada je njegova pozicija postala stroža. U oktobru 2025. pojavili su se izvještaji da je Larijani otkazao sporazum o saradnji s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju tvrdeći da izvještaji agencije "više nisu relevantni".

Ipak, Larijani se često smatrao pragmatičnim i osobom unutar iranskog sistema spremnom na kompromis, dijelom zbog svoje uloge u podršci nuklearnom sporazumu iz 2015. godine.