KOLUMNA Josep Borrell: Moskva će morati izabrati - blagostanje ili rat?
Jesu li sankcije protiv Rusije korisne? Da, one već snažno pogađaju Vladimira Putina i njegove saučesnike, a njihov uticaj na rusku ekonomiju će vremenom rasti.
Naše mjere su sada usmjerene na skoro 1.200 pojedinaca i 98 subjekata u Rusiji, kao i na značajan broj sektora ruske privrede. Sankcije su usvojene u koordinaciji s članicama grupacije G7, a činjenica da je više od četrdeset drugih zemalja (uključujući i tradicionalno neutralne zemlje) usvojilo iste ili poduzelo slične mjere povećava njihovu efikasnost.
Do kraja 2022. godine, smanjit ćemo uvoz ruske nafte za 90% i ubrzano smanjujemo uvoz gasa. Ove odluke nas postupno oslobađaju ovisnosti koja je dugo kočila naše političke odluke unatoč agresivnosti Vladimira Putina.
On je vjerojatno mislio da se Europa neće usuditi posegnuti za sankcijama upravo zbog svoje energetske ovisnosti, no to nije najbeznačajniji od mnogih pogrešnih proračuna ruskog režima tokom ovog sukoba.
Sankcije imaju učinak
Naravno, tako brzo odvikavanje od ruske energije također stvara ozbiljne poteškoće za mnoge zemlje EU i za više privrednih sektora, ali to je cijena koju moramo platiti za obranu naših demokracija i međunarodnog prava, i poduzimamo neophodne korake da se s tim problemima nosimo uz punu solidarnost.
Neko će možda upitati da li ove sankcije zaista imaju uticaja na rusku ekonomiju? Jednostavan odgovor je - da. Iako Rusija izvozi mnogo sirovina, nema drugog izbora osim da uvozi mnoge proizvode visoke dodane vrijednosti koje sama ne proizvodi. Za sve napredne tehnologe, Rusija ovisi od Europe 45%, od Sjedinjenih Američkih Država 21%, u poređenju sa samo 11% ovisnosti od Kine.
U namjenskoj industriji, koja je ključna u kontekstu rata u Ukrajini, sankcije ograničavaju kapacitet Rusije za proizvodnju preciznih projektila kao što su Iskander ili KH 101. Gotovo svi strani proizvođači automobila takođe su se odlučili povući iz Rusije, a mali broj automobila ruskih proizvođača će se prodavati bez zračnih jastuka i automatskih mjenjača.
Naftna industrija trpi ne samo usljed odlaska stranih operatera, već i usljed otežanog pristupa naprednim tehnologijama, kao što je horizontalno bušenje. Mogućnost ruske industrije da nove bušotine spoji na tok će vjerojatno biti ograničena.
Konačno, kako bi održala zračni promet, Rusija će morati prizemljiti većinu svojih aviona radi korištenja rezervnih dijelova da bi ostali mogli da lete. Na to sve treba dodati i gubitak pristupa financijskim tržištima, isključenje iz velikih globalnih istraživačkih mreža i ogroman odliv mozgova.
Što se tiče alternative koju Kina nudi ruskoj ekonomiji, ona je u stvarnosti ograničena, posebno za visokotehnološke proizvode. Kineska vlada, koja je veoma ovisna o svom izvozu u razvijene zemlje, do danas nije pomogla Rusiji u premoštavanju sankcija Zapada. Kineski izvoz u Rusiju je pao u skladu s izvozom zapadnih zemalja.
Obruč se steže
Hoće li ovi krupni i rastući efekti navesti Vladimira Putina da preinači svoje strateške proračune? Vjerojatno ne u bliskoj budućnosti: iza njegovih postupaka ne stoji prvenstveno ekonomska logika. Međutim, prisiljavajući ga da bira između maslaca i oružja (vojne industrije i civilnih dobara), sankcije ga zatvaraju u obruč koji se postupno steže.
Što se tiče uticaja ovih sankcija na treće zemlje, posebno afričke zemlje, koje zavise od ruske i ukrajinske pšenice i gnojiva, jasno je na kome je odgovornost u smislu krize u snadbijevanju hranom. Naše sankcije ni u kojem obliku nisu usmjerene na izvoz ruske pšenice ili gnojiva, dok crnomorska blokada i razaranja uzrokovana ruskom agresijom sprečavaju Ukrajinu da izvozi svoju pšenicu.
Ako se pojave takvi problemi, povezani s našim sankcijama, spremni smo da uspostavimo odgovarajuće mehanizme za njihovo rješavanje. Obavijestio sam svoje afričke kolege o tome i zamolio ih da ne nasjedaju na neistine ruskih vlasti o našim sankcijama.
Pravi odgovor na poteškoće na svjetskim tržištima energije i hrane je prestanak rata. To se ne može postići prihvatanjem ruskog diktata, može se postići samo povlačenjem Rusije iz Ukrajine. Poštovanje teritorijalnog integriteta država i nepribjegavanje upotrebi sile nisu zapadni ili europski principi, to su temelji ukupnog međunarodnog prava, koje Rusija bezobzirno gazi. Prihvaćanje takvog ponašanja bi značilo uvođenje zakona džungle na globalnom nivou.
Suprotno onome što smo, poprilično naivno, mislili prije samo nekoliko godina, ekonomska međuzavisnost ne podrazumijeva i automatsku pacifikaciju međunarodnih odnosa.
Zato je tranzicija ka Europi kao sili, na koju pozivam od početka svog mandata, imperativ. Suočeni s invazijom na Ukrajinu, počeli smo da prelazimo s namjere na djela i pokazali da, kada je isprovocirana, Europa može odgovoriti.
Budući ne želimo da ratujemo s Rusijom, trenutno težište našeg odgovora su ekonomske sankcije. One već počinju da djeluju, i sve više će u narednim mjesecima.