Četvrti izbor Kristalnih 11 nagradio je opet, nakon godine pauze, najbolje u Premijer ligi BiH, a iako su u fokusu bili pobjednici, pojedina su se imena istaknula konstantnim pojavljivanjem među laureatima.

Sindikat profesionalnih nogometaša u BiH održao je četvrti izbor najboljih. Prvi se dogodio 2017., uslijedili su izbori 2018. i 2019., a zatim pauza nakon prošle, zbog korone prekinute sezone. Redovno su to bili izbori koji su zaista nagrađivali one najbolje, a neka se imena nisu prestala pojavljivati od početka, kao npr. ono Slobodana Jakovljevića.

Iskusni stoper Zrinjskog jedini je igrač čije se ime našlo u svakoj od dosada četiri najbolje ekipe Kristalnih 11, što sigurno dosta govori o njegovim partijama u dresu s lentom, a težini ovog priznanja itekako dodaje činjenica da se glasovanje provelo među igračima i trenerima svih dvanaest premijerligaša. Ove godine najbolji tim izgleda ovako: Vladan Kovačević – Dino Ćorić – Enes Alić – Hrvoje Miličević – Slobodan Jakovljević – Amer Hiroš – Samir Radovac – Stojan Vranješ – Fanimo – Goran Zakarić – Nemanja Bilbija.

Manje-više 'pravedan' izbor, složit ćete se vjerojatno, dok će izbor Gorana Zakarića (Borac) za najboljeg igrača sezone na izmaku zasigurno otvoriti polemiku… kao što je za polemiziranja generalno i kvaliteta Borca u kompletu. S druge strane, da je Feđa Dudić na klupi Veleža odradio najbolji posao od svih trenera, vjerojatno neće biti osporeno od mnogo vas, dok je sa sucima uvijek škakljivo – ali treći uzastopni izbor Irfana Peljte za najboljeg, također nešto govori.

Izbor Andreja Đokanovića (Sarajevo) za najboljeg mladog igrača vjerojatno nije nelogičan izbor, s tim da će neki istaknuti da je njegov tim na nevjerojatan način izgubio titulu, što bi onda i njegove partije donekle trebalo diskredirati..., ali igrači i treneri su rekli svoje.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba