Piše: Dragan Bradvica

Povijesni izbori su iza nas. Povijesni su rezultati tu. Ostati ćemo zarobljeni u povijesti, a sve više naših naroda i žitelja svoju sreću tražiti diljem zapadne Europe. Ipak, kako god bilo narodi i žitelji sami su izabrali svoju sudbinu. I oni koji su izašli na izbore i oni koji nisu. Jer 2. listopada svi smo imali olovku u svojim rukama i sami birali svoju sudbinu.

A rezultati su takvi da dosadašnja vlast ima ogromnu podršku među narodima i žiteljima u ovoj zemlji. Uz ogradu kako se još uvijek broje glasovi jasno je kako SNSD, HDZ BiH, SDA i DF imaju više nego dovoljnu većinu da i dalje budu okosnica buduće vlasti. I ako to i konačni rezultati potvrde pošteno je da i budu jer oni koji su dobili naviše glasova trebaju biti vlast.

Naravno, nije nemoguće da se slože i neke druge koalicije, tek ćemo vidjeti kako će se stvari kretati u budućnosti.

Međutim, kako napisah u komentaru netom prije izbora, možda je u BiH u politici vrlo često nejasno tko su pobjednici, ali svima je jasno tko su gubitnici – narodi i žitelji. Albert Einstein svojevremeno je rekao kako je ludost raditi istu stvar iznova x puta i očekivati drukčije rezultate.

A upravo to se u našoj zemlji događa. Ukoliko vratite izbore kampanje od prije dvadesetak godina i ovu netom završenu poruke su bile iste. I oni koji su slali takve poruke opet su pobijedili. Logično je da ogromna većina naroda i žitelja sve to podržava. I to će dobiti.

Očito je da im je manje važno to što su po kupovnoj moći drugi najsiromašniji u Europi, što smo europski prvaci po kriminalu i korupciji, što nas izgriza galopirajuća inflacija izjeda, a država to više, manje nijemo promatra, nije im važno da su političari koje su ponovno izabrali još jučer sebi povećali ionako goleme plaće, prebacivali novac s pomoći gospodarstvu na kupovinu skupocjenih automobila, opremanju ureda… Nije im važno što smo europski prvaci poklijentelizmu i nepotizmu.

Nije im važno što vlastitu djecu uglavnom gledaju preko ekrana mobilnih telefona, tableta ili računala. Važnije su bile priče o zaštitnicima, ratovima, izvrtanju povijesti, lažna obećanja koja slušaju dulje od dva desetljeća…

To su i dobili. A ne zaboravimo kako nas čeka izuzetno teške jesen i zima gdje nas neće ugrijati i nahraniti prazne priče o junacima i zločincima. Neće priče o nebeskim ili odabranim narodima nikome donijeti bolje obrazovanje i bolje radno mjesto.

Na kraju krajeva, političari su malo toga vezanog za stvarni život i obećavali tako da onda neće ništa ni ispunjavati.

Dakle opet potpuni teatar apsurda. Farsa. Tragikomedija.

Mnogi smatraju kako BiH nitko nije bolje opisao od našeg nobelovca Ive Andrića pa za kraj jedan citat iz Travničke kronike: 'Nitko ne zna šta znači roditi se i živjeti na ivici između dva svijeta, poznavati i razumijevati jedan i drugi, a ne moći učiniti ništa da se oni objasne među sobom i zbliže, voljeti i mrziti i jedan i drugi, kolebati se i povoditi cijeloga stoljeća, biti kod dva zavičaja bez ijednoga, biti svuda kod kuće i ostati zauvijek stranac; ukratko: živjeti razapet, ali kao žrtva i mučitelj u isto vreme. (...) To su ljudi sa granice, duhovne i fizičke, sa crne i krvave linije koja je uslijed nekog teškog i apsurdnog nesporazuma potegnuta između ljudi, božjih stvorenja, između kojih ne treba i ne smije biti granice. To je ona ivica između mora i kopna, osuđena na vječiti pokret i nemir. To je treći svijet u koji se sleglo sve prokletstvo uslijed podijeljenosti na dva svijeta. To je...'.