SVJETSKA zdravstvena organizacija (WHO) smatra zanemarene tropske bolesti (NTD) globalnim sustavom ranog upozoravanja na buduće pandemije. Jedna od njih je i lisičja trakavica, parazit koji napada jetru i može biti smrtonosan, a čija se jajašca mogu naći na šumskim plodovima. Dr. Carsten Köhler, stručnjak za tropsku medicinu sa Sveučilišta u Tübingenu, objašnjava zašto pojava takvih bolesti ukazuje na slabosti globalnog zdravstvenog sustava, piše Euronews.

Dr. Carsten Köhler, koji vodi Institut za tropsku medicinu, putničku medicinu i humanu parazitologiju te predsjeda Njemačkim društvom za tropsku medicinu, putničku medicinu i globalno zdravlje, kaže da NTD bolesti razotkrivaju kritične točke.

"Gdje god se pojave zanemarene tropske bolesti, one ukazuju na slabosti u globalnom zdravstvenom sustavu, upravo zato što tamo sustav ne postoji", rekao je Köhler za Euronews. Takve bolesti otkrivaju nedostatak medicinske skrbi, nadzora i pouzdanih podataka. U takvim uvjetima nove zaraze mogu se dugo širiti neprimijećeno, s posljedicama koje mogu zahvatiti i udaljene regije.

Lisičja trakavica: Kolika je prijetnja?
Ovaj parazit, dug svega dva do šest milimetara, kod ljudi može izazvati tešku bolest jetre poznatu kao alveolarna ehinokokoza. Odrasle trakavice žive u tankom crijevu lisica, a ponekad pasa i mačaka, koji su njihovi glavni domaćini.

Životni ciklus je složen: miš kao posredni domaćin pojede jajašca, u njemu se razviju ličinke, a lisica se zarazi kada pojede miša. U crijevima lisice ličinke odrastaju i proizvode nova jajašca. Prema Bavarskom uredu za zdravlje i sigurnost hrane (LGL), crvena lisica je glavni domaćin u srednjoj Europi. Iako je zaraza kod ljudi rijetka, može biti smrtonosna.

Institut Robert Koch (RKI) zabilježio je 52 infekcije tijekom 2024., dok se prethodnih godina broj kretao između 40 i 45. Njemačka udruga za pomoć oboljelima od jetrenih bolesti navodi da većina slučajeva dolazi iz južnih pokrajina Baden-Württemberg i Bavarske, gdje je zaraženo između 33 i 50 posto lisica, ovisno o regiji.

Ehinokokoza je jedna od zanemarenih tropskih bolesti prisutnih u Njemačkoj, a Köhler kaže da se pojavljuje i lišmanijaza. Tu zaraznu bolest prenose papatači, a može se manifestirati na razne načine.

"Mnogi Nijemci vole putovati na Mediteran i mogu je donijeti sa sobom", objašnjava Köhler. Bolest je izlječiva ako se rano otkrije i liječi. WHO procjenjuje da se u svijetu godišnje zarazi između 700.000 i milijun ljudi. Ipak, većina od 21 zanemarene tropske bolesti uglavnom se javlja u dijelovima svijeta sa slabije razvijenim zdravstvenim sustavima.

Nove bolesti na listi zanemarenih
Gabon je 2026. godine zatražio od WHO-a da na popis NTD-ova uvrsti bolest Loa loa, poznatu kao "očni crv". Köhler objašnjava da takve zahtjeve mogu podnijeti samo zemlje u kojima je bolest endemska.

 
Parazita prenose obadi, a crvi se mogu kretati ispod kože i postati vidljivi u oku, uzrokujući svrbež i otekline. Köhler smatra da bi WHO trebao razmotriti zahtjev, ali navodi da je savjetodavni odbor u listopadu 2026. preporučio privremenu stanku u dodavanju novih bolesti kako bi se preispitali kriteriji.

On ponavlja ključnu tezu: "Zanemarene tropske bolesti javljaju se u regijama gdje zdravstveni sustav ne postoji ili je tek u povojima." Te bolesti same po sebi nisu globalna prijetnja, ali otkrivaju uvjete u kojima se infekcije mogu nekontrolirano širiti: nedostatak skrbi, nadzora i podataka. Upravo na takvim mjestima mogu se pojaviti i bolesti s pandemijskim potencijalom.

Uloga lokalnih zdravstvenih djelatnika
U tim regijama ključnu ulogu imaju lokalni zdravstveni radnici. Oni obilaze stanovništvo, informiraju ga i prate zdravstvenu situaciju. "Zdravstveni radnik koji pazi na infekciju crvima, koja sama po sebi nema pandemijski potencijal, ipak bi primijetio da je odjednom umrla cijela obitelj i mogao bi to odmah prijaviti", kaže Köhler. Ti radnici mogu prepoznati bolesti, uputiti ljude liječniku i prijaviti neuobičajene događaje.

"Zato kažemo da se te strukture mogu koristiti kao sustav ranog upozoravanja ako su osnovne usluge već uspostavljene za zanemarene tropske bolesti", objasnio je Köhler za Euronews tijekom Svjetskog zdravstvenog samita.

Prednost je što ne treba graditi nove strukture za hitne slučajeve. Ako programi za suzbijanje NTD-ova već postoje, veća je vjerojatnost da će se i opasnije bolesti ranije otkriti. Zato se strategija WHO-a do 2030. oslanja na integraciju mjera za NTD u postojeće zdravstvene sustave.

Pouka iz epidemije ebole
Koliko je nedostatak podataka opasan, pokazala je epidemija ebole u Demokratskoj Republici Kongo, kaže Köhler. "Očekivali smo izbijanje u drugim žarištima, a onda smo shvatili da su podaci za DR Kongo bili zastarjeli", objašnjava. Bez ažurnih informacija, vlasti ne mogu točno procijeniti rizik ni učinkovito koordinirati slanje osoblja i opreme. Situaciju je u nekim područjima dodatno pogoršalo povlačenje američkog financiranja iz zdravstvenih programa.

"Zbog naglog pada financiranja iz SAD-a, desetljećima građene strukture zdravstvenih radnika u zajednici dramatično su se urušile", ističe Köhler. Prema podacima UNAIDS-a, zbog smanjenja američkih sredstava tisuće zdravstvenih radnika u Malaviju otpušteno je 2025. godine. Studija iz Zambije iz 2026. opisuje slične posljedice smanjenja međunarodne pomoći: otpuštanja, nestašicu testova i probleme s vođenjem elektroničkih kartona, što je rezultiralo nepotpunim zdravstvenim podacima.

Priprema za nepoznatu 'Bolest X'
Nova pandemija ebole nije vjerojatna jer se virus ne širi lako kao, primjerice, koronavirus. Ni zanemarene tropske bolesti nemaju pandemijski potencijal, već služe kao pokazatelj slabosti sustava. "Moramo se pripremiti za sljedeću pandemiju, koju WHO naziva 'Bolest X', što god ona bila", upozorava Köhler. On pojašnjava da Covid-19 vjerojatno nije bila zadnja pandemija.

Priprema ne uključuje samo razvoj cjepiva i lijekova, već i uspostavu laboratorija, stručnog osoblja, podatkovne infrastrukture i međunarodnih mreža za brzu suradnju. Köhler ističe važnost europskih i međunarodnih programa poput Europskog centra za cjepiva (EvH) i Partnerstva za klinička ispitivanja (EDCTP). "Nadam se da će takvi programi i dalje dobivati potporu. Važno je sada stvoriti platformu koja omogućuje brzo djelovanje i imati funkcionalne strukture suradnje kada stigne 'Bolest X'. Za to je potrebna mreža. Zdravlje nema granica, a nemaju ih ni uzročnici bolesti", zaključuje Köhler.