Najraniji hercegovački, posebnog okusa i kvalitete, iz ekološki čistog i očuvanog okruženja, ručno proizveden – opisuju na prepoznatljivoj  ambalaži „Ljubuški rani“, povrtnicu po kojoj je ovaj kraj nadaleko poznat.
Gotovo da nema kuće u ljubuškim selima koja ne sadi krumpire, a kada je riječ o prodaji i većim količinama, tu se ističu ponajviše zapadna sela. Upravo tamo možemo zateći domaćine na svojim njivama, kako užurbano rade, a sve da bi se ova namirnica što prije mogla naći na policama trgovina.
Možda nije kao nekada, ali zarade ima. Cijena je dobra, no količine su manje zbog niskih proljetnih temperatura koje su poljodjelcima zadale glavobolju te, nažalost, prepolovile urod. 
A kako bi se osigurala kakva-takva naknada poljodjelcima za pretrpljenu štetu, nadležne službe Grada Ljubuškog obišle su stradala područja, popisale štete, a sljedeći korak je traženje sredstava na svim razinama vlasti.
Iako ne po klimatskim uvjetima, ovu godinu će poljodjelci pamtiti barem po nečem pozitivnom. Od Grada Ljubuškog su, naime, na korištenje dobili sabirno-distribucijski centar, objekt koji je namijenjen za bržu i bolju prodaju proizvedenoga povrća.
Centar, koji se nalazi u poslovnoj zoni Zvirići, u blizini graničnog prijelaza Bijača, ima 630 m2 uredskog, skladišnog i manipulativnog prostora te dvije rashladne komore. Predstavlja, kako je  prilikom otvaranja istaknuo ljubuški gradonačelnik Nevenko Barbarić, značajan iskorak u procesu uređenja statusa poljoprivrede i općenito proizvodnje hrane kao strateške gospodarske grane u ovoj državi.
Kako izgleda centar, ali i „Ljubuški rani“ na meniju, pogledajte u promotivnom filmu koji je objavljen i na službenoj Facebook stranici „Ljubuški rani“.

A.Marinović Musa