Kako izgleda nacionalni program energetske obnove odnosno ulaganja u energetsku učinkovitost na talijanski način? Sudeći prema onome što piše Bloomberg možda je čak bolje imati sporu i pomalo nesposobnu administraciju kao mi u Hrvatskoj nego strelovito odobriti superučinkovite poticaje, kao u Italiji, piše Jutarnji list.

Uz dvojbu jesu li Talijani ipak puno spremniji i sretniji za financijske makinacije, ostaje činjenica kako je talijanski ministar financija talijanski ministar financija Daniele Franco morao priznati kako je program poticanja ulaganja u energetsku učinkovitost 'jedna od najvećih prevara u povijesti talijanske republike'.

Talijanske vlasti, naime, sada tvrde kako su kriminalci u nizu talijanskih gradova složili prevarantske sheme te se tako domogli sveukupno više od (zvuči pomalo nevjerojatno) 4,4 milijarde eura. Čak je i talijanski premijer Mario Draghi, piše Bloomberg, ovaj mjesec javno na press konferenciji podigao glas zbog sramotnog sustava energetskih poticaja koji nije predvidio nikakve ozbiljnije provjere. Njegova vlada postavila je oštrija pravila, ali su štete labavo postavljenih pravila za poticaje enormne – od davanja 'jeftinih' prilika organiziranom kriminalu do eksplozije cijena u građevinskom sektoru.

U osnovi su enormni iznosi poticaja - koji su bili predviđeni za poboljšanje izolacije stanova i kuća, za bolje prozore te za čišće i učinkovitije bojlere - završavali u investicijama u druge vrste imovine, uključujući i kriptovalute te zlato.

Program poticanja ulaganja u energetsku učinkovitost u Italiji bio je zamišljen jednostavno: vlasti su odobrile porezne olakšice u iznosu 110 posto ulaganja u klimatski prijateljske renovacije, što je podrazumijevalo ulaganja u bolje krovove, fasade, sustave grijanja… S obzirom da je program bio vrlo jednostavan te pristupačan, do siječnja se više od 100.000 vlasnika kuća i zgrada prijavilo za 110-postotnu poreznu olakšicu. No, ispostavilo se da je problem bio u tome što se dopustilo da se ta 110-postotna porezna olakšica mogla preko banaka i drugih financijskih institucija pretvarati u gotovinu bez posebnog praćenja i provjera. Uvjeti poticaja bili su toliko široko postavljeni da je previše Talijana, kreativnih i snalažljivih (kakvi već jesu), krenulo u akciju kojoj nije bilo cilj obnoviti stanove ili kuće, nego dokopati se keša. Samo u jednom slučaju u Riminiju financijska policija tvrdi kako je otkrila kriminalnu organizaciju koja je iskoristila porezne kredite kako bi se ilegalno dokopali oko 440 milijuna eura.

Talijanske vlasti ne znaju trebaju li se više brinuti zbog masovnih prevara/kriminala s poticajima ili zbog rasta cijena koju je poplava potražnje uzrokovala u građevinskom sektoru te dovela do snažnog rasta cijena građevinskih materijala i opreme. U nekim regijama cijene pojedinih materijala porasle su i po pet puta. Uz to, zahvaljujući poreznim olakšicama prvo je došlo do došlo do fantastičnog buma građevinskih radova, ali je nakon vladinog stopiranja poticaja, došlo do 30-postotnog pada prometa građevinskih kompanija, pa je došlo do prosvjeda poduzetnika. Vlada je ponovo dopustila bankama transfer poreznih kredita, ali uz detaljnije provjere.

Prije ovog skandala, još lani, glavni talijanski istražitelj organiziranog kriminala Maurzio Valloone upozorio je da se talijanska mafija, N'dragheta, infiltrirala u talijanske kompanije gladne kapitala kako bi se okoristila novcem koji je Italija dobila od EU po vrlo ambicioznom programu oporavka. Nejasno je koliki je točno financijski poguranac dobila talijanska mafija kroz program EU oporavka ili koliki će tek dobiti, ali je poznato kako je lani Banka Italije prijavila 7 posto više sumnjivih financijskih transakcija te je njihov broj dosegao 113 tisuća. Princip rada mafijaša vrlo je jednostavan: daju novac vlasnicima poduzeća u problemima te se tako pozicioniraju kao tajni suvlasnici te čekaju isplatu iz EU fondova, objavio je Jutarnji list.