Prognoze Marija Draghija za Europu su mračne. Što je još gore, iako zna kako spasiti stvar, vjerojatno ne može, piše Politico u analizi jučerašnjeg predstavljanja izvješća bivšeg šefa Europske središnje banke.

"Bit ćemo društvo koje se u osnovi smanjuje", rekao je bivši šef Europske središnje banke i bivši talijanski premijer jučer u Bruxellesu dok je predstavljao svoje ideje za ponovno pokretanje gospodarstva i zadržavanje plime američke i kineske dominacije.

Prošlog tjedna bio mu je 77. rođendan i, kako navodi Politico, možda je proslava imala ulogu u analogiji koju je smislio za predstavljanje izvješća: "Tortu koja postaje sve manja i manja dijelimo sa sve manjim brojem ljudi."

Dijagnozu koju je iznio dok Europa klizi u gospodarsku provaliju dijele mnogi stručnjaci. Što učiniti u vezi s tim - to je teži dio.

U čemu je problem?
Jasno je da Europska unija ima veliki problem produktivnosti. Radnici u EU manje proizvode po satu od onih u Sjedinjenim Državama. Velik dio toga ima veze s tehnologijom. Tijekom proteklih 20 godina Amerika je dominirala u prelasku na digitalu, dok je Europa uglavnom bila odsutna.

Razloga za europske nevolje vjerojatno ima onoliko koliko je Draghi imao rođendanskih svjećica na torti. EU koče loše osmišljena financijska tržišta; preskupa, istraživanje i razvoj su podijeljeni među mnogo različitih zemalja, sve polariziranija politika čini dogovor o bilo čemu frustrirajućim i bolnim poput vađenja zuba...

Ukratko, Europa stvara manje od zbroja svojih dijelova. A slika posljednja dva desetljeća, koju je Draghi jučer prezentirao, predstavlja samo jedan dio priče.

"I Amerika je bila takva - prije 20 godina"
"Vodeće tvrtke u istraživanju i investicijama iste su one koje smo imali prije 20 godina - automobilske kompanije", rekao je. "Sjedinjene Države su bile iste prije 20 godina - automobili i farmacije. Sada je sve digitalno."

Kina ne samo da ubrzano hvata korak, nego u područjima kao što je industrija električnih vozila, čak prestiže Europu.

Draghijeva vizija o tome kako odgovoriti, usmjerena na čistu energiju, visoku tehnologiju i otpornost, ambiciozna je. Prijedlozi obuhvaćaju reformu energetskog tržišta, labavija pravila o spajanju kompanija, pa čak i promjene procesa zakonodavnog savjetovanja EU (u briselskom žargonu poznatog kao "komitologija").

Čarobni štapić težak 800 milijardi eura koji - ne postoji
Iza projekta želi staviti ozbiljnu financijsku snagu: dodatnih 800 milijardi eura godišnje u privatnim i javnim investicijama, što bi bio skok bez presedana u potrošnji za kontinent koji još uvijek nije siguran treba li pokušavati trošiti ili uravnotežiti troškove i rashode.

Kad bi se moglo mahnuti čarobnim štapićem i primijeniti sva ta rješenja, nema sumnje da bi to drastično ojačalo europsko gospodarstvo. No u 77 godina Draghi je siguran, baš kao i svi sadašnji europski političari i svi one prije, da takav štapić ne postoji.

Zakonodavni proces EU je glomazan, spor i na svakom koraku ga koči manjina koja se ne slaže.

"Njemačka neće pristati"
Nijedan problem nije tako akutan kao - novac. Draghi, naime, želi više zajedničkog zaduživanja. Budući da se to oduvijek smatralo velikim tabuom, EU ga je uvela na ograničen način tijekom pandemije covida kako bi pomogla platiti ekonomski oporavak.

No čini se da ponavljanje takve prakse blokira skupina zemalja poput Njemačke i Nizozemske, koje imaju niske razine duga i ne žele poduprijeti svoje zaduženije susjede. Problem nije teoretski. Nije prošlo ni tri sata nakon što je Draghi završio svoje izlaganje, a njemački ministar financija Christian Lindner rekao je da "Njemačka neće pristati" na zajedničko zaduživanje.

 Toliko o tome. To ujedno pokazuje i zašto postoje ograničenja za mnoge Draghijeve ambicije. Više "vlastitih sredstava" i razgovori u Bruxellesu o porezima na razini EU zahtijevaju da svaka zemlja pristane na njih prije nego što se mogu uvesti. A to se u ovom političkom krajoliku čini gotovo nemogućim.

Drugi izvori gotovine, poput korištenja fondova EU izdvojenih za pomoć manje razvijenim europskim zemljama, nailaze na slične političke probleme.

Dijagnoza je prvi korak, ali ne znači da će se naći lijek
Ima mnogo toga dobrog u Draghijevom izvješću. Za one koji su navikli na pažljivi, ali i plašljivi metajezik tipičan za birokrate Europske komisije, Draghi je bio osvježavajuće izravan, čak i otvoren. Dijagnoza je prvi korak, ali nije jamstvo pronalaska lijeka.

Britanski povjesničar Perry Anderson opisao je kako su birokrati u Otomanskom Carstvu uzalud pokušavali reformirati svoju umiruću državu. Unatoč nebrojenim reformama, ona je "jednostavno postajala sve slomljenija", napisao je.

Kako europski čelnici mogu spriječiti da im se to dogodi? Pad kontinenta nije unaprijed zadan. Europa se i prije vraćala iz ponora. Nitko nije mogao očekivati ​​ekonomsko čudo koje je uslijedilo nakon dva svjetska rata i koje je dovelo do toga da se veličina zapadnoeuropskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) po glavi stanovnika približila onom u SAD-u.

Oštri šokovi u posljednja dva desetljeća, poput financijske krize i covida, konačno su potaknuli vlade da ostave po strani svoje parohijalne interese i pokrenu prave reforme. 

No preživjeti krizu je jedno. Ovo je nešto drugačije. Sporiji rast od jednog postotnog boda gotovo je neprimjetan tijekom godine dana, ali tijekom desetljeća ili dva postaje nepremostiv jaz. A u međuvremenu, torta postaje sve manja, zaključuje Politico, piše index.