Razgovarala: Antonela Marinović Musa

mostar@dnevni-list.ba

U hercegovačkom kršu, ondje gdje se zemlja čini tvrdom i škrtom, prije 25 godina jedna je ideja izrasla u maslinik, u obiteljsku strast i u priču koja je danas prepoznata daleko izvan granica regije. Iza vrhunskog maslinova ulja, pionirskih koraka u preradi i svjetskih priznanja stoji obitelj Miličić. 

O njihovom putu – od prvih stabala u Ljubuškom, preko Hvara, do znanstvenih laboratorija i međunarodnih projekata – razgovarali smo s Danicom Miličić, kćeri Juraja Miličića – Šperca, čovjeka koji je vjerovao da maslina može uspjeti i tamo gdje su mnogi sumnjali.

Ove godine vaša obitelj obilježava važnu obljetnicu maslinarske priče. Jeste li već od samih početaka vjerovali u razvoj maslinarstva u hercegovačkom kršu?

-Navršava se 25 godina otkako su moji roditelji, Juraj Miličić – Šperac i moja majka Ljilja, zasadili ozbiljniji maslinik u hercegovačkom kršu. U to vrijeme maslinarstvo ovdje nije bilo uobičajeno, ali oni su vjerovali da maslina ima budućnost i na ovom području.

Vaši roditelji nisu se zaustavili samo na uzgoju maslina, nego su bili i pioniri prerade u Ljubuškom. Kako je došlo do odluke da se pokrene prva uljara i kakva je bila filozofija rada u tim počecima?

-Da. Kada su masline došle na rod, kupili su stroj za preradu i time doveli prvu uljaru u Ljubuški. Tata bi često u stroj kapaciteta 150 kilograma stavio svega 25 kilograma maslina, samo kako bi dobio vrhunsko ekstra djevičansko maslinovo ulje. Nije to radio zbog zarade, nego da ljudima pokaže kako mogu saditi masline, prerađivati ih i konzumirati vlastito ulje. Izuzetno važna je bila i edukacija. Učilo se o ranoj berbi, hladnom prešanju, sortama koje treba saditi… Sve je to bilo novo za većinu ljudi. Roditelji su nesebično dijelili znanje i iskustvo.

Istovremeno se razvijala i maslinarska priča na Hvaru. Koje su vas okolnosti navele da i tamo uspostavite vlastitu preradu maslina?

-Da, cijela obitelj bila je uključena u obnovu djedovine na Hvaru. Imali smo problem jer nismo mogli pronaći preradu kakvu smo željeli – u terminu koji nam je odgovarao i na način koji smo smatrali ispravnim. Zato smo i tamo kupili vlastitu uljaru i nastavili raditi po svome. Kako nismo mogli biti na dva mjesta istovremeno, donijeli smo tešku odluku da prodamo uljaru u Ljubuškom i fokusiramo se na Hvar. Nažalost, događalo se da naše ulje, pod tuđim imenom, osvoji zlato, a pod našim – broncu. To je bilo izrazito frustrirajuće. Znali smo koliko smo ulagali: edukaciju, eksperimente, ljubav, rad i vrijeme, sve u ekološkom uzgoju. Znali smo da je ulje dobro, ali trebala nam je stručna potvrda jer je od lokalne zajednice nismo dobivali.

Može li se reći da je upravo tada nastala ideja o izlasku na međunarodnu scenu i traženju objektivne evaluacije vašeg maslinovog ulja? Kako je izgledao taj prvi iskorak?

-Tako je. Moj poslovni partner i ja prije deset godina pokrenuli smo Kickstarter kampanju, prikupili sredstva i poslali naše ulje diljem svijeta. Paralelno smo tražili nekoga tko može znanstveno analizirati ulje i reći nam više nego što smo mi već znali. Došli smo do europskog projekta ARISTOIL, u kojem su tada sudjelovale četiri europske zemlje – bez Hrvatske. Ključna osoba bio je dr. Prokopios Magiatis s fakulteta u Ateni, koji je vodio istraživanja.

Danas se često spominje anegdota s poštom na Hvaru. Možete li je podijeliti s nama i objasniti koliko vam je taj trenutak tada značio?

-Da, sjećam se kako sam „uvjeravala“ tetu u pošti da boca ima naljepnicu i da je savršeno zapakirana, samo da bi pristala poslati uzorak u Atenu. Imala sam odgovor na svako pitanje – važno mi je bilo da ta bočica stigne na odredište.

Upravo tada započinje i vaša priča s fenolima. Što je pokazala analiza iz 2016. godine i zašto je taj rezultat bio prekretnica ne samo za vas, nego i za hrvatsko maslinarstvo?

-Tako je. Godine 2016. naš uzorak imao je 934 mg/kg fenola, čime smo dobili certifikat medicinskog maslinovog ulja. Dr. Magiatis bio je oduševljen i upravo zahvaljujući tom rezultatu Hrvatska je uključena u projekt ARISTOIL. U Splitu je otvoren laboratorij, započele su edukacije po Dalmaciji i Istri, a ulja su na testiranje slali i maslinari iz zapadne Hercegovine.

Godina 2017. bila je posebno uspješna. Kako ste doživjeli rezultate natjecanja i povijesni uspjeh dalmatinskog ulja?

-Da, bila je iznimno uzbudljiva. Među 2.500 testiranih ulja iz osam zemalja osvojili smo treće mjesto, a među 150 hrvatskih uzoraka – uvjerljivo prvo. To je bilo povijesno jer je dalmatinsko ulje prvi put nadmašilo istarsko.

Jedan od nezaboravnih trenutaka bila je i gala večera u Ateni. Što vam je posebno ostalo u sjećanju iz tog susreta sa svjetskim znanstvenicima i vrhunskim maslinarima?

-Naravno. Sjedila sam na terasi hotela s pogledom na Akropolj, za stolom sa znanstvenicima sa Stanforda i Bostona koji istražuju zdravstvene učinke maslinova ulja. S nama je bio i Atsas s Cipra, vlasnik maslinika sa stablima starima i do 800 godina. On je te godine pobijedio s nevjerojatnih 4.509 mg/kg fenola – uljem 16 puta zdravijim od europske norme. Tom prigodom pitao me je: „Otkud masline u Hrvatskoj?“
Rekla sam mu: „Donijeli su ih Grci. Starigrad na Hvaru star je oko 2.500 godina.“
Bio je iskreno iznenađen – nije znao da su Grci bili na tom području.

Kada danas pogledate unatrag, nakon 25 godina rada, gdje se nalazi vaša obitelj i cijela ova maslinarska priča te kakvu budućnost vidite za Hercegovinu i njezino maslinovo ulje?

-I danas držimo prvo mjesto u Hrvatskoj s 2.433 mg/kg fenola. Nakon 25 godina priča se simbolično vratila kući – danas, svega stotinjak metara od naše kuće i petstotinjak metara od maslinika, u hotelu Bigeste, edukacija ide dalje. Hercegovina će uskoro imati više stabala maslina nego Dalmacija, a kvalitetno ulje već postoji. Mi smo dali sve od sebe da vlastitim primjerom i besplatnim savjetima širimo znanje, zdravlje i ljubav prema maslinarstvu. Što se nas tiče, uspjeli smo. A svima koji su nas nekad gledali s nevjericom, danas mogu samo reći da mi je drago što smo bili u pravu.