Piše: V.S.Herceg

mostar@dnevni-list.ba

Šest je mogućih novih odluka za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena sadržanih u dokumentu Dikasterija za nauk vjere koji je odobrio papa Franjo. 

U pravilu, neće se ni biskup, ni Sveta Stolica izjašnjavati o nadnaravnosti fenomena, ograničavajući se na autoriziranje i promicanje pobožnosti i hodočašća, izvješćuje Vatican News. Između ostaloga, ovos se odnosi i jedno od najpoznatijih hodočasničkih mjesta na svijetu, Međugorje. 

Time je, između ostaloga poručeno i kako se status ovog hodočasničkog mjesta neće promijeniti, što znači da ga Vatikan službeno neće priznati kao mjesto ukazanja Djevice Marije, ali ga neće niti zabraniti zbog svih vjerskih plodova koje ono daje.

Dokument od jučer na snazi

Po ovom dokumentu Katolička crkva više neće procjenjivati vjerodostojnost fenomena, već će izdavati “nihil obstat” deklaracije, koje praktično znače da konkretan fenomen nije protivan kršćanskoj vjeri.

Naime, prepravljene su norme koje su prvi put izdane 1978. godine, a Vatikan je sada stava da one više nisu korisne ili održive u doba interneta. Danas se priča o ukazanjima ili 'uplakanim' Gospama brzo širi i zapravo može naštetiti vjernicima ako prevaranti pokušavaju zaraditi novac na vjerovanjima ljudi ili manipulirati njima, priopćeno je iz Vatikana.

Kako je priopćeno iz Vatikana, ove nove norme Dikasterija za nauk vjere za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena predstavljene su 17. svibnja u Tiskovnom uredu Svete Stolice, a dokument je na snagu stupio od jučer, nedjelje 19. svibnja.

Dokument su predstavili kardinal Victor Manuel Fernandez, prefekt Dikasterij za nauk vjere; mons. Armando Matteo, tajnik doktrinarnog odsjeka Dikasterija za nauk vjere te s. Daniela Del Glaudio, SFI, ravnateljica Međunarodnog opservatorija za marijanska ukazanja i mističnih fenomena, profesorica mariologije na Sveučilištu Regina Apostolorum i Fakultetu sv. Bonaventure u Rimu. 

Očito je kako je Vatikan donio odluku o značajnoj reformi te upotrijebio "kočnicu" u davanju konačnih stavova oko naizgled natprirodnih pojava koje su prisutne u crkvenoj povijesti, uplakane i svjetleće kipove, vizije pojedinaca Djevice Marije itd. Do danas je Vatikan odobrio autentičnost manje od 20 natprirodnih fenomena.

Nove norme: Zloupotreba vjere strogo kažnjiva

Nove norme jasno navode da takva zloupotreba vjere ljudi može biti kanonski kažnjiva. „Upotrebu navodnih natprirodnih iskustava ili priznatih mističnih elemenata kao sredstva ili izgovora za vršenje kontrole nad ljudima ili vršenje zlostavljanja treba uzeti u obzir posebne moralne težine", priopćeno je iz Vaticana.

Kako je izvjestio Vatican News, nove norme Dikasterija za nauk vjere za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena predstavljene su 17. svibnja u Tiskovnom uredu Svete Stolice. Norme za razlučivanje navodnih nadnaravnih fenomena ažurirane su u novom dokumentu Dikasterija za nauk vjere koji su predstavili kardinal Victor Manuel Fernandez, prefekt Dikasterij za nauk vjere; mons. Armando Matteo, tajnik doktrinarnog odsjeka Dikasterija za nauk vjere te s. Daniela Del Glaudio, SFI, ravnateljica Međunarodnog opservatorija za marijanska ukazanja i mističnih fenomena, profesorica mariologije na Sveučilištu Regina Apostolorum i Fakultetu sv. Bonaventure u Rimu. Dokument stupa na snagu 19. svibnja 2024. godine, priopćio je Vatikan.

Bit će moguće brže očitovanje glede pučkih pobožnosti te se u pravilu autoritet Crkve više neće uključivati u službeno definiranje nadnaravnosti fenomena, čije bi dublje proučavanje moglo zahtijevati puno vremena. Druga je novost izričitiji angažman Dikasterija za nauk vjere koji će morati odobriti konačnu biskupovu odluku, uz pravo intervencije motu proprijem u svakom trenutku.

U mnogim slučajevima u posljednjim desetljećima o kojima su se pojedini biskupi izjasnili bio je uključen bivši Sveti ured, ali je gotovo uvijek intervencija ostajala iza kulisa i zahtijevalo se da se ne objavljuje. Ono što sada motivira izričito uključivanje Dikasterija je teškoća u ograničavanju pojava na lokalnu razinu, jer u nekim slučajevima dosežu nacionalne, pa čak i globalne dimenzije, „tako da odluka koja se odnosi na biskupiju ima posljedice i drugdje“.

Dokument se poziva na dugogodišnje iskustvo prošloga stoljeća, na slučajave u kojima se mjesni biskup vrlo brzo izjašnjavao o nadnaravnosti, a potom bi se Sveti Ured drukčije očitovao. Također postoje primjeri gdje se biskup o istoj pojavi očitovao na jedan način, a njegov nasljednik na drugi. Razmatrano je i dugo vrijeme potrebno za procjenu svih elemenata kako bi se donijela odluka o nadnaravnosti nekoga fenomena. Taj dugi period se ponekad sukobljavanja s hitnošću davanja pastoralnih odgovora za dobro vjernika.

Duhovni plodovi i rizici

U predstavljanju dokumenta, prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Victor Manuel Fernández objašnjava da su „puno puta ovi događaji rezultirali velikim bogatstvom duhovnih plodova, rastom u vjeri, pobožnosti, bratstvu i služenju, a u nekim su slučajevima iznjedrila nekoliko svetišta diljem svijeta koja su danas u središtu pučke pobožnosti mnogih naroda“.

Međutim, postoji mogućnost da se „u nekim slučajevima pretpostavljene nadnaravnosti“ otkriju „vrlo ozbiljna kritična pitanja na štetu vjernika“. Slučajevi su to u kojima „profit, moć, slava, priznanje, osobni interes“ proizlaze iz navodnih pojava, čak do te mjere da se „ljudima upravlja ili ih se zlostavlja“.

Može doći do „doktrinarnih pogrešaka, nepotrebnog redukcionizma u vidu evanđeoske poruke i širenja sektaškog duha“. Isto tako, postoji mogućnost da se „vjernici daju povesti za događajem kojemu se pripisuje božanska inicijativa”, a koji je samo plod fantazije, mitomanije ili nečije sklonosti falsificiranju.

„Ne mora se očekivati pozitivno priznanje crkvene vlasti glede božanskog podrijetla pretpostavljenih nadnaravnih pojava“. U pravilu, dakle, „ni dijecezanski biskup, ni Biskupske konferencije, ni Dikasterij neće izjaviti da su pojave nadnaravnog podrijetla i samo Sveti Otac može odobriti postupak u tom smislu“.

Pozitivni i negativni kriteriji

Nove norme potom ističu postupak koji treba provesti. Na dijecezanskom je biskupu ispitati slučajeve i podnijeti svoju presudu Dikasteriju na odobrenje. Od biskupa se traži suzdržavanja od davanja javnih izjava o autentičnosti ili nadnaravnoj prirodi i kako bi se osiguralo da ne bude zabune ili senzacionalizma.

Ako se elementi slučaja “čine dovoljnima”, dijecezanski će biskup tada osnovati istražnu komisija koja bi trebala uključivati ​​najmanje jednog teologa, jednog kanonista i stručnjaka odabranog na temelju prirode fenomena.

U dokumentu se navodi nekoliko pozitivnih kriterija za procjenu navodne nadnaravne pojave: “vjerodostojnost i dobar ugled osoba koje tvrde da su primatelji nadnaravnih događaja ili da su izravno uključeni u njih, kao i ugled svjedoka koji su saslušani…; doktrinarno pravovjerje fenomena i sve poruke povezane s njim; nepredvidiva priroda fenomena, po čemu je vidljivo da nije rezultat inicijative uključenih osoba; i plodovi kršćanskog života”.

Negativni kriteriji uključuju “mogućnost očite pogreške o događaju; potencijalne doktrinarne pogreške…; sektaški duh koji rađa podjele u Crkvi; otvorena potraga za profitom, moći, slavom, društvenim priznanjem ili drugim osobnim interesom usko povezanim s događajem; teško nemoralne radnje…; psihološke promjene ili psihopatske tendencije u osobi koje su mogle utjecati na navodni nadnaravni događaj; i svaka psihoza, kolektivna histerija i drugi elementi koji se mogu pratiti u patološkom kontekstu”.

Konačno, “uporaba navodnih nadnaravnih iskustava ili priznatih mističnih elemenata kao sredstva ili izgovor za vršenje kontrole nad ljudima ili vršenje zlostavljanja” ima posebnu moralnu težinu. Bez obzira na konačnu odluku, dijecezanski biskup “mora i dalje bdjeti nad pojavom i ljudima koji su uključeni, vršeći svoju redovitu vlast”, navodi se.

Skepticizam, skandali i prevaranti

Osvrćući se na novosti iz Vatikana, Associated Press (AP), primjerice, piše kako su crkvene osobe koje su tvrdile da su iskusile rane od stigme, uključujući Padre Pija i svetog Franju Asiškog, inspirirale milijune katolika čak i ako su odluke o njihovoj autentičnosti bile nedostižne.

Sam Franjo je procijenio ovaj fenomen, jasno stavljajući do znanja da je odan glavnim marijanskim ukazanjima koja su odobrila crkva, kao što je Gospa od Guadalupea, za koju vjernici kažu da se ukazala domorodačkom čovjeku u Meksiku 1531. godine.

Ali, kako se osvrće AP, papa Franjo je izrazio skepticizam u svezi s nedavnim događajima, uključujući tvrdnje o ponovljenim Marijinim porukama “vidovcima” u svetištu Međugorje u BiH, čak i dok je dozvoljavao hodočašća.

“Više volim Madonu kao majku, našu majku, a ne ženu koja je šefica telegrafskog ureda, koja šalje poruku svaki dan u određeno vrijeme”, rekao je papa Franjo novinarima 2017. godine, podsjeća AP. 

AP podsjeća na skandalozan slučaj iz 2007. godine, kada je Vatikan ekskomunicirao članove grupe sa sjedištem u Kvebeku, Armiju Marije, nakon što je njena osnivačica tvrdila da je imala marijanske vizije i proglasila se reinkarnacijom Kristove majke. Revidirane norme priznaju stvarni potencijal za takve zloupotrebe i upozoravaju da će prevaranti odgovarati, uključujući kanonske kazne.

Podsjetimo i na slučaj kipa „svjetleće Gospe“ iz 2013. godine u Međugorju koji je privukao tisuće vjernika, no uskoro je sve naprasno utihnulo kao što se i pojavilo.

Revidirane norme dozvoljavaju da se događaj u nekom trenutku može proglasiti „natprirodnim“ i da papa može intervenirati u tom procesu. Ali „po pravilu“, crkva se više ne bavi provjeravanjem autentičnosti neobjašnjivih događaja ili donošenjem konačnih odluka o njihovom natprirodnom porijeklu.

“Vjernici nisu obvezni vjerovati”

“I ni u jednom trenutku vjernici nisu obvezni vjerovati u određene događaje. Crkva daje vjernicima slobodu da obrate pažnju ili ne”, rekao je argentinski kardinal Víctor Manuel Fernández, šef ureda vatikanske doktrine na konferenciji za novinare.

Unatoč novim kriterijima, on je istakno da odluke crkve o natprirodnim događajima – kao što su Fatima, Guadalupe ili Lurd – ostaje na snazi.

“Ono što je odlučeno u prošlosti ima svoju vrijednost - Ostalo je ono što je urađeno”, rekao je. On je rekao kako je prijašnja praksa Vatikana na postupanje s prijavljenim ukazanjima često dovodi do “značajne konfuzije” među vjernicima, kao i do dugotrajnih kašnjenja u donošenju konačne presude. 

Neomi De Anda, izvršna direktorica Međunarodnog marijanskog istraživačkog instituta na Sveučilištu u Daytonu, rekla je da nove smjernice predstavljaju značajnu, ali dobrodošlu promjenu dosadašnje prakse, uz ponavljanje važnih principa.

“Vjernici su u mogućnosti baviti ovim fenomenima kao vjernici u popularnim religijskim običajima, a da pritom ne osjećaju potrebu vjerovati u sve što im se nudi kao natprirodno i uz oprez da ne budu prevareni”, rekla je ona. Dok je u prošlosti biskup često imao zadnju riječ, izuzev ukoliko nije zatražena pomoć Vatikana, sada Vatikan mora potpisati svaku preporuku koju predloži biskup. Ova, povijesna promjena pravila o priznanju autentinosti nadnaravnih fenomena poruka je o novom pristupu Vatikana u sprječavaju prijevare i manipulacije nad vjernicima, posebice u suvremenom dobu masovnih komunikacijskih kanala i dostupnosti vijesti te tako i utjecaja istih na vjernike. Što se tiče samog Međugorja, nepobitni su vjerski plodovi koje ono donosi u osnaživanju vjere i prihvatu milijuna hodočasnika. Sve ostalo, kao što su ekonomski benefit vidioca i njihove uloge kao i priznanje autentičnosti ukazanja koje ovo mjesto čeka više od 40 godina su i dalje na - čekanju.

Šest odluka razlučivanja

Nihil Obstat: nije izražena nikakva sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti, ali se prepoznaju znakovi djelovanja Duha.

Prae oculis habeatur: prepoznaju se pozitivni znakovi, ali postoje i elementi zbunjenosti ili rizika koji zahtijevaju razbor i dijalog s primateljima.

Curatur: kritički elementi su prisutni, ali postoji raširenost fenomena s provjerljivim duhovnim plodovima. Ne preporuča se zabrana koja bi mogla uznemiriti vjernike, ali se biskup poziva da tu pojavu ne potiče.

Sub mandato: kritična pitanja nisu povezana sa samim fenomenom, već s neprikladnom upotrebom od strane ljudi ili skupina. Sveta Stolica povjerava pastoralno vodstvo mjesta biskupu ili delegatu.

Prohibetur et obstruatur: unatoč nekim pozitivnim elementima, kritična pitanja i rizici su ozbiljni. Dikasterij moli biskupa da javno proglasi da privrženost nije dopuštena.

Declaratio de non supernaturalitate: biskup je ovlašten na temelju konkretnih dokaza proglasiti da pojava nije nadnaravna.