Talijanska premijerka Giorgia Meloni uspjela je ono što je u poslijeratnoj Italiji bilo gotovo nezamislivo: njezina desno orijentirana koalicijska vlada postala je najdugovječnija kontinuirana vlada od završetka Drugog svjetskog rata. No politička stabilnost sama po sebi neće biti dovoljna za trajni gospodarski zaokret.

Stabilnost u zemlji političkih preokreta
Prema pisanju Financial Timesa, vlada Giorgie Meloni na vlasti je 1.413 dana, čime je nadmašila sve prethodne poslijeratne talijanske administracije u kontinuitetu trajanja. U zemlji koja je desetljećima bila sinonim za česte promjene vlada, koalicijske krize i političku neizvjesnost, ovaj rezultat ima posebnu težinu.

Meloni je na vlast došla kao predstavnica talijanske desnice, uz snažnu retoriku o nacionalnom suverenitetu, migracijama i tradicionalnim vrijednostima. Ipak, u praksi je njezina politika bila pragmatičnija nego što su mnogi očekivali. Umjesto radikalnog zaokreta, pozicionirala se kao konzervativna, predvidiva i institucionalno odgovorna premijerka.

Italija je uspjela smanjiti proračunski deficit s približno osam posto BDP-a u 2022. na oko 2,8 posto. Troškovi su zaduživanja talijanske države pali ispod razine Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Investitori su takvu kombinaciju fiskalne discipline i političke stabilnosti dočekali pozitivno.

Više zaposlenih, ali bez velikog skoka produktivnosti
Jedan od važnijih rezultata Melonine vlade jest stvaranje približno 1,3 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom. To je podatak koji vlada može koristiti kao dokaz da njezina politika donosi konkretne gospodarske učinke, osobito uoči sljedećih parlamentarnih izbora.

Istodobno, talijansko gospodarstvo i dalje raste skromno. Očekivanje rasta od približno jedan posto ove godine, u odnosu na raniju procjenu od 0,6 posto, Meloninoj vladi daje nešto veći fiskalni prostor za predizborne mjere. Takav prostor mogao bi biti iskorišten za porezne olakšice, socijalne programe ili ciljane potpore gospodarstvu.

Međutim, ključni problem ostaje neriješen: Italija i dalje ima slabu produktivnost, neučinkovitu javnu upravu. Javne usluge često ne odgovaraju potrebama građana i poduzetnika. Meloni je dosad izbjegavala duboke reforme mirovinskog sustava, socijalne države i administracije. Upravo bi ti potezi dugoročno mogli povećati konkurentnost, ali kratkoročno izazvati snažan društveni otpor.

Stabilnost bez reformi ima ograničen rok trajanja
Melonina strategija očito je bila očuvati politički kapital i izbjeći „raskol” koji bi nastao provedbom bolnih reformi. Takav pristup omogućio joj je relativno mirno upravljanje, suradnju s Europskom unijom i jasnu potporu Ukrajini.

Ipak, politički prostor nije zajamčen. Na sljedećim izborima Meloni bi se mogla suočiti s pritiskom s desnog krila, posebice Roberta Vannaccija, protumigrantskog i proruski orijentiranog političara koji zagovara obnovu jeftinog uvoza energije iz Rusije.

Za Italiju, ali i za europske gospodarstvenike, pitanje više nije može li Meloni održati vlast. Puno je važnije može li stabilnost pretvoriti u reforme koje će podići produktivnost, ubrzati rast i smanjiti dugoročnu ranjivost talijanskog gospodarstva, piše financa.