Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović dolazi u Mostar krajem ovog tjedna na obilježavanje 30. obljetnice osnutka Hrvatskog vijeća obrane, prve legalne vojne formacije u BiH koja se suprostavila agresiji Karadžićevih i Mladićevih postrojbi na naše prostore.

Njegov je dolazak u 'stolni grad' iznova raspametio sarajevske političke i intelektualne krugove koji osuđuju 'postrojavanje zločinačke vojske' od strane predsjednika druge države.

Čelnik SBB-a Fahrudin Radončić, koji se u zadnje vrijeme silno trudi i javno zagovara peglanje hrvatsko-bošnjačkoh odnosa, zbog čega je u sarajevskim radikalnim i desnim i lijevim centrima proglašen izdajnikom, zatražio je od Milanovića da odustane od postrojavanja pripadnika nekadašnjeg HVO-a.

Hrvatski je predsjednik ustrajan u svojoj namjeri, žestoko je odbrusio i negirao da će u Mostaru biti nekakvo postrojavanje.

Udarac za Plenkovića

-Idem u Mostar za nekoliko dana, neće biti postrojavanja, ali je godišnjica osnivanja HVO-a. To je HVO koji je spasio BiH. To je onaj HVO zbog kojeg je Alija Izetbegović dobio jedan od najviših veleredova iz ruku Franje Tuđmana. Neka ga njegov sin vrati ako je Hrvatska zločinac koji je išao dijeliti BiH. Hrvatska je bila u misiji spašavanja sebe i BiH. Drsko je i pokvareno se s tim igrati i rugati. Uloga Hrvatske u BiH je bila vitalna za BiH. Ne bi opstala da nije bilo hrvatske vojske. Nikakvo NATO-ovo bombardiranje nije slomilo Ratka Mladića nego dolazak hrvatskih oklopa i nekoliko stotina profesionalaca pred Banja Luku, izravno se obratio bošnjačkom vrhu Zoran Milanović.

Jasno poruka je prije svega adresirana na ključne bošnjačke vođe Bakira Izetbegovića i Šefika Džaferovića, koji znaju često HVO nazivaju zločinačkom vojskom.

Milanovićev dolazak u Mostar izazvao je i stanovite turbulencije unutar hrvatskog nacionalnog korpusa u BiH. Većina hrvatske pameti smatra kako je nazočnost hrvatskog predsjednika na 30. obljetnici HVO-a vrhunac njegove kampanje lomljenja srca Hrvata u BiH, ali i osvajanja desnog političkog spektra u Hrvatskoj, te novi težak udarac glavnom rivalu premijeru Andreju Plenkoviću.

Nije poznato je li Plenković uopće bio pozvan u Mostar, međutim Zoran Milanović nastavlja vrlo agresivno i ubojito osvajati simpatije dijela hrvatskog biračkog tijela u našoj zemlji kojeg kontrolira baš predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, ali i, onog radikalnijeg koje je naklonjeno 'protivničkoj', kažu generalskoj, struji koju predvodi Slaven Raguž.

Velika je enigma ponašanje čelnika najjače hrvatske stranke Dragana Čovića.

On se verbalno i vrlo lukavo postavlja između Milanovića i Plenkovića, s obojicom održava bliske kontakte. Međutim, neki njegovi potezi, pa i ova pozivnica Milanoviću, a naročito ako na svečanosti ne bude premijera Plenkovića, signaliziraju na mutne Čovićeve trikove.

Društvene mreže gore zbog Krešića

Velika se obljetnica HVO-a obilježava u Mostaru. Nažalost, mnogi časni velikani te slavne vojske nisu živi, mnogi su protjerani sa svojih ognjišta, veliki broj danas 'bauštela' po zemljama zapadne Europe. Razočarenje je ogromno i nesnošljivo. Politička nedonoščad iz HDZ-a BiH se silno potrudila da se pripadnici HVO-a, najviši časnici i legendarni zapovijednici tužno međusobno podijele.

Tako je ovih dana među umirovljenim generalima HVO-a uzbunu i bijes izazvala najava da bi zamjenik ministra obrane, Tuzlak Mijo Krešić, mogao podnijeti prijavak predsjedniku Zoranu Milanoviću, a onda vjerojatno i domaćem 'vrhovnom zapovjedniku' Draganu Čoviću.

Društvene mreže gore, frustrirani generali bljuju fekalije jer tvrde kako Mijo Krešić nikada nije bio pripadnik, niti časnik HVO-a. Naprotiv, upozoravaju, u vrijeme osnivanja HVO-a Mijo Krešić je bio časnik agresorske Jugoslovenske narodne Armije i živio je u Beogradu. Nakon napuštanja JNA Krešić se priključio Armiji Bosne i Hercegovine u Tuzli gdje je tijekom rata bio jedan od čelnih ljudi u obavještajno-sigurnosnom sektoru Trećeg Korpusa Armije BiH. Iz rata je Krešić izašao u činu brigadira ABiH, a dobitnik je i najvećeg armijskog priznanja, "Zlatni ljiljan".

-Pa, zar nijedan zapovjednik HVO-a nije dovoljno dobar i školovan da bude zamjenik ministra obrane i drži prijavak (raport) na svečanosti HVO-a nego to mora činiti čovjek koji je u Armiji BiH imao značajniju ulogu i dobio veća priznanja čak i od Željka Komšića?!, pitaju se pojedini veterani Hrvatskog vijeća obrane.

Iskorištavanje branitelja

To je samo povod za prolijevanje žuči. Nije Mijo Krešić unio razdor među generale HVO-a zbog bizarnog prijavka, njih je davno u scre probo i podijelio stožernik Čović izdajničkim odnosom prema sudskim progonima, ali i suludim 'samoraspuštanjem' HVO-a 2001. godine u propaloj samoupravi zajedno s tadašnjim članom Predsjedništva BiH Antom Jelavićem, bjeguncem od našeg pravosuđa, osuđenim pravomoćno na 10 godina robije. Taj potez jelavića i Čovića zamalo je skoro 10 tisuća hrvatskih vojnika izbacio na ulicu i sveo na prosijački štap. Spasili su ih razumni ljudi poput pokojnog Joze Križanovića, Mije Anića, Kreše Zubaka, Mijata Tuke, pokojnog Ive Lozančića i časnih generala Zvonke Sesara, Ivice Zeke, Drage Dragičevića, Martića i drugih časnika.

Sigurni smo da nitko od njih nije pozvan i neće biti na obilježavanju 30. obljetnice osnutka HVO-a, kojeg su eto spašavali od Čovića i ostalih koji se danas upinju i koji će paradirati u Mostaru.

U Hercegovini od samoga početka znaju, 'ujdijevac' Dragan Čović nikada nije stvarao HVO, on s tim nema ništa, jer je bio na 'drugoj strani', ali je zato 'zaslužan' za njegovo 'samoraspuštanje' a kasnije i gašenje te stapanje u Oružane snage FBiH, a kasnije i države BiH.

Treba jasno kazati i razlučiti, nisu ni svi generali 'sveci'. Veliki broj nije zaslužio taj časni čin. Uz to, dopustili su da ih prefrgane političke vođe namame u svoje krilo. I ovaj dolazak Zorana Milanovića i nova promocija Dragana Čovića kao hrvatskog nacionalnog vođe u BiH, u danima kada je doživio debakl i težak poraz oko izmjena Izbornog zakona, nekoliko mjeseci pred parlamentarne izbore, dio je prljave političke igre u koju je podlo uvučen i časni HVO.

Na kraju Zoran Milanović, koliko god se upinjao, nikad neće biti politička gromada niti približno ravna pokojnome Franji Tuđmanu uz sve kontroverze kojega su ga pratile. J. S.