Mirovinski sustavi u Europskoj uniji suočavaju se s velikim izazovima unatoč brojnim reformama i pokušajima modernizacije. Iako mirovine predstavljaju glavni izvor prihoda za većinu starijih osoba, sustav ne uspijeva ispuniti sve potrebe. U mnogim zemljama članicama više od 70 posto prihoda starijih od 65 godina dolazi iz javnih transfera. U nekim državama taj udio prelazi čak i 80 posto, pokazuju podaci OECD-a (Pensions at a Glance 2023).

Velike razlike među državama
Ipak, među državama postoje velike razlike u visini isplaćenih mirovina. Eurostat navodi da je prosječna godišnja potrošnja po korisniku u EU iznosila 16.138 eura. To je oko 1.345 eura mjesečno, ali iza tog prosjeka kriju se velike regionalne i ekonomske nejednakosti. Najniže mirovine u Uniji bilježe se u Bugarskoj (3.611 €), dok su najviše zabilježene u Luksemburgu (31.385 €).

Ako se uključe i zemlje EFTA-e i kandidati za članstvo, raspon mirovina postaje još širi. Primjerice, u Albaniji se isplaćuje tek 1.648 eura godišnje, dok na Islandu mirovine dosežu gotovo 36.000 eura. Norveška i Danska također premašuju 30.000 eura, dok Švedska i Finska značajno nadmašuju europski prosjek.

Južna Europa u odnosu na jugoistočnu
Zemlje južne Europe imaju znatno više prosječne mirovine od onih u jugoistočnoj regiji. Italija, Francuska, Španjolska i Njemačka prednjače po visini mirovina, iako se i među njima vide razlike. Italija ima prosječnu godišnju mirovinu od 19.589 eura, dok je u Njemačkoj ona nešto niža i iznosi 17.926 eura.

Nasuprot njima, zemlje zapadnog Balkana i istoka Europe značajno zaostaju. Uz Albaniju, najniže godišnje mirovine isplaćuju se u Turskoj (2.942 €), BiH (3.041 €), Srbiji (3.486 €), Crnoj Gori (3.962 €), Slovačkoj (4.753 €) i Hrvatskoj (4.940 €). Te brojke najbolje ilustriraju društvenu ranjivost starijih građana u tim zemljama.

Mjesečne isplate i njihova ograničenja
Kada se podaci svedu na mjesečne isplate, razlike postaju još očitije. Prosječna mirovina u Albaniji iznosi tek 137 eura mjesečno, dok u Hrvatskoj doseže 412 eura. U Turskoj je to 245 eura, u BiH 253, a u Srbiji 291 euro. Mnogim starijim osobama takva primanja ne omogućuju dostojanstven život.

Važno je napomenuti da se dio nominalnih razlika ublažava korištenjem standardiziranih podataka o kupovnoj moći (PPS). U tom slučaju, odnos između najviše i najniže mirovine u EU smanjuje se s 8,8:1 na 3,5:1. Austrija bilježi najviši prosjek u PPS-u (21.162), dok je Slovačka na začelju s 5.978 PPS. Albanija ponovno ima najnižu vrijednost (3.019 PPS), dok Turska sa 8.128 nadmašuje nekoliko članica Unije.

Promjene u visini mirovina 2022. godine
U 2022. godini, nominalni pad mirovina zabilježen je u samo tri zemlje – Turskoj, Irskoj i Grčkoj. U Turskoj je to bilo zbog velike deprecijacije lire. Suprotno tome, Bugarska je ostvarila rast od 33 posto, dok je Češka zabilježila povećanje od 16 posto. Dvoznamenkasti rast mirovina dogodio se i u Latviji, Litvi, Crnoj Gori i Rumunjskoj, uglavnom kao odgovor na inflacijuInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... i reforme.

Rodna nejednakost ostaje ozbiljan problem. Žene u prosjeku primaju 26,1 posto niže mirovine od muškaraca, a 5,3 posto starijih žena nema pravo na mirovinu. Ova razlika posljedica je nižih plaća, prekida karijera i većeg udjela žena u nesigurnim poslovima. Ravnopravnost u mirovinskom sustavu još je daleko od ostvarene.

Rizici za buduće generacije
Izvješće o adekvatnosti mirovina za 2024. godinu upozorava da će zamjenske stope mirovina nastaviti opadati. To znači da će budući umirovljenici primati sve manji postotak svojih bivših primanja, što ugrožava životni standard. Trenutno je više od 20 posto osoba starijih od 65 godina u EU izloženo riziku od siromaštva. To je oko 18,5 milijuna ljudi, a broj stalno raste.

Demografsko starenje, promjene na tržištu rada i sve veći fiskalni pritisci dodatno opterećuju održivost mirovinskog sustava. Ako se ne provedu dublje promjene, pitanje adekvatnosti i pravednosti mirovina ostat će goruće društveno pitanje.

Kako prenosi Bankar, ovo su problemi koji će oblikovati budućnost Europske unije u desetljećima koja dolaze. Pitanje mirovina neće nestati s političke i ekonomske agende, a bez konkretnih odgovora povećavat će se rizici za milijune građana.