Ministar unutarnjih poslova FBiH Ramo Isak i federalni zastupnik i čelnik Gradskog odbora SDA Salko Zildžić su se grčevito srdačno pozdravili u klupama Parlamenta BiH čime su dvojica 'bradonja' podijelila sreću što je   'počasni član OSA-e' misteriozno pušten iz zatvorske ćelije u Užicama.

Podsjećamo, vehabija iz Tuzle i osoba bliska Bakiru Izetbegoviću je uhićen  19. rujna na graničnom prijelazu Bajina bašta zbog neovlaštenog unošenja pištolja marke 'Valter' na teritoriju susjedne države.

Sve upućuje da je Zildžić putovao u tajnovitu misiju u Sandžak, jer je uhićen  baš na tom prometnom pravcu. Umjesto poniznosti, priznjanja krivice i nesmotrenosti, Salko Zildžić  je bahato poručio da će uvjetnu kaznu otkupiti za 36 tisuća maraka pa ispada da je to bila samo jedna bizarna prolazna  epizoda.

Tko je omogućio puštanje?

Samouvjeren je da ga domaće pravosuđe neće progoniti za “počasnu  iskaznicu” OSA-e i da mu politička karijera nije ugrožena. Naravno, Salko Zildžić, kao i Ramo Isak imaju novčane zalihe da mogu otkupiti 50, a ne jednu običnu godinu uvjetnog kućnog pritvora. 

Međutim, javnost željnu senzacija i spletki zanima kako je došlo do naglog  obrata u Užicama, kako je Zildžić naglo pušten iz zatvora i tko je posredovao  da se stvari očigledno 'srede' izvan sudnice.

Jer, da se striktno poštovalo slovo zakona u Srbiji vehabija iz Tuzle bi  proveo najmanje šest mjeseci u hladnoj ćeliji, pa i više. Mnogo špekulacija i naklapanja kruže sarajevskim minderom.

Sve upućuje da je visoki dužnosnik SDA Salko Zildžić išao poslom u Sandžak, jer je uhićen na tom pravcu, pa se sumnja da je u njegovo oslobađanje prste umiješala sandžaka bošnjačka ispostava BIE (krovna Srbijanska tajna služba)  kojom ordiniraju Rasim Ljajić, časnik za vezu između Beograda i Sarajeva, i   Usame Zukorlić, sin preminulog radikalnog muftije Muamera Zukorlića. 

Sumnja se kako je otac, a to je nastavio i sin, imao obavještajni link s  Beogradom. Dobre odnose s Vučićem ima ministar Konaković, pa se   kalkulira da je i on i to čak iz Amerike založio autoritet za Zildžića.

Ako nije Bakir…

Najmanje je vjerojatno da je  Zildžiću pomogao Bakir Izetbegović iako i o tome naklapa sarajevska čaršija. Objektivno, nema Izetbegović prolaz kod  Srbijanskih vlasti, ali dozirane špijunske veze najpoznatiji bošnjački bračni par vjerojatno ima. 

Kodni naziv  “šćepo” još uvijek muči “duboku državu”. Jednako kao i bivši  poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić kojega i njegove muftije optužuju da je bio doušnik tajnih službi. 

Bio je i Naser Orić, čak i tjelohranitelj Slobodana Miloševića. Bivši državni ministar sigurnosti Fahrudin Radončić je otvoreno ogolio postojanje  velikosrspkog obaviještajnog punkta u Sarajevu. 

Možda je s tog mjesta iscrpljena veza munjevitog i maglovitog čupanja  Salke Zildžića iz srbijanskog istražnog kazamata.     

Tajne veze sa Srbijom

Pojedini sarajevski analitičari upozoravaju kako je poznato iz više primjera posljednjih godina da bošnjačka politika i političari, mimo službenih institucionalnih, međudržavnih veza i kontakata imaju s vrhom vlasti u Srbiji i druge, tajne, „zamračene“ kanale komuniciranja u tzv. „kriznim situacijama“.

Ta se komunikacija odvija ili izravno, ili uz „malu pomoć zajedničkih prijatelja“. Tako jedan portal podsjeća kako je najbolja ilustracija za funkcioniranje tajne diplomacije bio slučaj obnavljanja tužbe za genocid pred Sudom pravde u Haagu iz 2017. godine, koju je Bakir Izetbegović javno na sva zvona najavljivao.

Tajno je, međutim, bez ičijeg znanja, poslao dvojicu svojih tada najbližih suradnika (Denisa Zvizdića i Safeta Softića) da otputuju u Beograd i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću daju umirujuće obećanje da od cijelog tog posla neće biti ništa i da se on ne treba brinuti. Ovu mračnu epizodu otkrit će predsjednik Srbije nekoliko godina kasnije u televizijskom intervjuu.

Prema nekim upućenim izvorima iz Sarajeva i Beograda, ključni časnik za vezu u ovoj tajnoj diplomaciji na relaciji BiH – Srbija tokom kriznih situacija je Rasim Ljajić, dugogodišnji ministar u Vladi Srbije, koji ima i duboke veze sa političarima u Sarajevu.

Isti medij podsjeća i na slučaj uhićenja u Srbiji Edina Vranja, nekadašnjeg visokopozicioniranog dužnosnika Federalnog MUP-a. Njega su 12. rujna  2021. godine u Priboju (opet Sandžak) uhitili i pripadnici MUP-a Srbije po nalogu Tužiteljstva za ratne zločine koje ga je sumnjičilo za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima u Goraždu, gdje je Vranj bio policajac tijekom  rata.

Pod misterioznim okolnostima se vratio u BiH, a dobro upućeni na  sarajevskom minderu su otkrili da je prste tada umiješao svemoćni Hasan  Čengić, preminula siva bošnjačka eminencija. 

Salko Zildžić sigurno zna zašto je išao u Srbiju, vjerojatno u Sandžak, i tko mu je podario slobodu. Za nas u BiH ostaju otvorena brojna pitanja na koja  sigurno odgovor nećemo dobiti.

Bolna je činjenica da takav profil osobe uopće ima odobrenje za oružje, a tek je poražavajuće da je bio čovjek od povjerenja tadašnjem šefu OSA-e. To je, ipak, SDA.  

J. S.