Dok policija u racijama u posljednje vrijeme slama kriminal u samom vrhu Javnog poduzeća Autoceste FBiH, 'gaće se tresu' i ribetinama u nekim  drugim državnim “kokama nesilicama”. 

Porezna služba je uvijek bila atraktivna i veliki mamac za labilne i bolesno ambiciozne ljude. Pohlepa, kleptomanstvo i nepodnošljivi pritisci i stres   znali su biti fatalni i po ljudske živote. Iz Lašvanske doline je do nas stigla nevjerojatna, šokantna priča. Ozbiljni su izvori u pitanju, pa ako je istinita onda bi se policijski i tužiteljski činovnici itekako mogli pozabaviti tim strašnim krim crnilom. 

Drama u uvertiri

Užas je navodno povezan sa izborom ravnatelja Uprave za neizravno oporezivanje. Tamo je stabilan u fotelji prvi čovjek Zoran Tegeltija, nekadašnji državni ministar financija i jedan od najmoćnijih ljudi u SNSD-u, kažu da je i vođa snažnog klana iz Mrkonjić Grada kojega se ustručava čak i  neukrotivi Milorad Dodik. 

S te strane to sada izgleda sve posloženo. Ali, naš izvor tvrdi kako se u uvertiri izbora nasljednika Mire Džakule odvijala prava drama. Naime,   navodno je netko iz vrha HDZ-a BiH obećao jednom službeniku iz Lašvanske doline poziciju ravnatelja UNO-a uz mito od dva do tri milijuna maraka. Taj je službenik s toga područja i bio poznat kao osoba koja je obožavala  devize, kažu da čak nije niti tajio da je naplaćivao svoje “žmirenje” pred uvezenom robom.  

Opet, navodno, skupio je traženi novac i to od brojnih gospodarstvenika, međutim, stvari su izmakle kontroli i zapetljale se pa od senzacionalnog koruptivnog transfera nije bilo ništa. Sam Zoran Tegeltija je navodno odbacio svaku pomisao da se ta pozicija direktora UNO-a pokloni Hrvatima.

Udar nakon stresa

Kada je spoznao da je praktički namagarčen, službenik UNO-a iz Lašvanske doline je od stresa doživio nekoliko udara i 2023. godine je platio životom.   Gdje je skupljeni novac, je li vraćen donatorima… nitko pouzdano ne zna. Kolaju različite verzije, od toga da je obitelj nesretnog carinskog službenika  naknadno otvorila obiteljski sef i ugledala fascinantnu gutu novca, što se dalje zbivalo još je tajna. 

I ranije je službovanje u Carinskim uprava znalo biti pogubno za neke direktore. Po medijima se pisalo i govorilo da su bili povezani s Draganom  Čovićem, šefom HDZ-a BiH i nekadašnjim federalnim ministrom financija.  Njemu su policajci stavili lisice na ruke prije 20-tak godina zbog optužbi za sudjelovanje u teškim kriminalnim aferama. Tako je Želimir Rebac, nekadašnji ravnatelj federalne Porezne uprave 2006. godine počinio samoubojstvo skokom s Lučkoga mosta u Mostaru.

Iste godine i Gojko Mandić, bivši šef u Carinskoj upravi u Mostaru je digao  ruku na sebe. Mandić je pucao sebi u glavu, a policija je pokraj tijela pronašla pištolj. Motiv samoubojstva nije poznat, no špekuliralo se da bi ono moglo biti posljedica pritiska jer je Mandić trebao biti svjedok na suđenju protiv Dragana Čovića i braće Lijanovića. 

Predsjednik HDZ-a BiH Čović optužen je bio da je kao ministar financija primio mito od Lijanovića da ih nezakonito oslobodi carine kod uvoza mesa, a glavni svjedoci optužbe su carinici. Kasnije je oslobođen.

Prokletstvo je u novcu, a vrag je svuda i u strankama i u beskrupuloznim moćnicima. Ljudi se često nesmotreno zaigraju, neki ne mogu izgurati do kraja pa skončaju tragično.   

J. S.