Mladi u Kini plaćaju za “lažni posao” kako bi održali radnu rutinu

Mladi u Kini
U Kini se pojavio neobičan trend među nezaposlenim mladima. Sve više njih plaća tvrtkama kako bi sjedili u uredu i glumili da rade.
Fenomen se širi paralelno s ekonomskim usporavanjem, dok je stopa nezaposlenosti mladih i dalje iznad 14 posto. Za mnoge je to bolja opcija nego ostati kod kuće bez aktivnosti, čak i uz trošak.
Plaćeno “sjedenje” u uredu kao rješenje
Jedan od takvih primjera je 30-godišnji Shui Zhou iz Dongguana. Nakon propasti malog ugostiteljskog posla, počeo je plaćati oko 30 juana dnevno kako bi boravio u prostoru tvrtke nazvane “Pretend To Work Company”. Ondje se pridružuje skupini ljudi u uredu opremljenom računalima, internetom, kuhinjom i sobom za sastanke. Okruženje mu, kaže, pomaže da zadrži disciplinu i osjećaj rutine.
Ovakve tvrtke sada niču u velikim gradovima poput Šangaja, Shenzhena, Nanjinga, Wuhana i Chengdua. Cijene se kreću od 30 do 50 juana dnevno, a ponegdje uključuju i ručak. Neki korisnici zaista traže posao ili pokreću male projekte, dok drugi vrijeme provode razgovarajući, šaleći se ili zajedno izlazeći.
U Šangaju je 23-godišnja diplomantica unajmila radno mjesto na mjesec dana. Na fakultetu joj je bilo postavljeno pravilo da bez dokaza o zaposlenju ili praksi neće dobiti diplomu. Poslala je fotografije iz ureda kao “dokaz prakse”, iako je zapravo pisala online romane za simboličnu naknadu.
Lažni posao kao put do stvarne prilike
Vlasnik jedne takve tvrtke, koji koristi pseudonim Feiyu, ističe da ne prodaje radno mjesto, nego osjećaj dostojanstva. Oko 40 posto njegovih klijenata su tek diplomirani studenti kojima je potreban dokaz za fakultet. Ostali su uglavnom freelanceri, digitalni nomadi i online autori. Prosječna dob korisnika je oko 30 godina.
Feiyu priznaje da posao možda neće dugoročno donositi dobit, ali ga smatra društvenim eksperimentom. Smatra uspjehom ako netko zahvaljujući ovakvom iskustvu dobije pravi posao.
Prema pisanju B92, neki polaznici koriste ovo vrijeme kako bi stekli nova znanja. Primjerice, Shui Zhou sada u uredu uči vještine vezane uz umjetnu inteligenciju, jer primjećuje da ih sve više poslodavaca traži u oglasima za posao.
Ova neobična praksa, iako djeluje neozbiljno, nekima pruža prvi korak prema stvarnom zapošljavanju. Istovremeno otvara pitanje koliko su mladi spremni ulagati u vlastitu motivaciju i rutinu.