U nedostatku domaćih, originalnih suvenira, Vedran Zolj, rođeni Mostarac, odlučio je obogatiti turističku ponudu ovog grada i približiti hercegovačku kulturu i tradiciju posjetiteljima iz različitih dijelova svijeta. Stoga je ručno izradio suvenire u stilu čuvara Starog mosta i Derviša, a u tijeku je izrada Šantićeve Emine. Ukoliko bude u financijskoj mogućnosti, poradit će i na novom izdanju u kojem će biti najkraća mostarska ulica na Balkanu.

U masi istih, dobro poznatih proizvoda u staroj gradskoj jezgri, na policama Vedranove trgovine ističu se originalni, ručno rađeni suveniri. Iako je po struci medicinski tehničar, prije tri godine okrenuo se turizmu, a ulaskom u "svijet suvenira" uvidio je koliko nedostaju domaći i drugačiji suveniri, što smatra krizom identiteta.

“Mi prodajemo stvari koje se ne prave na ovom kontinentu, za koje bi se moglo reći da su napravljene u starim mostarskim mahalama u Hong Kongu i Kung Fuu u nekim mahalama i to prodajemo, imamo jako malo svog. Izuzev ljudi koji slikaju i rade u limu, mi imamo vrlo malo svojih elemenata, a doživite da kad vas netko traži da kupite nešto svoje, jedino što mu možete ponuditi je magnet ili set za kavu, ali nemate artikala koji su stvarno drugačiji”, rekao je za N1 Vedran Zolj.

Zato je uzeo stvar u svoje ruke, od mljevenog kamena napravio je kipove visoke 20 cm. Odlučio se za čuvara Starog mosta "Mostar" i Derviša, kako bi prikazao tradiciju, duh i kulturu prošlosti.

“Mostar je dobio ime po Mostarcima i sasvim je logično da ako nešto predstavljam kao nešto autentično, onda je to da predstavljam uzrok imena Mostar, zamislio sam da to bude jedno izdanje koje će se zvati. 'Odanost', trebala su biti tri lika, jedan je lik čuvara Mostara koji je simbol odanosti gradu, drugi je lik derviša koji predstavlja odanost vjeri, Bogu i treći je lik Emine, odnosno žene s vrčem, koja predstavlja majku, obitelj“, dodao je.

Sama izrada, priznaje, zahtijeva puno truda, vremena i strpljenja. U samoj finalizaciji dobio je potporu akademskih kipara na ručnom oblikovanju, brušenju i bojanju. Uz stalni rad, kaže, u jednoj godini mogao bi napraviti oko tisuću ovakvih komada. No osim vremena, sve to, kaže, iziskuje i velike troškove.

Jedna cijena repromaterijala je na početku mjeseca, dok dođete do kraja mjeseca druga je cijena koja skoči 20-30 posto, istaknuo je.

Iako ima kupaca koji traže samo kvalitetne i originalne suvenire, većina je onih koji biraju samo simboličan suvenir od jednog do pet eura. No to Vedrana ne sprječava da razmišlja o još jednoj novoj kolekciji suvenira.

“Drugo izdanje je trebalo govoriti o vještinama, kuluku – najkraćoj ulici na Balkanu i još 4-5 figura, ali za njih još nemam dizajn”, kaže Vedran ističući da je kip Emine Šantić s bocom u ruci  u završnoj fazi, a idućeg mjeseca trebala bi biti zaštićena i autorizirana, pa će turisti koji iz ovog grada dolaze u posjet Mostaru imati priliku kući ponijeti jedinstven i vrijedan mostarski suvenir.