U noćnoj operaciji prije nekoliko dana Sjedinjene Američke Države su izvele vojni udar u Venezueli, zarobivši predsjednika Nicolása Madura i prvu damu Ciliju Flores te ih priveli pred sud u New Yorku. Visoki dužnosnik vladajuće stranke Venezuele, Nahum Fernández potvrdio je kako su Maduro i njegova supruga uhićeni u svom domu.

-Nicolás Maduro i njegova supruga nalazili u svojoj rezidenciji unutar vojnog kompleksa Ft. Tiuna kada su zarobljeni. Tamo su bombardirali i tamo su izvršili ono što bismo mogli nazvati otmicom predsjednika i prve dame zemlje. Odvukli su ih iz spavaće sobe, dodaje Fernández.

Svjetski moćnici raspredaju o legitimnosti američkog kidnapiranja izabranog čelnika jedne države, kršenju međunarodnog prava. Ovisno o interesima, mišljenja su podijeljena, kao i raspoloženje samog naroda u, resursima bogatoj, ali generalno siromašnoj Venezueli. 

Rizična i kontradiktorna operacija svrgavanja Madura koju je osobno odobrio predsjednik SAD-a Donald Trump polučila je, posve razumljivo, i  veliko zanimanje javnosti, ali i vrlo indikativne reakcije političkih vođa u BiH. 

BiH, SAD i Venezuela

Običan puk, zarobljen svakodnevnim problemima i brigama i nema previše vremena “mračiti” o zbivanjima na drugom kraju svijeta. Ipak, uvijek se nađe prostora za dozu cinizma pomiješanu s ozbiljnim dijagnozama i vapajima. BiH nema jednog predsjednika, pa prema tomu niti diktatora. Nije  bogata naftom kao Venezuela, nema značajnih zaliha litija kao primjerice Ukrajina da bi na našu zemlju nasrnuo neki svjetski imperijalistički lešinar. 

Treba upozoriti kako najviši američki dužnosnici, pa i sam predsjednik Trump, javno odbacuju optužbe da je glavni motiv za vojni upad u Venezuelu bila nafta. 

Venezuela raspolaže s nevjerojatnih 18 posto svjetskih zaliha nafte. Šef američke diplomacije Marco Rubio je kazao “šta će nama njihova nafta kada je imamo više od Venezuele”!  

Međutim, i Trump i Rubio su priznali kako je veći problem to što bi tu naftu istakali Rusi i Kinezi čime bi skrojili i opasnu sigurnosnu mrežu praktično u dvorištu Amerike.

E, to su poruke koje bi u određenoj mjeri mogle tangirati i BiH. 

Grijesi bh lidera

U našoj državi Amerikanci odavno prepoznaju podmukle ruske pipke i Milorada Dodika, kao glavnog Putinovog agenta u BiH. Malo šire, rusku štafetu na Balkanu je ponio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Prošle godine Dodik je svojim proruskim, antidaytonskim, avanturama i potezima umalo izazvao krvoproliće u BiH. Amerikanci su ga nekako obuzdali, ostaje vidjeti je li i trajno arhiviran. I Vučić sve više osjeća vlažnu američku omču oko vrata.

I prije ruskog agresivnog upada u našu sferu Sjedinjene Američke Države, kao glavni sponzor i jamac opstanka BiH, su detektirale uznemirujući utjecaj Irana i nekih drugih radikalnih islamističkih ćelija iz kojih su regrutirani krvoločni teroristi i borci za stvaranje Islamske države (ISIS).  

Pod zavjesom tobožnjeg spontanog okupljanja građana i potpore Palestini i stradanju civila, Bošnjaci su sve masovnije demonstrirali i empatije prema koljačima iz terorističkog Hamasa.  

Zabranili su i okupljanje europskih rabina. To nije ostalo nezamijećeno i “preko bare”. Posebno su bili bijesni na federalnog ministra Adnana Delića, koji je izravno sudjelovao u toj zabrani, a on je član Konakovićevog NIP-a. 

Nije nezanemariv, dakako, niti duh Turske i predsjednika Erdogana, ali empatije Bošnjaka prema ipak benignoj Ankari nisu uzete za zlo od Amerike. 

Antizapadnu histeriju unazad nekoliko godina otvoreno promoviraju vrh SDA na čelu s liderom stranke Bakirom Izetbegovićem i radikalni islamistički  krugovi. Prije nekoliko mjeseci je Washington prekinuo sve veze s Izetbegovićem.  

Čović i interkonekcija

Proamerička sarajevska Trojka je nagrižena iskopavanjem navodnih veza jednog od čelnika te grupacije, Elmedina Konakovića, lidera Naroda i pravde, s velikim narko-kartelom u Ujedinjenim arapskim emiratima.  Paraobavještajni krugovi oko Bakira Izetbegovića i SDA su mjesecima nabacivali fekalije i degustirali Konakovića, ali on i dalje živi i djeluje kao javna osoba, šef diplomacije. Makar niti on sam nikada nije uvjerljivo odbacio sve sumnje.  

Hrvatski politički ešalon se nije ozbiljnije suprotstavljao američkim interesima u BiH. Sve do prije nekoliko mjeseci kada je lider HDZ BiH  Dragan Čović stao na put realizaciji plinskog projekta Južna interkonekcija. To je ipak bio samo izolirani incident, nevješto kopiranje Dodika i lažno pokazivanje mišića. Čović se brzo sakrio iza Andreja Plenkovića, predsjednika Vlade RH, i povukao u mišju rupu.

Za sada se, dakle, Amerika ipak zadovoljava uporabom diplomatskih kanala i  zavrtanjem ruku i uspijeva kontrolirati situaciju. 

Ali, narodu ne bi bilo krivo kada bi neki specijalci upali u spavaće sobe naših političkih štakora. Bakir Izetbegović, Dragan Čoović, Milorad Dodik, Nermin  Nikšić, Elmedin Konaković su za pravog Madura, patuljci. Oni su stranački  diktatori, njihovi dosjei i stranačke mafijaške mreže bi zasigurno respektirali i najveći svjetski mafijaški bosovi. I spavaće sobe su im bez sumnje  ukrašene luksuzom, uz opasku da njihove supruge nisu niti približno moćne kao “prva dama Venezuele”.

Tek je možda blijeda kopija Sebija Izetbegović koja, kako mnogi navode, upravlja i mužem i najjačom bošnjačkom strankom. Prije nekoliko godina se  Miloradu Dodiku ukazivao britanski MI6 i halucinirao da će ga izvesti iz ‘spavaće sobe’.

Na njihovu sreću, a na našu tugu, Amerika nema interesa slati Delta Force u BiH, a domaće Tužiteljstvo ne smije niti pomisliti u noći probuditi specijalce SIPA-e. Ako ništa drugo, Trumpova otmica u Venezueli makar malo je uznemirila i naše kriminalne poglavice. 

J. S.