Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, u mostarskoj katedrali slavljeno je pet misa, dok je središnje misno slavlje u 20 sati na Gospinu trgu ispred katedrale predvodio mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić. 

Biskup je u svojoj propovijedi istaknuo da stojimo pred Otajstvom koje na poseban način povezuje Nebo i Zemlju, Marijin život i naš život, Kristovo Uskrsnuće, ali i nadu koja je dana svakome tko Kristu pripada'. U Mariji uznesenoj u nebesku slavu, Crkva ne gleda samo završetak jednoga svetog života, već vidi i ono što Bog pripravlja čovjeku koji mu se povjeri i što Kristovo Uskrsnuće znači za našu budućnost, ukazao je. Govoreći o dubokoj ukorijenjenosti pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji u hrvatskom narodu, istaknuo je da ona nije nastala samo iz običaja koji se prenosi s naraštaja na naraštaj. - U vremenima kada su ljudi imali malo sigurnosti na zemlji, često su upravo pred Marijom nalazili prostor u kojemu su mogli izreći svoju brigu, svoj strah i svoju nadu. Pred njezinim su slikama i oltarima molili za obitelj, za mir, za povratak svojih bližnjih i za snagu da izdrže ono što se nije moglo promijeniti. I zato se pobožnost prema Mariji toliko duboko utkala u našu vjerničku baštinu. Ona je stoljećima učila ljude da u nesigurnostima ne izgube povjerenje u Boga, dodao je Palić koji je, govoreći o molitvi, naglasio da njen smisao nije samo u tome da se dobije ono što se želi. 

- Ona polako mijenja način na koji gledamo vlastiti život. Molitva nas uči predati Bogu ono što ne možemo sami riješiti i daje nam snagu da u onome što nam je povjereno ostanemo vjerni i ustrajni. Tek kad se to dogodi, pobožnost prema Mariji nije više samo lijepi običaj, već postaje škola vjere, zaključio je.

Nadbiskup Vukšić: Hrvatski narod nije zbroj pojedinaca s posebnim potrebama da bi mu netko drugi morao pokazivati kako se ponašati i kako birati 

U župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Komušini, svečano misno slavlje uoči svetkovine i patrona župe je u petak predslavio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić. 

Drevna komušanska župa i čudotvorna slika Gospe Kondžilske i ove godine su na uočnicu privukli pravu rijeku hodočasnika. Već u prvim poslijepodnevnim satima, brojni svećenici su počeli ispovijedati, da bi i tijekom samog misnog slavlja petnaestak svećenika vjernicima bilo na raspolaganju za sakrament pomirenja. Prije početka svete mise tisuće vjernika su obilazile čudotvornu sliku Gospe Kondžilske koja je bila izložena u prostoru pored vanjskog oltara. Uoči početka večernjeg misnog slavlja, mons. Vukšić je započeo molitvu krunice koja tradicionalno prethodi misi uočnici. Mons. Vukšić je na početku propovijedi rekao da su tijekom prošlosti hrvatskog naroda i kroz njegovu pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji pjesnički umovi iznjedrili mnogo vrsnih stihova Gospi u čast. 

- Naš Spasitelj, njezin sin Isus Krist, sve je ljude nazvao svojom braćom i sestrama. Samim tim, svoju majku neizravno je nazvao i našom majkom… A od onoga časa kad ga je rodila, postala je zora našega spasenja, naša zora zlatna… Gospino uznesenje, ostvarenje je onog o čemu piše i tumači apostol Pavao. Ono je, na svoj način, učinak i plod Isusova uskrsnuća. Ono je i naša prethodnica… Marija je, ne samo kraljica našeg naroda, već kao majka svih ljudi po Isusu Kristu, našemu bratu koji je također brat svih ljudi i po tome su onda svi ljudi njegova braća i sestre, rekao je i naglasio da je, kako bi Blažena Djevica Marija, ona koja je po Božjoj volji poslana u povijest spasenja, bila svačija kraljica, potreban žar ljubavi, i to čiste, prema njoj i njezinu primjeru. Nadodao je da je u hrvatskom narodu podignuto i posvećeno, prema izračunima, preko tisuću crkava i kapelica na čast Blažene Djevice Marije. Ujedno je pozvao vjernike moliti Marijin zagovor da Isus Krist, njezin sin, a naš brat, svakog od nas blagoslovi kako bi u nama stalno mogla buktati čiste ljubavi, žar i spremnost da svoja odana srca Njemu pojedinačno, ali i kao narod, prikazujemo na dar. 

- Volimo svu braću i sestre jer su to braća i sestre našega starijega brata Krista Gospodina i jer su po tome to također sinovi i kćeri Blažene Djevice Marije. Samo na takav način, poštujući i uvažavajući sve slike Božje stvorene u svakom čovjeku i svakoj zajednici, možemo kazati da počinjemo sličiti Kristu Gospodinu, poruka je mons. Vukšića koji je istaknuo da se, dok se očekuje poštivanje prava i dostojanstva svakoga naroda po zagovoru Blažene Djevice Marije, zahtijeva i traži poštivati prava i pojedinaca, i kolektivna prava hrvatskog naroda. 

- Naš narod nije zbroj pojedinaca s posebnim potrebama da bi mu netko drugi morao pokazivati kako se ponašati i kako birati. Naš narod nije ni senilan, ni debilan da bi morao imati skrbnika koji će ga za ruku voditi i pokazivati mu kako na društvenoj razini ostvarivati vlastita prava i vlastito dostojanstvo, kazao je nadbiskup Vukšić.

Poslije završetka euharistijskog slavlja čudotvorna slika Gospe Kondžilske vraćena je u crkvu, a tijekom cijele noći nastavljen je molitveni program u komušanskoj crkvi. Brojni hodočasnici ostali su prenoćiti pod šatorima u dvorištu župne crkve te su se ujutro 15. kolovoza u procesiji sa slikom i ostalim hodočasnicima uputiti na zavjetno brdo Kondžilo gdje je misno slavlje predslavio pomoćni vrhbosanski biskup u miru mons. Pero Sudar, koji je naveo da je lijepo vidjeti hodočasničku rijeku u Komušini i na Kondžilu, koja se ulijeva u nepregledne rijeke hodočasnika koje se danas razlijevaju kuglom zemaljskom da bi svojim hodom odale čast velikom Bogu i počastila njegovu službenicu Blaženu Djevicu Mariju. Dodao je da se to hodočašće utkiva u dugu povorku hodočašće na Kondžilu, dugu stoljećima, koju jedva da su uspjele prekinula najgora vremena i nedaće. Dodao je da je se borba dobra i zla odvija u duši svakog čovjeka, ali nadasve na uvjerenje da Božja milost nikada ne manjka onima koji je traže te na vjeru i uvjerenje da će dobro pobijediti jer je Bog na strani dobra.

Pozvao je vjernike da budu vjerni Bogu utičući se onoj koja je bila potpuno vjerna, Blaženoj Djevici Mariji. 

Nakon svete mise, uslijedio je povratak u procesiji s Gospinom slikom i završetak obreda. 

Čudotvorna slika Gospe Kondžilske u pisanim se tragovima prvi put spominje 1779. godine u izvješću fra Filipa Čovića, tajnika biskupa fra Marka Dobretića, prilikom biskupovog posjeta Komušini u rujnu te godine. O proslavi Velike Gospe na Kondžilu postoje pisani tragovi pri kraju XIX. i početkom XX. stoljeća. Taj se način proslave, uz male izmjene, sačuvao do današnjih dana. U taj oblik, kako kaže usmena predaja, utkan je zavjet starih Komušanaca koji su se zavjetovali sliku svake godine donijeti u procesiji od župne crkve u Komušini do brda Kondžila uoči Velike Gospe, slaviti svetu misu, ispovijedati se, noćiti sa slikom moleći na Kondžilu i na samu svetkovinu, nakon pučke mise, u procesiji sliku vratiti u crkvu u Komušinu.

Rijeke hodočasnika i u Međugorju

I u Međugorje su na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije hodočastili brojni vjernici iz Hrvatske, BiH i drugih zemalja, dio njih i pješice. Svetu misu na vanjskom oltaru župne crkve sv. Jakova predslavio je fra Jakov Jure Nikolić, župni vikar u Međugorju. Istaknuvši kako je Marija već u nebeskoj slavi dušom i tijelom, u homiliji je kazao da Bog u njoj pokazuje ono čemu je namijenjen i život drugih ljudi. - Zato se danas ne radujemo samo s Marijom, nego u njezinoj slavi prepoznajemo i nadu svoga vlastitoga života, kazao je fra Jakov. Pozivajući vjernike da, poput Marije, prihvate volju Božju, naglasio je da njezin odgovor nije bio odgovor osobe koja sve razumije, ceć osobe koja se potpuno predaje Bogu.

- Marija nije dobila odgovor na sva svoje pitanja, nije znala kako će sve izgledati, ali učinila je prvi korak svoga hodočašća. Povjerovala je Bogu više nego vlastitome strahu, kazao je fra Jakov Jure dodavši da Marijino 'Neka mi bude po Tvojoj riječi' nije bilo izgovoreno samo onda kada je čula lijepu vijest, nego i kada je živjela pod križem. Vjernicima je posvijestio kako se Marijino hodočašće može razumjeti kroz navještenje, kalvariju i uznesenje. 

Napomenuo je također da se svetost ostvaruje i u svakodnevnim, malim djelima koja se čine iz ljubavi prema Bogu i bližnjima, po uzoru na Mariju. - Neka nas ona uči vjerovati kada ne razumijemo. Neka nas ona nauči ostati vjerni kada je teško, zahvaljivati kada je lijepo i kada je teško i ljubiti Boga u svim malim i velikim stvarima našeg svakodnevnog života. I kada jednoga dana završi naše zemaljsko hodočašće, neka nas naša nebeska majka privede svome sinu da zajedno s njom možemo ući u radost života vječnoga, poručio je propovjednik.