Nekada ismijavali 'sadaka politiku' SDA, a sada 'trojkaši' rade sve isto
Piše: Dragan Bradvica
Nekoliko usvojenih zakona na državnoj razini, od kojih barem pola bolje da i nije usvajana jer su nova rješenja čak i gora nego ranijih, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine koje je prema Istinomjeru u prvoj godini mandata ispunilo tek četiri obećanja, Parlamentarna skupština BiH koja više liči na kavanu, nego državnu instituciju…
Ovo su 'velebna postignuća' novih vlasti s kojima izlaze pred službeni Bruxelles zahtijevajući ne samo 'zeleno svjetlo' za otvaranje pregovora, nego i točan datum istih. I oni znaju kako rezultata nema, ali idu na varijantu kako Europska unija neće samo nas ostaviti izvan EU vlaka (ne zaboravimo kako od svih država aspirantica za članstvo u EU jedino mi nemamo odluku o otvaranju pregovora).
I uistinu postoji realna mogućnost da se to i dogodi. To bi svakako bilo ohrabrenje za narode i žitelja, ali, nažalost, i ohrabrenje za političke (kvazi)elite da nastave ne raditi ništa, a za to očekivati nagrade i pohvale.
Tako se ovih dana i jedan od 'političkih genijalaca' u liku i djelu federalnog premijera Nermina Nikšića oglašava sa populističkim floskulama kako se politika kompromisa isplati, kako je napredak povijesni, kako je atmosfera nikada bolja.
To nadilazi i poznate fadilizme, odnosno Nikšić na razinu više diže onu: 'Dobro je vama, samo i to još ne vidite', Ali još upečatljivije je to što 'politički velikan' poziva EU da ne bude prestroga (!?) Sve ono što je godinama zamjerao SDA, što se SDP ismijavao 'sadaka politici', sada pada u vodu i oni i tu politiku dižu na razinu više.
A što bi to trebala EU ponovno popustiti BiH? Što je to 'genijalac' i njegova družina učinila kako bi nas približila Uniji? Nije li Unija sve svoje zahtjeve svela na famoznih 3+1 uvjete koji su se morali realizirati do kraja veljače? Nije li veljača prošla, a dogovora nije bilo? Ukoliko nismo isporučili niti minimum minimuma, pa jesmo li zaslužili pohvale i nagrade? Nije li ovo sve ogledan primjer 'sadaka politike'? Jeste. I bez obzira što vas uvjeravali 'neovisni' politički analitičari i mediji blisku 'trojkašima', njihova politika se svodi tek na isprazne frazetine, demagogiji i populizam kojim pod svaku cijenu i beskrupulozno čuvaju svoje fotelje. I, naravno, i 'trojkašima' i Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske i SNSD-a, i Draganu Čoviću, lideru HDZ-a BiH, najvažnije su milijarde eura koje im se 'smiješe' iz Bruxellesa. To i jeste jedino što ih još i drži na kakvim, takvim pregovorima jer se već smišljaju načini kako se 'ugraditi' u taj silni novac, preusmjeriti ga svojim uhljebima, bliskim im tvrtkama, kumovima i prijateljima. Za njih je to poanta EU puta.
Ostaje za vidjeti hoće li uistinu države poput Nizozemske ili Danske (ali ne samo one) 20. i 21. ožujka odustati od svojih principa i bez obzira što u BiH nema niti izbliza dovoljnog napretka podići ruku da BiH dobije 'zeleno svjetlo' za otvaranje pregovora. Gotovo je sigurno i to kako datum nećemo dobiti sve da smo i ispunili sve uvjete jer u svibnju slijede izbori za Europski parlament, a onda slaganje nove strukture u institucijama Unije koja će se baviti tim pitanjima.
A još je sigurnije da ovakvi kakvi smo danas i sa ovakvim političarima u Uniju nećemo ući nikada. Stvar je vrlo jednostavna – ili ćemo se pomaknuti za 180 stupnjeva, radikalno mijenjati sve dosadašnje praske u politici ili ćemo stajati u mjestu dok drugi napreduju.