Dnevni.ba - PRELOADER

Nestali iz Vukovara: "Žao mi je da se nisam mogao oprostiti"

18 Stu 2026


Nestali iz Vukovara: "Žao mi je da se nisam mogao oprostiti"

Hrvatska obilježava 35. obljetnicu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Obitelji nestalih još uvijek tragaju za najmilijima. Politička situacija u Srbiji se mijenja, bi li nova vlast mogla dati tražene odgovore?

Bilo je to jedno jutro u srpnju 1991. godine. Dražen je u Vukovaru odradio svoju smjenu na straži do oko 4:30 sati ujutro, nakon čega se ukrcao u vlak za Zagreb. Unatoč umoru odlučio je posjetiti svog brata Tomislava, njegovu ženu i svog nećaka koji je mjesec dana ranije navršio godinu dana. Tomislav se prisjeća kako je tog jutra išao na posao i kroz izlog kafića ugledao svoga brata kako mu maše. Dražen je bio spreman – na stolu su već bile dvije kave i dva soka, piše DW.

„Pa naspavao sam se u vlaku, dobro je", rekao je Dražen bratu Tomislavu uvjeravajući ga da ne brine i da mu nije bio problem doći iz Vukovara u Zagreb na jedan dan.

Popili su kavu uz ugodan razgovor nakon čega je Tomislav otišao na posao, a Dražen se uputio bratovoj supruzi i sinu kako bi ih pozdravio te se istog dana vratio u Vukovar. Bio je to zadnji put kada je Tomislav Tuškan vidio svoga brata. Taj dan mu je ostao posebno drag i urezan u pamćenje.

I majku Dragicu je posljednji put vidio te 1991. godine, na proslavi prvog rođendana svoga sina. Nakon toga ona se vratila u Vukovar.

Dragica i Dražen samo su dvoje od 320 ljudi čija sudbina još uvijek nije razjašnjena i za kojima se traga na području Vukovara. Na razini cijele Republike Hrvatske traga se za još 1.725 osoba iz Domovinskog rata.

Tomislav majka

 

 

Poteškoće u traganju
Tomislav se raspitivao kod šire obitelji, prijatelja i poznanika iz rodnog Vukovara ne bi li saznao što se dogodilo njegovim najmilijima. Doznao je da su mu i majka i brat bili ranjeni zbog čega su završili u Vukovarskoj bolnici. Kasnije su bili odvedeni na Ovčaru gdje su njihovi životi završili, ali njihova tijela nikada nisu pronađena. Službenih i potvrđenih saznanja o tome što im se zaista dogodilo, još nema.

Ministarstvo hrvatskih branitelja kaže da je od listopada 2016. do 9. studenog 2026. širom Hrvatske istražilo 453 lokacije i pretražilo više od milijun četvornih metara. Rezultat traganja bio je pronalazak sedam masovnih, 50 pojedinačnih grobnica te ekshumacija posmrtnih ostataka najmanje 242 osobe.

Najveća prepreka pri pronalasku nestalih je, kako poručuju iz Ministarstva za DW, nedostatak pouzdanih i preciznih podataka o lokacijama grobnica i sve manji broj živih svjedoka. Tomu ne pomaže ni činjenica da se kroz godine gradilo, nasipavalo i odlagalo otpad zbog čega su se pojedine lokacije znatno izmijenile.

Dražen Živić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar bavio se demografskim promjenama u Vukovaru. Objasnio je da se ondje ne radi samo o primarnim grobnicama, nego vrlo često i o sekundarnim i tercijarnim grobnicama.

„Mnoga tijela bila su pokopana na jednom mjestu, zatim su ta grobišta bila otkrivana, a tijela prenošena na druge lokacije, vjerojatno kako bi se zametnuo trag počinjenja ratnih zločina“, kaže Živić za DW.

Pojasnio je da se upravo termin „nepoznato mjesto ukopa“ koristi u slučaju kada je sudbina osoba ostala nepoznata, odnosno sugerira se da je bilo smrtnog stradanja, ali posmrtni ostatci nisu pronađeni.

Nespremnost na suradnju u traganju
Hrvatska je Srbiji uputila 25 službenih pisanih zahtjeva za dokumentaciju koja bi mogla pomoći u pronalasku nestalih, tvrde iz Ministarstva hrvatskih branitelja. Srbija na zahtjeve nije odgovorila dostavom tražene dokumentacije ni novih, konkretnih saznanja koja bi pomogla u traganju za nestalima.

Nestale osobe u Vukovaru nisu samo hrvatski branitelji niti samo Hrvati, bilo je ondje i drugih državljana i vojnika. Živić pretpostavlja da su razlog nespremnosti Srbije na suradnju teškoće s priznavanjem svoje uloge u počinjenju zločina i agresije.

Politički analitičar Žarko Puhovski kaže da je u nekoliko navrata posredovao kao predsjednik Hrvatskih Helsinškog odbora u kontaktima s beogradskim nevladinim udrugama i ljudima koji su bili spremni prodavati arhivske spise.

„Pritom su ti dokumenti često bili lažni i neprecizni. Koliko ja znam, 10-ak ili 20-ak točnih lokacija je dobiveno od ljudi s ulica Beograda koji su nudili svoje spoznaje o lokacijama ukopa. Spisi nisu bili vođeni, a još manje uredno održavani“, rekao je Puhovski za DW, izražavajući skepticizam da će veći broj nestalih ikada biti pronađen.

Nova vlast, nove mogućnosti
U Srbiji je došlo do promjene na političkoj sceni. Studentska lista pobijedila je na parlamentarnim izborima održanim 25. listopada. Vlada još nije formirana, ali nositelj Studentske liste Ilija Srdanović već je u nekoliko medijskih istupa naglasio da će Srbija s Hrvatskom biti u „dobrosusjedskim odnosima".

Iako su SNS i bivši predsjednik Aleksandar Vučić izgubili izbore, to ne znači da nova vlast garantira otvaranje arhiva. U dijelu programa Studentske liste koji se odnosi na vanjsku politiku i nacionalne interese, u kontekstu odnosa s Hrvatskom spominju se isključivo položaj i prava Srba u Hrvatskoj.

DW je Studentskoj listi uputio upit o stavu po pitanju otvaranja arhiva. U odgovoru su priopćili da se radi o važnim pitanjima na koje će nakon uvida u dokumente odgovoriti nova Vlada. Jučer se održala konstituirajuća sjednica Skupštine Srbije, a krajnji rok za sastavljanje nove vlade je 90 dana, odnosno 15. veljače 2027.

Puhovski smatra da nova vlast, koju vidi kao heterogenu skupinu, još ni sama nije uskladila svoju poziciju kod određenih pitanja.

A Živić kaže: „Promijenila se možda politička struktura, ali ne i sustav. Pitanje je hoće li doći do promjene paradigme u srpskom društvu, ponajprije prema događanjima iz 90-ih, što uključuje i traganje za nestalima i suradnju s Hrvatskom."

S druge strane, direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov je optimističniji. „To će sigurno biti jedan od prvih zadataka nove vlasti jer ukoliko se ne utvrdi što se događalo u ovom predugom periodu vladavine SNS-a, neće se moći riješiti negativne ostavštine", kazao je on.

Tuskan

Tomislav Tuškan: "Mislim da ovdje ne bi trebalo biti mjesta politici"

Humanitarna obveza
Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija su 1995. godine u Daytonu potpisale Sporazum o suradnji u traženju nestalih osoba i Protokol iz 1996. godine. Humanitarna je to obveza koja u središte stavlja pravo obitelji na informacije o sudbini njihovih najbližih i koja bi se trebala poštovati bez obzira na to tko je na vlasti.

Informacije o nestalim osobama mogu se prijaviti putem anonimnog telefona Uprave za zatočene i nestale ili Ministarstvu hrvatskih branitelja.

A što na sve to kaže Tomislav Tuškan, koji još uvijek traži brata i majku? „Žao mi je da se nisam mogao normalno oprostiti od njih. Mislim da ovdje ne bi trebalo biti mjesta politici. Puno bi više pomogao rad na pomirenju između sukobljenih strana", zaključio je Tomislav, piše DW.

REGIJA


U Makarskoj žena napadnuta nožem, osumnjičeni ozlijedio i sebe

U napadu nožem na području Makarske 24-godišnjak je kasno u srijedu ozlijedio 53-godi&scar...

3 h 7 min

Afrička kuga svinja u okolini Kragujevca, uvedene zaštitne mjere

Afrička kuga svinja registrovana je u nekoliko sela u opštini Knić, gdje je uništen...

18 Stu 2026

Vukovar obilježava Dan sjećanja na žrtve u Domovinskom ratu

Vukovar i Vukovarci u srijedu će obilježiti uspomenu na najveću tragediju koja ih je zadesila u d...

18 Stu 2026