Netanyahuov suparnik kreće u teške pregovore za sastavljanje vlade. Ključni su Arapi
NOVI izraelski parlament Knesset sastaje se danas na konstituirajućoj sjednici, oko dva tjedna nakon izbora 27. listopada i uoči formiranja nove vlade za što je mandat dobio čelnik centrističke stranke Yashar Gadi Eisenkot.
Eisenkot ima mandat za sastavljanje vlade
Iako je desničarska stranka Likud premijera Benjamina Netanyahua s osvojenih 27 od 120 mjesta ostala najbrojnija u parlamentu, predsjednik Isaac Herzog je mandat za sastavljanje nove vlade povjerio Netanyahuovom suparniku Eisenkotu.
Bivši načelnik glavnog stožera je dobio najviše preporuka tijekom predsjednikovih konzultacija s političkim strankama.
Eisenkotova centristička stranka Yashar je druga najbrojnija u parlamentu s 21 mandatom. Međutim, nije sigurno da će uspjeti formirati stabilnu koaliciju, a očekuje se da će koalicijski pregovori vjerojatno biti zahtjevni, piše dpa.
Eisenkot sada ima 28 dana za formiranje koalicije uz mogućnost produljenja roka za dodatnih 14 dana. Ne uspije li, očekuje se da će predsjednik prenijeti mandat drugom zastupniku u parlamentu na razdoblje od 28 dana. No ako uspije, to će označiti kraj višegodišnje vladavine Netanyahua, izraelskog premijera s najdužim stažem.
Pitanje dogovora s Arapima
Eisenkot je izjavio da želi predstavljati sve slojeve društva i raditi na tome da Izrael "ponovno uplovi u sigurnu luku i vrati se u stanje duševnog zdravlja". Pozvao je na formiranje vlade nacionalnog spasa, što zahtijeva "kreativne i nekonvencionalne političke poteze".
Eisenkotov savez, koji čine četiri stranke, ima 48 zastupničkih mjesta, što znači da će mu vjerojatno trebati potpora "Zajedničke liste" u kojoj dominiraju Arapi te još jedne arapske stranke Ra'am.
Te su dvije opcije na izborima zajedno osvojile 19 mjesta, čime je broj arapskih zastupnika u parlamentu gotovo udvostručen. Suradnja s arapskim strankama izaziva snažne prijepore unutar centrističkog saveza, no jasno je da bez njih nema većine u parlamenutu. Spominje se i opcija manjinske vlade, kojoj bi arapski zastupnici dali podršku, no ne bi bili njezin dio i njihova podrška bi ovisila o svakom pojedinom pitanju.