'Dan D'. Utakmica godine. Bilo bi jednostavno da znamo što očekivati, ali malo tko zna što iz perspektive BiH  sa sobom nosi duel protiv Ukrajine pa četvrtak u Zenici čekamo - s najvećom neizvjesnošću ikad. 

Samo podatak da su reprezentaciju BiH u 2023. vodila tri izbornika, dosta govori. Faruk Hadžibegić se nije proslavio, Meho Kodro nije ni dobio priliku kako spada, a sve je to naslijedio – Savo Milošević. On je i sada tu, nakon što je u završne četiri utakmice prošle godine probao, mijenjao, tražio. Odradio je te duele u Euro-kvalifikacijama (pobjeda protiv Lihtenštajna i porazi od Portugala, Luksemburga i Slovačke) koje su u završnici poslužile kao zagrijavanje za ranije (pod Ivajlom Petevom) izboreno doigravanje za predstojeći Euro, a koje čeka ovog četvrtka – kada će u Zenicu doći Ukrajina. Ispalo je da će Zmajevi do te sudbonosne utakmice generacije (koliko ih je samo takvih bilo) odraditi samo tri treninga, budući da su zadnji puta na okupu bili u studenom kada ih je s 2:1 porazila Slovačka, ali nije samo to čudnovat detalj koji atmosferu uoči Ukrajine čini u najmanju ruku  - konfuznom. 

Konfuzna situacija 

- BiH nije zaslužila peto mjesto, ali postoji nešto - njima je ovo treći izbornik u protekloj godini. Po dolasku, napravio je promjene i ne zna se tko će igrati protiv nas. 

Riječi Sergeja Rebrova, izbornika Ukrajine. Komentar koji dosta govori. A što je najgore, ta neizvjesnost oko sastava, ta nepredvidljivost, to važi i za nas – nakon nevjerojatnog, zapravo nepotrebnog miksanja u četiri utakmice koliko ih je odradio dosad, Milošević nam je ponudio samo mali milijun upitnika. Vjerojatno i samim igračima koji već neko vrijeme ne znaju kako je u kontinuitetu pobjeđivati u reprezentativnom dresu. Pričati o sastavu pa i o sustavu – sve to spada u sferu teških spekulacija. Jer nekih mjerodavnih parametara nema, nije ih bilo – umjesto da završnica kvalifikacija posluži za uigravanje jednog tima i eventualne korekcije unutar jasno ocrtane jezgre igrača, jer druge prilike neće biti, Milošević je testirao kadar kao da se o tim igračima ništa ne zna… a neki su tu cijelu vječnost.

Radio je procjenu u pogrešnom trenutku. Evo, samo usporedite sastave iz zadnja dva duela – i sve će vam postati jasno… odnosno ništa neće. Protiv Luksemburga su krenuli Vasilj, Dedić, Gojković, Kovačević, Mujakić, Hadžiahmetović, Cimirot, Stevanović, Krunić, Hamulić, Tabaković, a kontra Slovaka starteri su bili Pirić, Gojković, Hadžikadunić, Mujakić, Cimirot, Bašić, Hamulić, Hajradinović, Demirović, Prevljak. 

Ali ima i olakotna okolnost…

Jasno je postalo samo to da se Milošević s Kodrine formacije s trojicom otraga vratio na četvoricu, na sustav koji je BiH igrala i ranije. No to teško da je bilo dovoljno da se pridobije javnost, da se, kako je to bio slučaj u dosadašnja četiri doigravanja/baraža, atmosfera podigne na raznu euforije – na jednu normalnu razinu kada su u pitanju ovakve eliminacijske utakmice. Sve se nekako čini umjetnim, nema utakmice prije utakmice, nema onog pravog uvoda… samo iščekivanje sastava i sustava. Poteza koji će odrediti Miloševića, što god se dogodi – bilo da BiH dobije i osigura finale na Grbavici protiv boljeg iz drugog polufinala B Lige nacija (Izrael ili Island), bilo da ne uspije. To je zapravo najbolji pokazatelj stanja reprezentacije, ali ima tu možda i nešto dobro. Balkanski sindrom očekivanja. On kada je na niskoj razini, kada se od ekipe ne očekuje previše, ona često odigra sjajno. Što će reći da je taj neki čudnovati izostanak pritiska zapravo i olakotna okolnost. 

… kao i forma igrača 

A uspije li Milošević, koji navodno ima jako dobar odnos s igračima, iskoristiti pozitivan aspekt ove vrlo čudne situacije – uspije li kanalizirati tu neku energiju koja je ipak tu negdje – na ruke će dobiti kadar koji su većim dijelom u formi. Što zapravo i nije čest slučaj. 

Probleme su stvorili tek crveni karton Renata Gojkovića te ozljede stopera Adriana Leona Barišića (zamijenio ga Adnan Kovačević) i napadača Zrinjskog, Nemanje Bilbije - koji će stići na okupljanje, ali nakon ozljede uoči prvenstvene utakmice protiv Željezničara – teško da će biti unutra. Manje-više, svi ostali su u klubovima bili u pogonu, igrali, među njima i Edin Džeko čiji je Fenerbahče u nedjelju slavio 3:2 kod Trabzonspora – u onoj incidentnoj utakmici koja će više ostati zapamćena po tučnjavi nakon 90 minuta igre. Čak jedanaest klubova igrača s Miloševićevog popisa imalo je utakmicu u nedjelju…

Svi će oni do Zenice trenirati isključivo na Grbavici, na utakmicu će tek otputovati iz Sarajeva, iz kojeg će, za nadati se, ponijeti nešto s čime će biti u stanju zaprijetiti Ukrajini i sve nas ugodno, najugodnije iznenaditi. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba