Američki predsjednik Donald Trump rekao je savjetnicima da će razmotriti znatno veći napad na Iran u nadolazećim mjesecima ako diplomacija, ili eventualni početni, ciljani udar, ne prisile Teheran da odustane od nuklearnog programa. Prema izvorima upoznatima s internim raspravama, cilj takve eskalacije bio bi svrgavanje iranskih čelnika, piše The New York Times.

Pregovarači Sjedinjenih Država i Irana trebali bi se sastati u četvrtak u Ženevi, u, kako se čini, posljednjem pokušaju da se izbjegne vojni sukob. Trump već razmatra američke opcije u slučaju neuspjeha pregovora. Iako konačne odluke još nema, savjetnici kažu da je sklon odobriti početni udar u idućim danima kako bi iranskom vodstvu pokazao da se mora odreći mogućnosti proizvodnje nuklearnog oružja.

Kao potencijalne mete spominju se sjedište Iranske revolucionarne garde, nuklearna postrojenja i postrojenja za balističke projektile. Ako ni ti koraci ne uvjere Teheran da ispuni američke zahtjeve, Trump je savjetnicima rekao da ostavlja otvorenom mogućnost napada kasnije ove godine, čija bi svrha bila rušenje režima vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija.

Sumnje u vojnu opciju
Unutar administracije postoje sumnje može li se taj cilj postići isključivo zračnim napadima. Istodobno se razmatra prijedlog koji bi mogao ponuditi izlaz iz sukoba, vrlo ograničeni program obogaćivanja uranija koji bi Iran provodio isključivo za medicinska istraživanja i liječenje.

Nejasno je bi li ijedna strana na to pristala, no prijedlog dolazi u trenutku dok se dvije borbene skupine nosača zrakoplova i deseci borbenih zrakoplova, bombardera i aviona za nadopunu goriva okupljaju u dometu napada na Iran.

Trump je tijekom sastanka tražio od Cainea i Ratcliffea procjene šire strategije prema Iranu. Caine je govorio o vojnim mogućnostima s operativnog stajališta, dok je Ratcliffe iznosio procjene o stanju na terenu i mogućim ishodima.

Rasprava o rizicima
Za razliku od operacije uhićenja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura, za koju je Caine tvrdio da ima visoku vjerojatnost uspjeha, u slučaju Irana nije mogao dati ista jamstva jer se radi o znatno zahtjevnijoj meti.

JD Vance, koji se dugo zalaže za suzdržanost u vojnim intervencijama, nije se usprotivio napadu, ali je detaljno ispitivao Cainea i Ratcliffea te tražio opsežniju raspravu o rizicima i složenosti napada.

Ranije su se razmatrale i opcije slanja timova specijalnih snaga na teren radi uništavanja iranskih nuklearnih i raketnih postrojenja, uključujući i ona duboko ukopana, izvan dosega dijela konvencionalnog američkog naoružanja.

No takav bi upad bio iznimno opasan i zahtijevao bi dulji boravak specijalaca na terenu nego u akciji protiv Madura. Više dužnosnika potvrdilo je da su planovi za takav upad zasad stavljeni na čekanje.

Diplomatski kompromis
Bijela kuća odbila je komentirati Trumpov proces odlučivanja. "Mediji mogu nagađati o predsjednikovim razmišljanjima koliko god žele, ali samo predsjednik Trump zna što bi mogao, a što ne bi mogao učiniti", stoji u izjavi glasnogovornice Bijele kuće Anne Kelly.

I prije nego što Iran podnese svoj, kako se čini, posljednji prijedlog, što se očekuje u ponedjeljak ili utorak, obje strane zaoštravaju pozicije. Posebni predsjednikov izaslanik Steve Witkoff rekao je za Fox News da je Trumpova "jasna uputa" njemu i su-pregovaraču Jaredu Kushneru da je jedini prihvatljiv ishod sporazuma iranski pristanak na "nulto obogaćivanje" nuklearnog materijala.

S druge strane, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi u nedjelju je za CBS ponovio da se njegova zemlja nije spremna odreći, kako je rekao, svog "prava" na proizvodnju nuklearnog goriva prema Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja.

Nuklearna postrojenja
Nakon te izjave čini se da odluka o tome hoće li SAD napasti Iran ovisi o tome mogu li se dvije strane dogovoriti o kompromisu koji bi im sačuvao obraz i koji bi i Washington i Teheran mogli predstaviti kao pobjedu.

O jednom takvom prijedlogu raspravlja se i u Trumpovoj administraciji i u iranskom vodstvu. Prema nekoliko dužnosnika, prijedlog je potekao od Rafaela Grossija, glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), organizacije UN-a koja nadzire iranska nuklearna postrojenja.

Prema tom prijedlogu Iranu bi bilo dopušteno proizvoditi vrlo male količine nuklearnog goriva u medicinske svrhe. Iran već godinama proizvodi medicinske izotope u Istraživačkom reaktoru u Teheranu, postrojenju starom gotovo 60 godina, koje su Sjedinjene Države isporučile proameričkom iranskom šahu u sklopu programa "Atomi za mir".

Ograničenje suradnje
Ako bi se prijedlog prihvatio, Iran bi mogao tvrditi da i dalje obogaćuje uranij, dok bi Trump mogao reći da zatvara sva postrojenja koja bi Iranu omogućila izradu nuklearne bombe. Većina tih postrojenja ostala je aktivna na niskim razinama prema sporazumu iz 2015., koji je Trump napustio 2018. godine.

Taj potez doveo je do toga da je Iran postupno ograničio suradnju s inspektorima i počeo proizvoditi uranij obogaćen gotovo do razine potrebne za oružje, što je i stvorilo sadašnju krizu. Ipak, daleko je od sigurnog da je Iran spreman svoj golemi, industrijski nuklearni program, u koji su uložene milijarde dolara, svesti na tako ograničenu mjeru.

Nejasno je i bi li Trump, s obzirom na javne poruke o "nultom obogaćivanju", pristao na proizvodnju ograničenu na medicinske svrhe. Araghchi nije izravno spomenuo prijedlog, ali je poručio da "još uvijek postoji dobra šansa za diplomatsko rješenje" te da "nema potrebe za vojnim gomilanjem", rekao je.

 
Gomilanje vojske
Pritisak je ključ ovih pregovora. Ono što Trump naziva "velikom armadom" koju je SAD okupio u morima oko Irana najveća je koncentracija američke vojne sile u regiji još od priprema za invaziju na Irak prije gotovo 23 godine.

Dvije borbene skupine nosača zrakoplova, deseci lovaca, bombardera i aviona za nadopunu goriva te proturaketne baterije stigli su u regiju. Vojni dužnosnici navode da se nosač Gerald R. Ford u nedjelju kretao južno od Italije u Sredozemnom moru te da se uskoro očekuje uz obalu Izraela.

Konačnu odluku dodatno kompliciraju pozivi arapskih čelnika Washingtonu, koji se žale na izjave američkog veleposlanika u Izraelu Mikea Huckabeeja.

Bez jedinstvenog stava
On je u petak, u razgovoru s političkim komentatorom Tuckerom Carlsonom, rekao da Izrael ima pravo na veći dio Bliskog istoka, što je razbjesnilo arapske diplomate iz zemalja čiju potporu SAD očekuje u slučaju napada na Iran.

U Trumpovoj administraciji nema jedinstvenog stava o ciljevima mogućeg sukoba s Iranom, zemljom od više od 90 milijuna stanovnika. Dok Trump često govori o sprječavanju Irana da proizvede nuklearno oružje, Rubio i drugi suradnici navode i druge ciljeve.

Europski dužnosnici koji su prošlog vikenda sudjelovali na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji izrazili su sumnju da će vojni pritisak natjerati iransko vodstvo da odustane od programa koji je postao simbol otpora Sjedinjenim Državama, piše index.