ODOŠE NAM LJUDI: Mostar postaje grad staraca
U Bosni i Hercegovini bijela kuga poprima sve veće razmjere. Uzorci su loša socio-ekonomska situacija u zemlji, zbog čega stanovništvo masovno iseljava.
Od 2012. BiH bilježi negativan prirodni priraštaj, za što stručnjaci uzroke vide u niskom natelitetu, nedostatku priroriteta za osnivanje obitelji, kao i porastu broja abortusa.
Politička nestabilnost, loša ekonomska situacija, uzroci su zbog kojih mladi, uključujući i cijele obitelji, odlaze u zemlje zapadne Europe. Tijekom prvih šest mjeseci 2021. iz BiH je prema zvaničnim podacima iselilo oko 90 tisuća ljudi.
Ostali bez grada veličine Mostara
To je prema riječima predsjednika Udruge za poduzetništvo Link, Tomislava Majića, otprilike grad veličine Mostara. On podsjeća da bez obzira na popis, u gradu na Neretvi u ovome trenutku stalno živi oko 90 tisuća ljudi. Na val bijele kuge je, ističe, upozoravao još 2013., pozivajući vlast da učini nešto naspram ovog problema, međutim stvari se nisu promijenile na bolje. Podsjeća kako iz Mostara danas iseljavaju ne samo mladi.
- Odlaze i ljudi srednjih godina. Nakon gašenja Aluminija značajan broj ljudi u pedesetim godinama je napustio grad. Mladi koji završavaju fakultete ili strukovne škole uglavnom budućnost ne vide ovdje. Prave podatke nitko ne želi ni iznijeti. I taj trend će se sigurno nastaviti. Nemojte misliti da su djelatnici tržnih centara u Mostaru zadovoljni s platom od maksimalno 700 maraka. Imamo u Mostaru nekoliko jakih kompanija u privatnome sektoru koje adekvatno plaćaju djelatnike, međutim to je za regiju i grad premalo, upozorava Majić.
Dobra priča su, dodaje, vinari, međutim i ovaj sektor je u krizi zbog pandemije koronavirusa.
- Prošle godine je bio pao i turizam. U problemu su nažalost i vinari koji teško ostvaruju plasma proizvoda. Za to vrijeme nitko nije povukao ozbiljan potez na razini grada, neke općine ili na razini države. Istovremeno, svima su puna usta priče o demografskoj strategiji, govori Majić.
Srž problema je, navodi, što o demografiji govore i skrbe ljudi u životnoj jeseni.
- Što čovjek sa 70 godina ima reći o demografskoj strategiji. Oni ne mogu praviti djecu. O ovomu moraju i trebaju skrbiti i govoriti ljudi koji imaju 30 godina. Njih ovdje može zadržati samo adekvatan posao i klima koja nam je dar od Boga. Ipak, na povećanju broja zaposlenih se ne radi. Ono što imamo u administraciji je popunjeno davno. Privatnom sektoru nedostaje radne snage, jer nema dovoljno kvalitetnih i obučenih. Postoje i sektori u kojima ima viška radne snage. Na birou za zapošljavanje u HNŽ-u je evidentirano preko 32 tisuće ljudi, a u Mostaru više od 15 tisuća. Dobar dio njih nikako i ne traži zaposlenje. I to se desetljećima povlači. Strateški se ništa ne mijenja. Mladi će tako ići makar u Hrvatsku. Čeka se samo da ples završi COVID 19 i da mladi krenu. Prije osam godina sam upozoravao da će Mostar postati grad staraca. To se danas pokazuje kao realna procjena. Nije to bilo proročanstvo, kaže Majić.
Problemi od 2011.
Navodi i kako su prvi predznaci bijele kuge u Mostaru započeli prije ravno desetljeće.
- Tada smo gledali masovna zatvaranja malih i srednjih poduzeća. Tako to počinje. Nedavno smo zatvorili veliki kombinat. Što nas čeka dalje, pita se.
Početkom pandemije koronavirusa je državnoj i federalnoj vlasti predložio održiv sustav, međutim njegova inicijativa je pala u vodu.
- Bilo je jasno da s pandemijom dolazi do poremećaja u lancima snabdijevanja u Europi i svijetu. To je jasan signal da će na zapadu s vremenom nedostajati mnogo toga... Roba s istoka jednostavno ne može stići na vrijeme. S obzirom da smo geografski blizu potrošačkoj skupini u EU, predlagao sam da poboljšamo putne komunikacije i ubrzamo promet roba i ljudi ka Europi. Kini smo mogli ponuditi preseljenje nekih postorijenja ovdje. BiH ima drvo, celulozu, sirovinu za toalet papir... Mogli smo ponuditi i radnu snagu i tako riješiti mnogo problema. Vlade su trebale napraviti konkretne ponude za Europu. Od nas do Stuttgarta se vozi 12 sati. Robe iz Kine do istog Stuttgarta brodom putuju po mjesec dana. Tako bismo zainteresirali europske investitore, ali nijedna sredina u BiH ništa nije uradila. Mostaru ni danas nije kasno. Potrebno je odrediti poslovnu zonu i ponuditi je kompanijama iz recimo Kine. Kasnije se može napraviti lanac vrijednosti. Kada političari javno govore svi su najbrži, najljepši i nažalost – najdugovječniji, ali ne rade ništa, rekao je na kraju Majić.
O investicijama je prvi čovjek Grada Mostara Mario Kordić govorio prije tri mjeseca u programu državne televizije, kazavši kako je ovaj grad interesantan svima.
- Uvijek postoji subjektivni dojam da je drugdje bolje. Imamo veliku šansu da u kratkom roku napravimo pozitivne pomake. Na nama je da napravimo uvjete za investitore i njihov dolazak. U gradu je više industrijskih zona. Tu se mora uraditi još dosta posla. Infrastruktura, pristupne ceste… Sve što se investitirima treba ponuditi. Danas nismo u toj situaciji, ali ćemo biti, naveo je.
H. Ž.