Dragi zemljače,

Već su mnogi napisali svoje sućuti i mišljenja o Tebi a ja Ti pišem na Tvoj rođendan, koji je bio dugo tajanstven kao što je slučaj kod mnogih važnih ljudi. Kakav si Ti kao Travničanin promućuran smatram da ćeš Ti i ovo pismo i pročitati!! Po kršćanskom shvaćanju preminuće je novo rađanje, i mi kod svetaca slavimo dan smrti kao rođendan – za nebo. Kako kaže liturgija: Vjernima tvojim život se ne oduzima nego mijenja.

Naše intenzivno druženje počelo je u Sarajevu 2008. kad si postao izbornik Bosne i Hercegovine. Iako je bilo u početku nekih dilema u BiH, Ti si kao pravi šarmer i motivator brzo okrenuo javno mnijenje na svoju stranu. Išao sam i na utakmice u Zenicu i bio svjedok Tvoga vođenja tima i animiranja publike. Šteta što nisi i nismo prošli onaj baraž s Portugalom. Sjećam se jednog ručka s reprezentacijom i kako si komunicirao s igračima. Npr. rekao si Pjaniću: Nisi danas dobro igrao (pripremnu utakmicu s lokalnim klubom), a Ti možeš biti veliki igrač. I pogodio si, Pjanić je postao veliki igrač. Svi su Te slušali otvorenih očiju i ušiju i prihvaćali Tvoje sugestije i kad im nije bilo baš drago nešto čuti.

Bio si vrijedan član Napretka. Znam da Ti je bilo drago što HKD Napredak i naš NK SAŠK Napredak uživaju značajan ugled u javnosti. Zgodno je netko napisao: Ćiro potpisao za Napredak. Posjećivao si i neke Napretkove manifestacije. I skoro kad si bio već vidno bolestan došao si u Napredak na promociju moje knjige. Rado si prihvatio da dadneš podršku izgradnji kapele i centra Ljudsko bratstvo u Novom Travniku, a u svom stilu si dodao: natjerat ću i Dalića da podrži.

Kad sam god dolazio u Zagreb bila je redovno i naša kava u Charliju ili u Napretkovom Cosmopolitanu. Želio bih istaknuti, a da ne ponavljam ono što je više puta napisano o Tvom trenerskom umijeću i popularnosti, kako si se dobro nosio s bolešću i bio svjestan da ideš kraju i o tome javno govorio i svjedočio. Iako si volio život, ipak si prihvatio bolest kao sastavni dio ljudskog života i neminovnost. A rekao si na kraju života da si Ti u životu puno toga postigao. Nadam se da si postigao i raj. Javljao si mi se na telefon do nedavno i u bolnicama a ja sam davao podršku, naravno prije svega molitvom, jer si Ti sve ostalo imao. I otkako si ovaj svijet zamijenio boljim, stalno se molim za Tebe, za Tvoju obitelj i sve prijatelje.

Dragi Ćiro, počivaj u miru Božjem!

Mons. prof. dr. Franjo Topić / Počasni predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak