Nastavlja se sapunica oko predstave 'Oslobođeni Mostar'

Ne stišava se bura oko odgađanja predstave “Oslobođeni Mostar”, koju su trebale koproducirati tri kazališne kuće iz Mostara prema motivima romana “14. februar” Dragana Markovine. 

Premijera je prvotno planirana za 29. veljače, ali je otkazana, a neizvjesno je i hoće li predstava istog naziva, ali s drugačijim tekstom dočekati svoj život na kazališnim daskama. Mostarske kazališne kuće su, podsjećamo, krajem prošlog tjedna otkazale suradnju scenaristi i redatelju Zlatku Pakoviću.

On je, kako tvrde, promašio temu i ideju, dok redatelj s druge strane navodi da je predstava zabranjena zbog političkih pritisaka.

Paković: Predstava je zabranjena

Predstava je bila zamišljena na način da približi stavove o 14. veljače 1945. i otkloni kontraverze o ovom danu. Kažemo “trebala“, jer su u pozorišnim kućama zaključili da nastavak rada s tekstom koji je napisao Paković - nije moguć.

Paković je tekst predstave trebao napisati po motivima romana Dragana Markovine, koji govori s pozicija pobjednika i gubitnika u Drugom svjetskom ratu. On ipak nije naišao na odobravanje.

- Predstava je zabranjena, samo se sad to drugačije naziva. Meni je poslije tri tjedna uspješnog rada zabranjen dalji rad na predstavi. Oslobođeni Mostar nije dozvoljen u Mostaru. Krupan umjetnički događaj spriječile su sitne duše. Ušao sam u suradnju s nezrelim ljudima, koje rukovode strahovi za pozicije na koje su ih postavile partijski moćnici, naveo je Paković u izjavi za Dnevni list.

Autor romana po čijim motivima je nastao tekst tvrdi da je scenarista zaista napisao predstavu koja s romanom nema mnogo dodirnih točaka. Smatra i da bi ona po Pakovićevom tekstu umjesto pomirenja samo dodatno uzburkala duhove u gradu.

- Ideja romana i predstave je bila da se Mostar suoči s kompleksnom pričom oslobođenja koja očito izaziva tenzije u gradu. Da pokaže da se taj datum može gledati iz različitih perspektiva. Naravno ja smatram da je taj dan grad oslobođen i da pokušamo razumjeti jedni druge, te prevazići traume 14. veljače. Ono što je Zlatko Paković poslao kao prijedlog teksta gotovo da nema nikakve veze ni sa sadržajem romana, ni s idejom što sam htio da se postavi na scenu. Po mojoj procjeni, neovisno o bilo čemu drugom, što jeste stvar producenata, ali i po mojoj procjeni to ne bi doprinijelo ni pomirenju, ni skidanju trauma, nego bi se dogodilo suprotno. Ono što je Paković predložio kao tekst nije imalo veze ni sa sadržajem, ni s porukom romana, a ni sa samim Mostarom. Iz svega što je kasnije izašlo, a sam redatelj je javno objavljivao, dalo mi je svaki argument da se predstava nikako ne dogodi. Ako se već krenulo s građenjem skandala toliko unaprijed, jasno je kako bi to izgledalo ako bi došlo na scenu. A zaista da ratujem za neki tekst u koji ne vjerujem i koji koristi moje ime, nisam želio to dopustiti. Žao mi je da je do toga došlo, ali bolje da se ništa ne postavi, nego da se postavi na način na koji je redatelj predložio, izjavio je Markovina.

Ipak vjeruje da će predstava dočekati premijeru.

- Hoće li se predstava dogoditi s nekim drugim redateljem – ja bih volio. Sva tri kazališta su htjela to. Nadam se i volio bih da onako smo zamislili, volio bih to vidjeti na sceni, dodao je.

Želja začetnika ideje da predstava o 14. veljače 1945. ipak dospije na kazališne daske, i dalje živi, ali je nakon posljednjih dešavanja, realizacija neizvjesna.

- Ja bih jako volio znati što se stvarno desilo. Kako vrijeme prolazi, kada analiziram postupke, radnje, prepisku, sve mi liči na dječju igru. Puno je ishitrenih radnji. 29. veljače premijere neće biti i to je za mene strašno iz dva razloga. Roman govori o veljači, to smo davno planirali. 24. veljače je 50 godina Mostarskog teatra mladih, a jedan od načina obilježavanja tog jubileja je bila i ta naša premijera, navodi ravnatelj Mostarskog teatra mladih, Sead Đulić.

Dječja igra

Najviše ga žalosti da su kazališne kuće sebi dozvolile praktično skandal, koji nikomu nije trebao.

- Kad se u jednom gradu danas u pet kazališta radi ukupno manje predstava nego prije devedesetih u jednom i onda iz neobičnih, čudnih razloga dođe do raspada tima i nema predstave, onda je to dan žalosti. Ja mislim da je teatarska umjetnost izgubila, jer smo dozvolili da se ovo desi. Izgubio je grad koji nije spreman za ovakvu vrstu predstave. A i mi koji smo sudjelovali u svemu tome. Ako jedna kuća ili više njih angažiraju nekog umjetnika, onda pristaju na njegove metode u startu. Ovdje su se pod čudnim okolnostima dešavale stvari koje je bilo nemoguće kontrolirati. U javni prostor su ušli privatne prepiske. Na bazi prepiski, dilema, sumnji, strahova, doneseni su zaključci koji su išli u javnost. Sve se otelo kontroli i onda smo se počeli baviti posljedicama, a ne onim što je bio okidač da to ode u javnost, navodi dalje Đulić, ističući i kako je bilo logično nakon svega obustaviti rad na predstavi.

- Stanimo na loptu da se sve ohladi, pa će se onda, nadam se, nastaviti. Tužno je da se teatarska umjetnost i rad na predstavama u Mostaru dovode u ovakvu situaciju i da ovakve vijesti idu u javnost. Imamo mnogo više problema. Bilo bi logičnije da ti koji su sudjelovali u ovomu da su se bavili time zašto su kazališta loše financirana i imaju male ansamble. To su pitanja za politiku, a ne kako se neki umjetnik izražava. To su bile posredne priče, nije nitko ništa službeno rekao, ali odrasli smo ljudi i znamo čitati između redova, rekao je na kraju.

N. P.