Piše: V.S.Herceg

Zastupnik HDZ-a BiH u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Nikola Lovrinović uputio je 'Prijedlog Zakona o upisu pripadnosti konstitutivnom narodu, nacionalnoj manjini i ostalima' po hitnom postupku. Ovaj prijedlog zakona podrazumijeva upis nacionalosti ili pripadnosti nacionalnoj manjini ili 'ostalima' u osobne dokumente - osobne iskaznice, matičnu knjigu rođenih i matičnu knjigu državljana BiH svih punoljetnih građana, dok bi za maloljetne to činili roditelji.

Ukoliko se građanin BiH ne želi izjasniti po ovom pitanju, matičar je dužan upisati i takvo opredjeljenje te bi u osobnim dokumentima te osobe bilo navedeno da se ista nije željela izjasniti kojem se konstitutivnom narodu ili "ostalima" deklarira. 

Međutim, HDZ-ov prijedlog zakona ostavlja mogućnost i naknadnog izjašnjavanja-upisa na osoban zahtjev, ali i određuje da se nova izjava ili promjena nacionalnog ili opredjeljena može upisati tek 10 godina nakon prvog upisa.

Očito je da HDZ BiH ovakvim zakonskim rješenjem želi izbjeći jedinstve bh fenomen - promjenu nacionalnosti po izbornoj potrebi - manipulaciju nacionalnom pripadnošću u kandidaturama na izborima kako bi se ispunile zakonom propisane nacionalne kvote, a u cilju popunjavanja na upražnjenih radnih mjesta, u institucijama, javnim natječajima itd.

Popis je pokazao da se skoro 96% žitelja nacionalno odredilo

Već su mnoga pitanja oko zakonskog prijedloga za rješenje ovih nedoumica i manipulacija, između ostaloga, kosi li se s presudama Europskog suda za ljudska prava itd. te ostaje za vidjeti kako će među zastupnicima biti prihvaćen Lovrinovićev prijedlog.

No, za podsjetiti da je i sam popis stanovništva BiH iz 2013. godine svojevrsna osobna iskaznica žitelja BiH, zemlje s građanima iz tri konstitutivna naroda i "ostalih", a gdje je, slobodno se može kazati, njih većina za vrlo kratko vrijeme promijenila svoju nacionalno opredjeljenje.

Prema posljednjem popisu stanovništva BiH iz 2013. godine, SAMO 3,7% žitelja nije nacionalno izjasnilo. Naime, popis je donio ove rezultate: 1.769.592 ili 50,1% žitelja u BiH se deklariralo Bošnjacima, 1.086.722 ili 30,8% se izjasnilo Srbima, a 544.789 ili 15,4% se izjasnilo Hrvatima.

Samo 130.054 ili 3,7% se izjasnilo kao “ostali” što, uostalom, pokazuje i nacionalni sastav žitelja BiH, ali i vrlo upitnu vjerodostojnost i iskrenost tzv. građanske politike za koju njeni zagovaratelji itekako moraju imati argumente za pojašnjenje s obzirom na činjenične statističke podatke ili dokazati kako provesti uređenje u zemlji gdje se strogo nacionalno izjašnjava skoro 96% njenih žitelja.

Podsjećamo na tekst Dnevnog lista na temu promjene nacionalnosti kao načina zloupotebe u cilju osobnih, financijskih ili stranačkih ciljeva kojima se koriste pojedinci  – na jednom izbornom ciklusu, primjerice, izjašnjavaju se kao ‘Hrvati’, ‘Srbi’ ili ‘Bošnjaci’, a na drugom jednostavno promijene nacionalnost kako bi popunili nacionalne kvote i ostali u nezasluženim foteljama:

“Nestalo“ milijun Jugoslavena

BiH često potresaju skandali oko promjene izjašnjavanja o nacionalnosti dužnosnika, a sve kako bi ostvarili političke mandate ili bili imenovani ne neku dužnost. Srbin, Bošnjak, Hrvat ili, neodređeno, Ostali, nacionalni su početak i kraj bilo kakvog, a posebice političkog bivstvovanja u BiH. Međutim, pitanje gdje su se izgubili Jugoslaveni, nitko niti postavlja, a još manje daje bilo kakav odgovor.

Statistički podatci petog popisa stanovništva tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1981. pokazuju da je ‘Juga’ tada imala 22.424.711 stanovnika i, do tada najbrojnije izjašnjavanje stanovništva Jugoslavenima – točno njih  1.219.045 tako se izjasnilo.

Prema udjela u broju stanovništva, najviše Jugoslavena bilo je u Hrvatskoj i Vojvodini, po 8,2%, te potom u Bosni i Hercegovini, 7,9%. To je prema tadašnjem popisu, primjerice, izgledalo ovako: U Hrvatskoj sa 379.057 Jugoslavena to je bila treća, najbrojnija nacija, nakon 3.454.661 Hrvata i 531.502 Srba. (Muslimanima se opredijelilo 23.740).

U BiH se tada Jugoslavenima izjasnilo 326.316 i bili su četvrta ‘nacionalnost’ po brojnosti: Srba je bilo 1.320.738, Muslimana-Bošnjaka 1.630.033, a Hrvata 758.140.

Slično je bio i u tadašnjoj jugoslavenskoj Republici Srbiji gdje je bilo 441.941 Jugoslavena koji su više od trostruko bili brojniji od Hrvata (149.368) i dvostruko više od Muslimana-Bošnjaka (215.166).

Međutim, kako izgleda, za samo 10 godina “nestalo” je skoro milijun Jugoslavena s prostora bivše Jugoslavije.

Nakon 90-tih skoro nitko više nije želio biti Jugoslaven

Uspoređujući popise samo iz tri današnje države, Hrvatske, BiH i Srbije iz 1991. godine dolazi se do zaključka da su se i tada Jugoslaveni, manje-više “dobro držali”, da bi potom i to samo za jedno desetljeće, skoro u potpunosti “isparili”.

Naime, već te, 1991. godine, zamjetan je nagli “nestanak” Jugoslavena. Najviši pad broja stanovništva koji se tako izjašnjavao bilježi se u susjednoj Hrvatskoj, od nekadašnjih 379.058, po popisu iz 1991. Jugoslavenima se izjašnjavalo tek 106.041 stanovnika Hrvatske. U BiH se također drastično smanjio njihov broj i tada se Jugoslavenima izjasnilo 242.682 bh. državljanina, a u Srbiji njih 323.555. Međutim, po brojnosti, Jugoslaveni 1991. i dalje u Hrvatskoj po brojnosti bili treća nacija, ispred Bošnjaka (43.469). U BiH su po brojnosti na četvrtom mjestu, a u Srbiji su tek deveti.

Već po popisima iz 2011. i 2013. pokazalo se da Jugoslaven, jednostavno, više nije bilo ‘in’. Tako ih je po popisu iz 2011. godine, u Srbiji bilo tek 23.303, a u Hrvatskoj i BiH sveli su se u kategoriju ostalih – tek na nevjerojatno male brojke od oko 50 ili 100 (!).

U periodu od samo 30 godina, Jugoslaveni su potpuno "nestali". Ili ipak nisu, samo se danas drukčije, nacionalno, deklariraju.

Primjerice, u Federaciji BiH prema posljednjem popisu iz 2013. godine živi tek oko 10-ak Jugoslavena, isto kao i - Klingonaca. Upravo klingoncima se izjasnilo toliko bh građana na posljednjem popisu stanovništva.

Sva raskoš slobode i prava na etničko izražavanje ogleda se i u 'Polutanima' kako se izjasnilo 6 državljana BiH, 'Balkancima' njih 5, isto koliko i 'Švabama', 'Rokerima', a imamo i 4 'Kelta' i 'Bušmana', ali i 3 'Vulkanca'. Imamo i samo 6 'Ljudskih bića' u cijeloj Federaciji, ali i po dva 'Voganca', 'Tatara', 'Mohikanca', 'Metalca', ali i po jednog 'Sijuksa', 'Suhodolca', 'Ćifuta', 'Hipika', 'Rimljanina', 'Bengalca', pa čak i jednog 'Mostarskog Hrvata' i 'Trebižačanina', a na kraju, a možda i na sreću, tek jednog – 'Papka' po nacionalnosti.

Preobražaj po potrebi

“Identitet je nešto što varira kroz vrijeme. Devedesetih godina Jugoslaveni su nestali kao da ih Bog nikada nije dao i to pokazuje značaj utjecaja sredina i događaja oko nas. Netko je procijenio da se biti Jugoslaven više ne isplati i da se sada isplati biti Srbin, Bošnjak ili Hrvat i da je pitanje identiteta pitanje opstanka. Kao što je to bilo i sa “Jugoslavenima”. Ovdje mi imamo i poruku Države i Daytonskog ustava gdje, ako niste Bošnjak, Srbin ili Hrvat, ne možete ništa biti”, svojedobno je za Dnevni list ovaj fenomen “nestanka” Jugoslavena iz popisa stanovništva komentirao Srđan Puhalo, psiholog, novinar i bloger.

Puhalo smatra da je i samo današnje društveno uređenje takvo da bilo kakvu pripadnost okolini uvjetuje nacionalnom pripadnošću.

“Koliko znam i poznajem, i Milorad Dodik i Dragan Čović prije 90-tih bili su poprilično anacionalni i u ta vremena nisu se posebno ili nikako dičili svojom nacionalnošću. Ali, danas je pitanje identiteta, a posebno nacionalnog, isključivo postalo političko pitanje. Jednostavno da zaključim, Jugoslaven se više ne isplati biti, sada je neko drugo vrijeme i neke druge “isplativosti”, zaključuje Puhalo.

“Naravno, to je poznato da su u bivšoj, zajedničkoj državi Jugoslaveni bili značajan udio u stanovništvu i da se to dupke mijenja nakon 90-tih godina i da su danas apsolutno “izvjetrili”. Jugoslaveni su se identificirali s državom, no danas u ovakvom uređenju, postoje druge identifikacije, nacionalne, koje se najčešće povezuju s konfesionalnim identitetom”, tako je za Dnevni list komentirao i akademik, sociolog i čest komentator političkih prilika, Slavo Kukić.

On je rekao da je to “preobražaj”. "Možda i radikalniji nego onaj iz najslavnijeg djela Franza Kafke, kao odgovor na novonastale (ne)prilike, ali i ostanak “na površini” u novonastalim političkim tokovima,", rekao je svojedobno Kukić za Dnevni list na ovu temu.

"Zanoće" s jednom, a probude se s drugom nacionalnošu

Javnost se zaista zabavljala sa slučajem Gorana Opsenice, rođenim Srbinom, koji se izjasnio kao Hrvat i tako postao ministar u HNŽ-u iz reda Hrvata, odnosno, HDZ-a BiH. Ali, tu ovoj sagi nije bio kraj jer je Opsenica dobio mandat u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH predviđen za kvotu srpskog naroda. Njegov kandidatski karton, kojeg je tada javno predočilo Središnje izborno povjerenstvo BiH (SIP BiH), pokazao je  'križić' na nacionalnost 'Srbin', ali Opsenica je i dalje bio uporan da je Hrvat te je negirao da je karton uopće i ispunio.

"Zanoćio sam kao Hrvat i probuditi ću se kao Hrvat", rekao je tada on i cirkus dodatno učino kvalitetnijim, javno je intervenirao čak i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, tvrdeći da je Opsenica "opredijeljen za hrvatsku nacionalnost".

Koliko je zapravo "pomama" za hrvatskom kvotom pokazuje i slučaj nevjerojatnog Edima Fejzića, izaslanika Stranke za dijasporu u Domu naroda Parlamenta FBiH.

"Ja se od početka pišem kao Hrvat i normalno da i u Hrvatskoj i u BiH postoji 300.000 Hrvata islamske vjeroispovijesti”, Fejzić je dao novu dimenziju nacionalnog opredjeljenja.

Ali, podsjetimo i da je Nini Bukejlović, predsjednici Omladine SDS-a koja se izjašnjavala kao Bošnjakinja, propao mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske, jer je Sud BiH prihvatio žalbu gdje je dokazano da se prije izjasnila kao Srpkinja, te će sada SIP BiH imenovati drugog kandidata iz reda bošnjačkog naroda na tu dužnost. Nije potpuno jasno ni kako se određuju Haris Pleho i Nermin Bjelak, ali jasno je da su - zastupnici, a kako su na tu dožnost došli - to je opet bh fenomen.

Oni su u Skupštinu Kantona Sarajevo bili imenovani kao zastupnici iz reda 'ostalih', ali su se obojica, zahvaljujući slobodi opredjeljenja, na kandidatskim listama izjašnjavali kao Srbi. No, Nerkez Arifhodžić po ovom fenomenu - je fenomenalan. On je kao Bošnjak po nacionalnosti bio veleposlanik BiH u Turskoj, kao Hrvat veleposlanik BiH u Rimu, a u posljednje vrijeme izjašnjava se kao Bosanac.