Muškarac kojeg policija sumnjiči za oskvrnuće Gospinih kipova i paljenje vanjskog oltara crkve sv. Jakova u Međugorju, prema navodima medija u Bosni i Hercegovini, 31-godišnji je poljski državljanin Bartłomiej Włodzimierz Krakowiak.

Policija Hercegovačko-neretvanske županije potvrdila je uhićenje 31-godišnjeg Poljaka, ali njegov identitet zasad nije službeno potvrdila. Prema pisanju Klixa, uhićen je u Černu kod Ljubuškog nakon što se s ruksakom na leđima uputio prema granici s Hrvatskom. U njegovu pronalasku sudjelovali su policija, vatrogasci, pripadnici GSS-a i mještani. 

Prema policijskim informacijama, oštećen je Gospin kip na Brdu ukazanja, a na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova izazvan je požar. Na kipu je bio ispisan natpis "Devil in a skirt", dok je na transparentu ostavljena poruka na poljskom jeziku: "Ivanka, Mirjana, Milka, Vicka, Ivan, Jakov, to oszuści, mam dowody", odnosno: "To su prevaranti, imam dokaze."

Motiv vandalizma zasad nije poznat.

Hodočastio i svjedočio vjeru
Međutim, muškarac povezan s incidentom već godinama se pojavljuje u poljskim katoličkim medijima, i to u potpuno drukčijem kontekstu.

Krakowiak je 2017. postao poznat nakon što je pješice krenuo iz Varšave u Međugorje. Put dug oko 1300 kilometara opisivao je kao hodočašće i pokušaj povratka vjeri nakon teške životne krize.

Poljski portal Opoka tada je objavio njegovo opširno svjedočanstvo, predstavljajući ga kao primjer čovjeka koji se, unatoč teškom životu i ovisnostima, vratio Bogu.

Tvrdio je da je na put krenuo nakon što mu je psiholog dijagnosticirao depresiju.

"Molio sam Boga da me toga riješi, da više moram tako živjeti", ispričao je i dodao da je nakon molitve otvorio Google Maps i u glavi čuo samo jednu riječ – Međugorje.

Već sljedećeg jutra, sa stotinjak zlota u džepu i nešto opreme, krenuo je na put koji je trajao 57 dana. Hodočašće je svakodnevno bilježio na Facebook stranici "Z buta do Maryi" ("Pješice Mariji"), koju je tada pratilo više od 14 tisuća ljudi.

U svojim javnim svjedočanstvima govorio je o odrastanju u obitelji u kojoj je bilo dosta problema s alkoholizmom i nasiljem te o tome kako je već s 14 godina počeo i sâm piti alkohol, uzimati drogu i krasti. Završio je u odgojnoj ustanovi iz koje je više puta bježao, jedno je vrijeme spavao kod poznanika i u podrumima, a kasnije je prošao terapiju za liječenje ovisnosti.

Kao najveću životnu prekretnicu opisivao je spontani pobačaj tadašnje partnerice, kad je izgubio nerođenog sina. Tvrdio je da ga je upravo taj događaj prvi put potaknuo da ozbiljno počne razmišljati o Bogu.

Nakon toga počeo je odlaziti na ispovijedi i duhovne obnove te javno govoriti o svom obraćenju. Po završetku hodočašća objavio je knjigu "Z buta do Maryi", a potom održavao svjedočanstva u školama, crkvama, zatvorima i odgojnim ustanovama.

U intervjuima je govorio da vjeruje u međugorska ukazanja.

"Vjerujem da se Marija ukazuje vidiocima. Nitko mi to ne mora potvrditi", rekao je dvije godine nakon hodočašća.

O njegovoj životnoj priči može se doznati i u poljskom igrano-dokumentarnom filmu "Powołany 2" iz 2024. U filmu je predstavljen kao čovjek koji je tijekom teške životne krize razmišljao o samoubojstvu, ali je izlaz pronašao kroz vjeru i hodočašće u Međugorje.