Kada je Donaldu ponuđen posao iz snova u New Yorku, a on i supruga Pat živjeli u drugoj saveznoj državi, znali su da moraju donijeti tešku odluku. Oboje su imali različite želje - on je htio prihvatiti posao, ona je željela ostati. No umjesto svađe, poslušali su ono što rade već desetljećima, svatko je svoju odluku izrazio brojčano.

"Rekao sam joj da sam za tu ideju 80-20. Bila je uzbuđena, ali oprezna, pa je rekla 55-45. I to nam je bilo dovoljno da odlučimo", kaže Donald.

Od restorana do velikih životnih odluka
Ovaj neobičan sustav osmislili su još na početku veze, kad nisu mogli odlučiti gdje će jesti - u kineskom restoranu gdje su imali prvi spoj ili u novom meksičkom koji su željeli isprobati. Umjesto da nagađaju tko što želi i pokušavaju udovoljiti jedno drugome, odlučili su svatko izreći svoju želju i dodati broj koji pokazuje koliko im je ta želja važna.

Skala je jednostavna: 50-50 znači da nemaju posebnu preferenciju, 60-40 laganu naklonost, a 90-10 označava jaku želju. Odluka ide onome s većom težinom, ali uvijek uz poštovanje.

Taj su pristup s vremenom proširili i na svakodnevne situacije - tko što kuha, tko izvodi pse, tko popravlja kvarove. Ako bi nešto smetalo jednoga od njih, umjesto prigovora rekli bi broj. Na primjer, ako bi Pat smetalo što Donald još nije riješio zapetljane kablove, samo bi pokazala na njih i rekla "70-30". Time je odmah znala prenijeti da joj je to važno, ali bez zamjeranja.

Brojevi kao alat, a ne zamjena za razgovor
"Ključ je u iskrenosti i poštovanju. Ako nešto nije toliko važno, prepustimo odluku onom drugom. Ako je važno, kažemo jasno. I priznamo si kad je nešto naša odgovornost, a ne partnerova", objašnjavaju.

Njihov sustav ne funkcionira uvijek, posebno kad se radi o osjetljivim temama koje zahtijevaju razgovor i međusobno usklađivanje, poput intimnosti ili odgoja djece. No upravo zato što su razvili jasan jezik razumijevanja, znaju kada treba stati i razgovarati dublje, pa su jednom zajedno otišli i na terapiju.

Danas, nakon nekoliko desetljeća braka, priznaju da su sporiji, oprezniji i nježniji jedno prema drugome. I dalje koriste svoju brojčanu skalu, ali i dalje znaju da brojke same po sebi nisu rješenje, nego alat koji omogućuje iskrenost.

"Ljubav nije znati što druga osoba misli. Ljubav je spremnost da pitaš i saslušaš", kažu.

Njihov sustav sada koriste i njihova djeca u svojim vezama, iako možda ne toliko dosljedno. No ono što ostaje najvažnije je zajedničko pravilo koje su si obećali još davno - oboje moraju dobiti ono što žele barem 50% vremena, piše index.