Piše: Dragan Bradvica

Bezobrazluk i neodgovorno ponašanje domaćih vlasti gotovo da više i nisu tema u Bosni i Hercegovini jer su svi na to navikli ali iz godine u godinu nas takvo ponašanje političara dovodi u situaciju da nas svi iz inozemstva izbjegavaju i okreću glavu od BiH.

Nažalost, mi smo i prije pojave koronavirusa bili oni od kojih su se normalne, demokratske zemlje itekako distancirale. A sve zbog ogromne korupcije i kriminala i činjenice da bh. političke (kvazi)elite ni za živu glavu ne žele mijenjati trenutno stanje i početi s reformama. Logično je i zbog čega ne bi – neki od njih bi završili u zatvoru, drugi bez ikakve moći i mogućnosti političkog djelovanja, treći bi bili predmet ismijavanja. A u stanju u kojem smo danas bez problema mogu gomilati milijune, preglomaznu i permanentno neefikasnu javnu upravu dodatno širiti svojim uhljebima a narodima i žiteljima pričati isprazne priče. Sve to i dalje prolazi.

Uhljebistan

Ali sve manje prolazi u međunarodnoj zajednici jer dio najjačih svjetskih zemljama nikada i nije bilo previše zanimljivo ono što se događa u BiH a i onom dijelu njih kojima jeste bh. vlasti su 'opalile šamar' i otjerale iz BiH.

Tako je ispod rada prošla informacija bh. vlasti morale vladama Švedske i Danske vratiti milijunske donacije namijenjene projektima reforme javne uprave jer godinama ništa nisu učinile kako bi počele mijenjati taj sustav opterećen političkim utjecajima i nesposobnošću kadrova. Prevedeno – uhljebe nitko ne smije dirati pa makar morali vratiti sve donacije i pomoć te se sramotili gdje god stigli.

Naravno, reforma javne uprave je jedan od 14 prioriteta Europske komisije što jasno govori kako ova zemlja vjerojatno nikada neće biti dio Unije. A ta javna uprava broji više od 212 tisuća zaposlenih koji godišnje 'pojedu', više od 3,31 milijardu maraka i dok su desetine tisuća ljudi tijekom pandemije ostali bez posla, dobar dio onih koji rade sada su im manje plaće, njihov kraljevski tretman nije diran. I neće, jer nikoga nije niti briga što u brojnim uredima sjedi i do deset ljudi na poslu koji u normalnom radnom vremenu bez ikakvih problema i pretrpanosti uradi jedan radnik prosječnih sposobnosti. Političari to gledaju drugačije – to je minimalno deset glasova, plus njihove obitelji, prijatelji…

To što gro takvih zaposlenika državu koštaju dvostruko – primaju dobre plaće a ne rade ništa ili, što je možda i gore, rade nakaradno pa nam je birokracija takva da iz ove zemlje tjera i vlastite žitelje a kamoli potencijalne inozemne investitore. Tako se 25 godina vrtimo u začaranom krugu koji nas vodi potpunoj propasti. U međuvremenu, bez imalo stida i srama dobar dio dužnosnika tvrdi kako je u BiH stanje zapravo dobro, kako su naše institucije i ekonomija žilavi, kako krize mnogo lakše prebrodimo nego Njemačka ili Hrvatska (????) a reforme već godinama daju rezultate.

Kako nas vidi svijet?

A ti rezultati su itekako vidljivi jer već par godina najznačajniji svjetski mediji pišu o nama. Ali, na nesreći političara, pišu realno i ovako kako jeste, a ne 'ušminkavaju mrtvaca'. O velebnim uspjesima zdravstvenog sektora tijekom korone moglo se čitati širom svijat jer je o njima pisao 'The New York Times' a iz istog medija publika širom svijat mogla je čitati o poštenju, čestitosti i moraju dužnosnika u BiH koja je najbolje očitovala u 'aferi respiratori'.

Ugledni njemački mediji nedavno su također pisali o 'dobrom vladanju' u BiH koje se vidi iz osvrta dugogodišnje njemačke diplomatkinje – 'Bosna i Hercegovina je zemlja kojom je nemoguće vladati, gdje sve što je vrijedno među sobom dijele elite na čelu sa kleptokratama'. Gledatelji švedske televizije mogli su pak vidjeti na koji način lokalne vlasti u Mostaru raspolažu s donacijama Vlade Švedske zbog su i poslali jasnu poruku – više nećemo investirati u nove projekte u Mostaru!

Gledatelji švicarske radio-televizije u prilogu pod naslovom 'Samo da je napustiti BiH!' također su se mogli upoznati s načinom vladanja, ekonomski postignućima i ljepoti života u BiH. Pa se tako, između ostaloga, navodi – 'U BiH je od 2000. na desetine tisuća radnih mjesta otpalo. Većina industrijskih poduzeća je uništena korumpiranim smicalicama u procesu privatizacije. Pristojno plaćenih poslova ima samo u državnoj službi ili u poduzećima koja ovise o politici. Još uvijek politikom vladaju oni krugovi koji su se za vrijeme rata u BiH obogatili i postali moćni. Vođe tadašnjih ratnih protivnika uz pomoć straha od povratka nasilja 90-ih godina igraju ciničnu političku igru'.

Kada dodamo i čitav niz članaka o radikalnim grupama u BiH, paravojnim skupinama isl., slika današnje BiH u očima razvijenog zapada je potpuna. A kako se ponašaju narodi i žitelji u BiH? Poput jedne scene holivudskog blockbustera 'Titanic' – brod tone, ljudi ginu, ali lijepo obučeni i ušminkani orkestar i dalje svira! Pa kada već propadamo, da propadnemo sa stilom.