Krupnije političke teme koje u našoj zemlji isplivavaju svakodnevno i redaju se kao na vrpci zasjenile su vrlo bitno imenovanje  šefova OSA-e i Uprave za neizravno oporezivanje. 

Procedure su davno zaključane i trakavica se svela na dva dobro poznata imena, Osmana Mehmedagića i Miru Džakulu. Oni su perjanice i favoriti vođa SDA i HDZ –a BiH Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića. 

Politička trgovina

Istodobno dakle, Osmica i Džakula su i aduti u izvjesnoj političkoj trgovini koja se sa zanimanjem očekuje, ali koja još nije izašla na površinu pregovaračkog stola. Izetbegović i Čović se službeno nisu sastali od potpisivanja Sporazuma za Mostar, a nema pouzdanih naznaka da bi mogli uskoro nastaviti, bombastično nagoviješteno, raspetljavanje kompliciranih međunacionalnih i  stranačkih sporova i konflikata.

Ipak, problem  s imenovanjem 'Osmice' je daleko zamršeniji nego s produžetkom mandata Mire Džakule na čelu UNO-a. Naprosto, aktualni direktor državne Obaviještajno – sigurnosne agencije je hendikepiran s fakultetskom diplomom, dok bi Izetbegović i Čović mogli dosta komotno istrgovati novi mandat Miri Džakuli na dužnosti Uprave za neizravno oporezivanje.

Bakir Izetbegović je davno najavio kako će Mehmedagić ostati 'prvi agent' u državi, a to znači u tehničkom mandatu, jer se novi šef OSA-e neće birati ili ne zadugo.  To i jeste doista jedini Izetbegovićev adut i poželjni rasplet, daleko realniji i pristojniji od nekih drugih ideja poput one da se mijenja Zakon o OSA-i i da se jednostavno  gumicom prebriše  član u kojem  se izričito kao jedan od krucijalnih uvjeta sada traži fakultetska diploma za čelnika OSA-e. 

Nekako bi to bilo izrugivanje državi i degradacija tako ozbiljne i odgovoirne dužnosti. Vođa SDA Bakir Izetbegović teško može domaćoj i međunarodnoj javnosti racionalno objasniti da kontroverzna diploma nije  nepremostiva proceduralna prepreka i zato će zasigurno razvlačiti   pitanje imenovanja šefa OSA-u u nedogled, a poglavito neće dopustiti da u igru uskoči neki drugi 'špijun'.  I tako su u paketu svoj tehnički praktično već počeli uredno odrađivati Osman Mehmedagić i Miro Džakula.    

Matematika i odnosi

Inače, u  analitičkim krugovima  se već kalkulira da u proceduri za izbor direktora OSA-e, obvezno prethodno mišljenje  Povjerenstva  za nadzor nad radom OSA BiH neće imati obvezujući značaj.  

Navodno, i zato što bi trenutna matematika u odnosu snaga i stranačke pripadnosti članova Povjerenstva mogla pokazati da 'Osmica' neće proći. Tako  se precizno i poimenično kalkulira kako će protiv glasati članovi i državni zastupnici Nikšić, Kožul, Čolak i Pendeš, pa Jusufović i Stevandić. Podjednaka su nagađanja i da će za Osmicu biti Špirić, Nović, pa onda logično i Sarajlić, Softić i Begić.

Utakmica se nakon zato 'neobveznog' Povjerenstva seli u Vijeće ministara i tamošnje presudno glasovanje. U Vijeću bi imenovanje Mehmedagića trebali podržati ministri iz SDA i SNSD-a dok je ponašanje Čovićevih ministara velika enigma. 

Veliki  je upitnik hoće li Čovićeve perjanice i u ovom slučaju kao i inače biti s partnerom Dodikom koji je već istrgovao s Izetbegovićem svog šefa SIPA-e pa mu valja vraćati sada s Osmicom, ili će šef HDZ-a, koji je od početka, barem verbalno, protiv Osmice kapitalizirati eventualnu promjenu tog protivljenja nečim što će Izetbegović morati podobro da namiri. Kombinacija je mnogo raznih, ali ni jedna ne polazi od logike koje prepoznaje demokratska praksa.

Imenovanje šefa OSA-e je strateško političko pitanje za Bakira Izetbegovića, što on i ne krije i zato nipošto neće dopustiti bilo kakav rizik ili proceduralni gaf.  Iz ponašanja i poruka vođe SDA se jasno nazire da je njegova taktika zadržati 'Osmicu' pod svaku cijenu i kako god se zavrte špekulacije taj 'tehnički' mandat  je najreaslnija završnica.

Uostalom, ako Vlada FBiH može furati tehnički mandat već nekoliko godina nema razloga da se identična mantra primijeni i kod izbora Osmana Mehmedagića, odnosno bolje kazati kod  njegovog zadržavanja u sedlu prvog državnog  agenta.  J. S.