Piše: Dragan Bradvica

Tadašnji predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović 15. veljače 2016. godine tadašnjem ministru vanjskih poslova Nizozemske Bertu Koendersu predao je zahtjev za članstvo u Europskoj uniji.

Važan dan za ovu zemlju ali i tada i danas onima koji i površno poznaju prilike u BiH jasno je kako ova zemlja i njene institucije nisu napravile niti jednog ozbiljnog koraka da bi uistinu postali dio 'europske obitelji'.

Kada ovome dodamo kako zbog raznoraznih razloga dobar dio zemalja ne želi daljnje širenje Unije na zapadni Balkan sasvim je jasno kako od 2016. ova zemlja na europskom putu idu 'u rikverc' a političke (kvazi)elite neprestano stišću papučicu gasa. Uz to, u međuvremenu dodatno smo urušili pravosuđe, dodatno smo urušili ekonomiju, dodatno potonuli na svim međunarodnim mjerenjima ali, ono što je najgore, nastavili i moralu propast.

Bez reformi nema napretka

Ukoliko se vratimo pet godina unazad, i tada su najjače države EU bile skeptične prema tome da je BiH uopće spremna predati zahtjev za članstvo a kamoli ozbiljno zakoračiti ka članstvu.

Veliki trud Republike Hrvatske i njihovih europarlamentaraca te lobiranje kod država 'stare Europe' doveli su do toga da Nizozemska prihvati zahtjev BiH ikako je i ova zemlja dan danas skeptična da BiH ozbiljnije može krenuti na put ka EU.

Nadalje, isto kao što ni tada ni dan dana ne ispunjavamo uvjete koje pred nas stavljaju europske institucije ali sve to naše političare ni sprječavalo da svako pola godine od 2016. do danas slavodobitno najavljuju status kandidata. Za to nije postojano niti gram šanse ali obećanja su stalno dolazila. Iz toga je jasno kako su bh. političari očekivali da će i dalje za svoj nerad dobivati poklone ali i EU je rekla: 'Dosta je više, nema besplatnog ručka!' To se najbolje vidi i preko novčane pomoći gdje EU institucije više ne žele slušati 'prazne priče' nego konkretne poteze – prvo uradite konkretne reforme, njih će kontrolirati službeni Bruxelles a onda ćete dobiti novca koliko god trebate.

Očekivano, bh. političari su rekli da neće. Više je nego jasno kako ćemo prvo morati ispuniti dobar dio od 14 uvjeta iz Mišljenja Europske komisije a ostali dio barem započeti rješavati kako bi dobili status kandidata. Očekivano, niti to ne žele bh. političari a dio njih to otvoreno i kaže kako nikada neće pristati na neke od uvjeta iz Mišljenja. Dakle, u tom scenariju nikada nećemo dobiti niti status kandidata.

EU će ostati samo san

A sve da sutra dobijemo status kandidata niti to neće značiti mnogo jer prava priča počinje kada se krene s pregovorima u 35, odnosno 33 poglavlja acquiscommunautaire.

Ukoliko uzmete izvješća Svjetskog ekonomskog foruma, Forbesa, The Economista, Transparency Internationala, izvješće Reinhard Priebea i čitav niz drugih istraživanja onda je jasno kako je s ponašanjem političara kakvo je bilo posljednjih 25 godina nemoguće zatvoriti bilo koje poglavlje, a kamoli ona 23 i 24 koja se tiču pravosuđa.

Iz svega navedenog vidljivo je kako smo od Unije udaljeniji no ikada – najvećim dijelom zbog vlastitih pogrešaka ali dijelom zbog politika EU-a – te kako će trebati uložiti mnogo truda da bi tek zaustavili put unatrag. Ukoliko bi to uspjeli možemo razmišljati da krenemo u ispravnom pravcu ali za to će biti potrebne godine. Na kraju krajeva, niti najopreznije prognoze u samoj EU nisu pokazivale da će proći punih pet godina od predaje zahtjeva za članstvo a da nećemo imati status kandidata. A upravo to nam se dogodilo.