Sada su u igri Conte i Motta.

Materazzi je izludio Zidanea, Grosso je zabio posljednji penal i Italija je četvrti put postala svjetski prvak. Iz današnje perspektive izgledao kao je to bilo stotinu godinu, a ne prije dvadeset. Međutim, u posljednje dvije decenije, talijanski nogomet, posebno onaj reprezentativni je doživio nevjerojatan pad. 

Dovoljno je pogledati samo rezultate reprezentacije. Počelo je od Južne Afrike u kojoj Italija kao svjetski prvak nije prošla prvi krugu, igrala je protiv Paragvaja, Slovačke i Novog Zelanda. Ništa bolje nije bilo ni u Brazilu, ali kako se kaže uvijek ima uvijek ima "gore od goreg". 

Italija nakon Brazila neće otići na Svjetsko prvenstvo punih 12 godina, dok je na europskom imala onaj jedan bljesak, kada su u svom stilu na penale savladali Englesku u finalu na Wembleyu. Međutim, danas je situacija u ovom savezu, ovoj reprezentaciji jako teška. Trijumf na Wembleyu samo je zamaskirao potpunu ruiniranost prije svega kompletnog sustava. I klubovi sve više gube korak za najbolja u Europi, što nije iznenađenje. 

Državni "Decreto Crescita" (Dekret o rastu) omogućio je klubovima ogromne porezne olakšice za dovođenje igrača iz inozemstva, što je za klubove isplativije nego rad na duže staze u razvoju mladih igrača. Zato Italija kao liga ima situaciju u kojoj igrači iz inozemstva pokrivaju čak 67,9% ukupne minutaže u Seriji A, po čemu je Italija na samom dnu u Europi. Baza talijanskih igrača sa značajnijom minutažom u ligi spala je na svega 89 nogometaša. Što je najgore, po minutaži mladih domaćih igrača do 21 godine, Serija A zauzima sramotno 49. mjesto od 50 analiziranih liga u svijetu, sa svega 1,9% minuta na terenu. 

Opet, činilo se nakon kraha u posljednjem ciklusu kvalifikacija da će stvari pokrenuti. Došli su novu ljudi oko reprezentacije koji su imali svoju ideju, trebao je biti izabran novi izbornik, ali, ništa od toga. Italija nije dobila izbornika, ali jeste aferu. 

Maldini je imenovan tehničkim direktorom FIGC-a 11. srpnja kako bi pomogao u cijeloj priči povratka reprezentacije u život. On je za savjetnika izabrao Leonarda i nogometne legende su krenule u avanturu. Andrea Pirlo je bio njihov izbor. Međutim, tu se situacija zakomplicirala. Proslavljeni veznjak, koji je najdublji trag ostavio u dresovima Milana i Juventusa, a nosio je i dres Intera, od listopada 2025. godine obnaša dužnost globalnog ambasadora tvrtke Fonbet. Talijanski mu novinari u ovom trenutku zamjeraju dvije ključne stvari. Prva dimenzija dotiče se etičkog aspekta i stavlja pod znak pitanja koliko je moralno da vrhunski sportski djelatnik promovira klađenje. Druga strana je geopolitičke prirode te se odnosi na rusku invaziju na Ukrajinu i višegodišnji rat. 

Andree Pirlo i Marco Materazzi su bili posebni gosti na "Danima nogometa" koji su organizirani u jeku najjačih napada Rusije na Ukrajinu. Andrea se morao pojaviti potpisao ugovor s Fonbetom, ruskom kladionicom. Kao globalni ambasador. Naravno da su mediji u Italiji i Ukrajinci reagirali.

Ukrajinci su pisalo o tome kako se Pirlo "prodao" Rusiji. Fonbet, koji ima nejasne vlasničke strukture i navodno veze s ruskim vlastima, djelovao je kao regionalni partner Milana u Rusiji prije nego što je klub suspendirao sporazum 2023. nakon ruske invazije na Ukrajinu, opisujući taj potez kao gest solidarnosti s ukrajinskim narodom.

Pirlo je tvrdio ugovor s Fonbetom povezan s njegovim poslom u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i da je "isključivo u komercijalne i sportske svrhe", dodajući: "Pripisivanje političkog značaja toj suradnji znači pripisivanje uvjerenja koja nikada nisam izrazio i koja mi ne pripadaju. Posljednjih nekoliko dana s velikom gorčinom pratio sam raspravu koja se razvila oko mog imena i mogućnosti preuzimanja uloge glavnog izbornika talijanske reprezentacije. Tijekom svoje karijere, prvo kao igrač, a sada kao trener, uvijek sam obavljao svoj posao u potpunosti u skladu sa zakonima zemalja u kojima sam radio i s ugovorima koje sam potpisao.“

Novi čelnik saveza, ujedno i bivši Talijanskog olimpijskog odbora Giovanni Malagò se našao u problemu. Ponajviše zbog toga što je njegov favorit za klupe Italije bio Roberto Mancini. Naravno da je u ovoj situaciji taj sporan sponzorski ugovor itekako dobro došao Malagu kako bi čini se zatvorio vrata Pirlu, ali očito nije računao da su Maldini i Leonardo isključivo za Pirla, da žele oni biti koji isključivo odlučuju o novom izborniku. Nakon što je postalo jasno kako Andrea Pirlo neće biti novi izbornik, Maldini 

Leonardo su odlučili dići ruke od ovog posla. Što je čini se dodatno produbili krizu u NS Italije, ali i reprezentaciji. Sada je na prvom čovjeku saveza da proba situaciju koliko je to moguće "ispeglati". 

Navodno je Thiago Motta trebao biti jedna opcija, kojom bi se Maldini pokušao zadržati, međutim vrlo izglednija je opcija u kojoj će Giorgio Chiellini zamijeniti Maldinija, dok će na klupu reprezentacije vratiti Mancini ili Conte. Iako su obojica u jednom trenutku svije karijere bez problema znali ostaviti reprezentaciju. Conte kada je išao u Chelsea, Mancini onog trenutka kada je dobio ponudu iz Saudijske Arabije.