Nikad zanimljivije prvenstvo. Na svakom se drugom koraku može pročitati ovaj naslov ili čuti ovaj komentar vezan za završnicu zaista napete sezone Premijer lige BiH. No, kako to obično biva – ipak se pretjeruje. Jer oni nešto malo boljeg, zapravo osrednjeg pamćenja, slične će sezone naći u ne tako davnom periodu zajedničke ere Premijer lige.

Šest kola prije kraja sezone Borac i Sarajevo su poravnati na vrhu, treći Velež ima dva boda manje, četvrti Zrinjski je četiri boda u minusu. Scenarij je to koji je malo tko očekivao, jer Sarajevo je na pola sezone imalo 13 bodova više od Borca, ali odlasci dvojice najboljih igrača, Benjamina Tatara i Amara Rahmanovića, očito su poprilično uzdrmali Bordo tim, a rivali su čekali, čekali i dočekali. Borba za Europu pretvorila se u borbu za naslov, a bez obzira što nitko osim Sarajeva o prvom mjestu ne priča previše ozbiljno, ni Borac, ni Velež, a ni Zrinjski ne mogu pobjeći od prilike koja im se ukazala, ne mogu pobjeći od ove trilerske završnice koja će vjerojatno biti zapamćena kao jedna od najnapetijih… ali ipak griješite ako tvrdite da je ovo nešto neviđeno dosad na našim terenima – da nikad nije bilo zanimljivije.

Široki gubio plus deset

S tim 'nikad' treba biti oprezan, ali činjenica je da nikad nitko nije izgubio 13 bodova prednosti u drugom dijelu prvenstva, a kamoli pri tomu ostao i bez titule… Sarajevo je na dobrom putu postaviti taj neslavni rekord, s tim da ništa još nije rečeno, da Sarajevo, barem na papiru, ima najbolji raspored do kraja. No, da su premijerligaši kroz povijest ispuštali veliku prednost i ostajali bez titule, da je iz tog aspekta i ranije znalo biti jako, jako zanimljivo - da, u povijesnim knjigama Premijer lige to je zapisano.

Prvo, onako reprezentativno prvenstvo koja po tom pitanju pada na pamet, ono je iz sezone 2009/10., kada je Široki nakon 13. kola imao plus deset u odnosu na Željezničar, koji je na kraju godine prvi prošao ciljem…, a da na početku kampanje uopće nije djelovao kao legitiman pretendent na tron. Doduše, na pola sezone vodio je Borac, dok je Široki imao samo plus četiri u odnosu na Želju, ali svejedno ostaje da je u jednom dijelu sezone tim s Pecare na klub koji će eto uzeti naslov gledao s velikih plus 10.

Željin 'kako ne treba' poučak

Jeste, bilo je zanimljivo prije više od deset godina, no u sezoni 2013/14. bilo je vrlo, vrlo tijesno u vrhu. Kao i sada… samo još tješnje. Jer sedam kola prije kraja prva četiri kluba (Široki, Zrinjski, Sarajevo i Željo) bila su bodovno izjednačena, a iz tog tijesnog fighta najviše je izvukao Zrinjski – bio je to treći naslov prvaka za Plemiće.

A Plemići su bili akteri još jedne sezone koja pobija 'nikad zanimljivije' teoriju. Na početku njihovog niza od tri vezana naslova, dakle u sezoni 2016/17. Bila je to epska sezona koja je završena sprinterskim finišom Zrinjskog i Želje… Želje koji je nakon 15. kola za Mostarcima zaostajao 11 bodova, da bi tri zadnja kola čekao s plus četiri, ali titulu nije dočekao. Plemići su ih pretekli za jedan bod i počeli i dan danas važeći rekord svezanih titula.

U Željezničaru si tu sezonu, kada su ispisali 'kako ne treba' poučak, vjerojatno nikad nisu oprostili, a sigurno im malo znači i to da su bili akteri takve jedne priče… kao što ne bi godilo ni Sarajevu, ako u povijesne knjige ode to da je imalo 13 bodova na pola sezone i ostalo bez titule.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba