Potpuni krah RS-a. Vrijednost arbitražnih sporova i zahtjeva preko 2,2 milijarde maraka!

Piše: Dragan Bradvica
dragan@dnevni-list.ba
Financijsko stanje u Republici Srpskoj poodavno nije bajno, štoviše. Katastrofalne ekonomske politike, nevjerojatna razina korupcije, bjesomučna zaduživanja kako bi se nahranila gladna usta uhljeba, globalna kretnja, nebrojeni stanovnici 'crnih listi' iz rukovodstva ovog entiteta doveli su ih na rub opstanka. Kada dodamo enormne gubitke javnih poduzeća (Elektroprivreda, Šume…) krug propasti se zatvara.
Međutim, čini se kako je stanje još i gore.
Pikanterije, tašna-mašna tvrtke…
Članica Predsjedništva SDS-a Aleksandra Pandurević kaže da izvješće Pravobraniteljstva Bosne i Hercegovine, koji će se u utorak naći pred zatsupnicima govori da je afera Viaduct, tek predvorje financijskog pakla u koji ulazi RS jer je ukupna vrijednost arbitražnih sporova i zahtjeva preko 2,2 milijarde maraka.
- Preko dvije milijarde i dvjesto milijuna maraka iznose četiri arbitražna postupka i jedan zahtjev za mirno rješavanje spora (Elektroprivreda Hrvatske u slučaju RiTE Gacko). Od ta četiri arbitražna postupka dva su okončana (Viaduct i tužba Slovenije zbog RiTE Ugljevik u Beogradu), dok je treći u tijeku (arbitraža u Washingtonu po tužbi Slovenije u slučaju RiTE Ugljevik), a četvrti pred pokretanjem (Trusina), navodi Pandurević.
Tašna-mašna tvrtke, bez zaposlenih, dodaje ona, dobila je arbitražni spor težak 100 milijuna maraka plus dnevne kamate 18 tisuća maraka.
- Pikanterija je da je Vlada RS odbila nagodbu u iznosu od milijun eura. Kada se obratimo Googleu, on nam otkrije da Viaduct nema zaposlenih i da su mu računi često u blokadi. Ako probate googlati nešto o vlasnicima, ponovo misterija. Njihova imena se spominju samo u kontekstu arbitraže. Ni slike ni tona, a očekivalo bi se da posla imamo sa 'krupnim ribama'. Zanimljivo je da niko iz vlasti u RS nije demantirao kako su odbili nagodbu od milijun eura, pa se postavlja logično pitanje – je li nagodba odbijena zbog većeg kolača!?, pita Pandurević. No, sudeći prema šturom izvještaju o radu Pravobraniteljstva BiH, pred RS i BiH je još jedna identična arbitraža – vjetropark Trusina. Ovaj put riječ je o 102 milijuna eura, naglašava Pandurević.
- Odvjetnički ured 'Baroš, koja je inače zastupala i Viaduct, obratila se Vijeću ministara opomenom pred pokretanje arbitraže sa zahtjevom za vraćanje koncesije ili isplatu 102 milijuna eura. O čemu se ovdje radi? Kermas energija iz Zagreba je većinski vlasnik Eol Prvi iz Nevesinja kojem je Vlada RS dodijelila 2012. godine koncesiju za izgradnju i korištenje vjetroparka Trusina. Projekt nikada nije započet jer Kermasa energija nikada nije dostavila bankarsku garanciju, pravdajući to činjenicom da su u međuvremenu ukinuti poticaji za proizvodnju struje. Kako jamstava nije bilo, Vlada je 2019. raskinula ugovor o koncesiji. Kermasov pravni zastupnik tvrdi da je garancija izostala jer je Regulatorno povjerenstvo za energetiku RS odbijalo njihove zahtjeve za poticaj bez pravnog osnova, napominje Pandurević.
Strah za budućnost RS-a
Isto tako, kako nastavlja, 'ovaj put RS bije bitku sa jednim od najbogatijih Hrvata Dankom Končarom koji stoji iza Kermas energije koja je osnovana upravo 2012.'.
- I računi ove tvrtke su često u blokadi, nema zaposlenih, a 2023. zatraženo je i otvaranje predstečajnog postupka što je sud odbio. Elektrogospodarstvo Slovenije pokrenulo je dva arbitražna spora zbog svojih predratnih ulaganja u RiTE Ugljevik. Prvu arbitražu su dobili u Beogradu, protiv RS koja Slovencima treba da isplati 372 milijuna maraka (245 milijuna plus 127 milijuna za neisporučenu električnu energiju). U izvješću Pravobraniteljstva BiH stoji tek jedna rečenica, a to je da se u Washingtonu vodi drugi arbitražni postupak protiv BiH u kojem Slovenci traže 695.175.000 eura! Po ugledu na Slovence, Hrvatska elektroprivreda uputila je zahtjev za mirno rješenje spora u vezi sa ulaganjem u RiTE Gacko u kojem traže da im se isplati 100 milijuna eura s pripadajućim kamatama!, nabraja Pandurević.
Ona ocjenjuje da su ove arbitraže pravi razlog za strah za budućnost RS i da najveća opasnost dolazi od onih koji 20 godina nisu bili u stanju da riješe ove sporove prije arbitraža.