Putnici su pred očima carinika za tri godine ilegalno iznijeli najmanje 37,6 milijuna maraka iz BiH u susjedne zemlje. Nadležni ne znaju da je novac otišao, niti odakle je došao, jer se njegovo porijeklo ne provjerava ni u slučajevima legalnog prijenosa.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

www.cin.ba

Milijunaš iz Bijeljine Zdravko Ljubinković zaputio se sredinom 2018. godine u Beograd kako bi kupio stan u novom naselju „Beograd na vodi“.

Kako luksuz košta, Ljubinković je iz Bosne i Hercegovine (BiH) morao iznijeti veliku količinu novca. Preko graničnog prelaza Rača prenio je prvo 200 tisuća eura, nakon tri dana 130 tisuća, a nekoliko mjeseci kasnije još 170 tisuća eura, pa je pola milijuna brzo bilo spremno za kupovinu stana u Srbiji.

Ljubinković je ovaj novac morao prijaviti carinicima, ali to nije učinio nijednom. Oni ove prijenose rijetko kontroliraju, a još rijeđe spriječavaju.

“Iznio sam, omogućila mi država Bosna i Hercegovina”, kaže on, “Niko te ništa ne pita!”

Ljubinković je samo jedan od građana koji ilegalno iznose keš iz države. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je na taj način iz BiH u Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku od početka 2018. do listopada 2020. godine izneseno najmanje 37,6 milijuna maraka u različitim valutama.

Carina, pod Upravom za indirektno oporezivanje BiH (UIOBiH), ne zna za ovaj novac jer ne surađuje s kolegama iz susjednih zemalja koji raspolažu ovim podacima.

Pri izlazu iz zemlje putnici moraju pokazati carinicima dozvolu za prijenos većih suma novca, dok im za unos u drugu zemlju nije potrebno ništa više od usmene prijave. UIO BiH  ove dozvole smatra i dokazom o porijeklu novca, ali novinari otkrivaju da entitetska ministarstva ne provjeravaju kako je novac zarađen jer tvrde da nisu nadležni za to.

Ako je novac koji pređe granicu stečen krivičnim djelom počinitelji rijetko budu kažnjeni jer mu je teško ući u trag, kaže državna tužiteljica i potpredsjednica Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Biljana Simeunović: „Kada pređe na ovaj način onda je, čini mi se, i nemoguće“.

Ko je jamio - jamio

Zdravko Ljubinković je 68-godišnji privrednik iz Bijeljine, koji je prve milijune stekao radeći u Švicarskoj. Kaže da sada legalno zarađuje više od 1.000 eura dnevno, ali priznaje da nije uvijek radio u skladu sa zakonom. Osamdesetih godina vratio se u BiH i počeo s nelegalnim poslovima.

“Ja sam švercova' cigare i ja sam se obogatio na cigarama i nafti. Ko je jamio – jamio! Ko može da zaradi pare pošteno ja ga je*m. To ne postoji”, kaže za CIN.

Zbog novca zarađenog od šverca ’80-ih godina,'90-ih je osuđen za nelegalno porijeklo imovine, ali je vrijeme radilo za njega – zahvaljujući velikoj inflaciji, kaznu od pola milijuna maraka je platio 4.700 KM.

“Ja sam izašao iz te priče kad sam uzeo mnogo love, ali bio sam mudar. I u to vrijeme nisam imao mnogo škole, pa sam se bojao zakona”.

Ljubinković kaže da je novac sredinom devedesetih preusmjerio u legalne poslove u Bijeljini.

“10-11 hiljada kvadrata izgradio u tom momentu. Izd’o jake kirije, imam u gradu dosta stanova - meni taman!”

Danas ima: obiteljsku firmu „MDI company“, benzinsku pumpu, stanicu za tehnički pregled, motel, restoran, kafić, rent-a-car,brojne nekretnine i 18 skupocjenih oldtajmera.

„Ne kažem ja sad da sam pošten. Ja sam nakr'o, nakr'o, nakr'o koliko mi je trebalo, uzeo gdje sam stigao. Ali ne treba mi više. Ne treba mi, ne treba mi, neću da učestvujem više. Jedva se izvukao.”

Ljubinković ne misli da je napravio bilo šta loše iznoseći nelegalno pola milijuna eura iz zemlje. Smatra da o tome treba brinuti država.

“99 posto nema carinika. Je li trebam da čekam da me pitaš? Da, ja sam budala da kažem da imam pare, pa daj bre nismo djeca!”

Carinska služba UIO BiH zadužena je za kontrolu iznosa gotovine iz zemlje. Za legalan prenos više od 10 tisuća eura putnici moraju carinicima pokazati odobrenje entitetskih ministarstava financija ili Direkcije za financije Brčko distrikta. Uz 15 dana čekanja, za potvrdu su potrebni osobni i dokumenti o namjeni utroška, podaci o vozilu kojim će se prevoziti te drugi dokumenti koje institucije zatraže po potrebi.

Za tri godine izdano je samo sedam odobrenja za iznos gotovine.

„Problem su očekivanja njihova, misle da to treba za minutu završiti samo daj mi potvrdu i ja odo'. Mislim, mora se provest zakonski postupak“, kaže Akif Pezerović iz Direkcije za financije Distrikta.

Ljubinković nije mogao čekati institucije jer mu se žurilo: „Stan je bio 540 hiljada, a sad je milion i po. Brzina!“

On je na srbijanskoj granici uredno prijavio novac, a tvrdi da je sa sobom nosio i ugovore o prodaji nekretnina kojim je mogao dokazati porijeklo keša. Da je Ljubinković sakrio novac od srbijanskih carinika, izložio bi se mnogo većoj opasnosti da bude otkriven i kažnjen nego što je to slučaj na bh. carini.

Naime, na graničnom prelazu Rača od 2018. do listopada 2020. godine domaći carinici nisu spriječili nijedno neprijavljeno iznošenje novca, dok su njihove kolege iz Srbije zaustavile i oduzele više od 111 tisuća eura keša.

Istovremeno je, osim Ljubinkovićevih pola milijuna eura, preko ovog prelaza nezakonito izneseno još 12,8 milijuna eura koji su prijavljeni na ulazu u Srbiju. Šef carinske ispostave Dragan Dragić zna samo za 65 tisuća eura.

„Toliko je nama samo prijavljeno i mi ne znamo da je bilo više. Mi ne znamo.“

On kaže da carinici nemaju način da utvrde koji putnik je sumnjiv, a koji ne jer, za razliku od graničnih policajaca, nemaju pristup njihovim dokumentima.

Na pitanje da li mu je problem što ne zna za sav novac koji nezakonito odlazi iz BiH Dragić kaže: „Pa ja ne znam da ode, kako će mi biti problem nešto što ne znam.“

Zdravku Ljubinkoviću takav sistem odgovara: „Ja treba da ga jurim gdje je on? Uputiš se pa 'prođi ti pa vidi', niko te ne pita. Da ja čekam njega, a meni odgovara da ga nema!“

Očigledan problem

Prema podacima UIO BiH, od 2018. do listopada 2020. godine je u Srbiju i Crnu Goru izneseno skoro 700 tisuća maraka keša, dok je njima prijavljen 44 puta veći unos iz naše zemlje: 30 milijuna KM u Srbiju i 909 tisuća KM u Crnu Goru.

Najviše novca, čak 3,3 milijarde maraka, otišlo je u Hrvatsku, uglavnom preko pravnih lica. Ministarstvo financija Hrvatske nije dalo potpune podatke o unosu novca u zemlju, ali i djelomični podaci pokazuju da je tokom 2018. godine, preko osam graničnih prelaza ilegalno izneseno 7,3 milijuna maraka u Hrvatsku.

Sav taj novac otišao je bez znanja financijskih institucija BiH.

„Očigledan nerad naših službi“, kaže tužiteljka Biljana Simeunović: “Ta situacija govori da osobe koje iznose novac zaista nemaju ni potrebu ni odgovornost ni strah od neprijavljivanja u našoj državi, a znaju da službe u susjednoj državi funkcionišu i zato ga i prijavljuju”.

U Tužiteljstvu BiH je od 2015. godine do danas zbog pranja novca i organiziranog kriminala povezanog s pranjem novca pokrenuto 35 istraga protiv 167 osoba i podignuto 16 optužnica. Sud BiH donio je presude u 10 predmeta protiv 67 osoba.

Iz Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) objašnjavaju da iznošenje gotovine i ulaganje u imovinu u inozemstvu predstavljaju uobičajene načine pranja novca.

Carinici UIO BiH su prva linija obrane za takvu aktivnost, ali prema njihovim izvještajima – na državnim granicama se ovakve stvari ne dešavaju. Naime, za tri godine nisu SIPA-i prijavili nijedan sumnjivi prijenos gotovine.

Iako su obavezni da nadziru i kontroliraju prijenos novca, šef carinske ispostave RačaD ragan Dragić tvrdi da ne mogu biti efikasni u tome jer država nema razrađen sistem, a carina pristup bazama podataka o sumnjivim licima: osumnjičenima, optuženima, pa čak ni osuđenima za pranje novca.

„Ako neko misli da to može carinik ugatati ko nosi, ne može. Da može kao ćorava koka ubosti neko zrno – može, ali rijetko“, kaže Dragić.

Međutim, praksa pokazuje da se može „ubosti“ mnogo više kada ima interesa za to: carinicisu od početka 2015. godine do svibnja 2017. spriječili najmanje 98 pokušaja nelegalnog prijenosa novca preko granice.

To je bilo dovoljno da BiH bude skinuta s međunarodne sive liste visokog rizika za pranje novca i financiranje terorizma na kojoj je bila dvije i pol godine. Tokom iduće tri godine, carinici su nelegalan prijenos zaustavili samo šest puta.

Šum u komunikaciji

Istrage SIPA-e i UIO BiH su kroz desetak slučajeva pokazale da su poslovanja gotovinom, utaja poreza, pranje i ilegalno iznošenje novca česte pojave u uvozu i prodaji tekstila.

“Tamo gdje postoji određena sumnja da se na neki način pojavi a u skladu sa analizom rizika koju primjenjuju naši carinski službenici takva lica će biti detaljno pregledana”, kaže portparol UIO BiH Ratko Kovačević.

Muharem Pavitinović, koji je 2017. godine bio pritvoren zbog pranja novca i nezakonitog uvoza tekstila, nikada nije bio sumnjiv carinicima. Novinari CIN-a su otkrili da je po izlasku iz pritvora prelazio granični prelaz Rača skoro svake nedjelje, noseći sa sobom u prosjeku po 75 tisuća eura.

Za pola godine je ilegalno iznio više od milijuna eura, a carinici ga u tome nisu nijednom spriječili.

Dragić tvrdi da nije znao da se protiv Pavitinovića vodi istraga i da nema razloga da bude sumnjiv carinicima jer ih nijedna institucija nije o tome zvanično informisala.

„Možda smo ga kontrolisali, ali nismo našli. Pazite, nećemo sad ići hipotetički nego mi gledali i kontrolisali i nismo našli novac. Jesmo li mi uradili svoju radnju – jesmo.“

S njim se ne slaže direktorica Republičkog deviznog inspektorata Zorica Cvijanović: „Da je carina radila i granična policija svoj posao on ga ne bi mogao ni iznijeti. Ova institucije je zadužena da oduzme novac i napiše prekršajnu prijavu na poziv carinika sa teritorije Republike Srpske

 „Od 2018. godine nemamo ni jedan slučaj“, kaže ona.

Ako se granični prijelaz nalazi u Brčko distriktu carinici će samostalno provesti postupak do kraja, dok na prijelazima u FBiH postoje različita razumijevanja nadležnosti: UIO BiH tvrdi da je to sve njihov posao, dok Financijska policija FBiH smatra da oni treba da pišu prekršajne prijave. Glavni inspektor Amel Topalović kaže da će ova razilaženja pokušati riješiti s direktorom UIO BiH Mirom Džakulom.

I novinari CIN-a su pokušali razgovarati s njim, ali je Džakula sve pozive odbio.

Carinici UIOBiH su za skoro tri godine otkrili pokušaj nelegalnog iznošenja novca u vrijednosti oko 40 tisuća maraka preko samo jednog putnog prijelaza.

U UIO BiH kažu da se novac može lako sakriti, pa to otežava pretragu.

“U određenu manju torbu može stati zaista velika količina novca i ukoliko ne postoji nekakva dojava ili zaista metodom slučajnog uzorka da se nešto pregleda postoji vrlo jednostavna mogućnost da se veća količina novca iznese van carinskog područja Bosne i Hercegovine nezakonito a da ne bude otkrivena”, kaže portparol Kovačević.

Istovremeno, njihove kolege su oduzele oko 1,7 milijuna maraka vrijedan keš na ulazima i izlazima iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske.

“Ja, nažalost, u ovom trenutku nemam komentar na tako nešto. Pohvala svakako za carinske službe susjednih zemalja“, kaže Kovačević.

Tužiteljica Simeunović kaže da veliki iznosi gotovine najčešće ukazuju na krivična djela i da BiH mora imati interes da taj novac zaustavi u zemlji jer bi on trebao završiti u budžetu.

Suočena s podacima o velikoj nesrazmjeri u iznosima prijavljenog novca na bh. i granicama susjednih zemalja, zaključila je: „Ja bih rekla da sistem ne funkcioniše.“

Novca ima, porijekla nema

Dok Europska unija usavršava borbu protiv pranja novca povezujući obavještajna odjeljenja svih zemalja članica s carinskim službama, praksa bh. institucija i uspjeh u sprečavanju pranja novca se godinama ne popravlja. Oni ne koriste informacije drugih zemalja, a ne znaju ni točnu raspodjelu obaveza i nadležnosti u svojoj zemlji.

UIO BiH vjeruje da entitetska ministarstva financija prilikom izdavanja odobrenja za iznošenje novca provjeravaju i njegovo porijeklo, ali to nije točno. Iako nisu htjeli govoriti za CIN, iz ovih institucija su u pisanim odgovorima objasnili da provjeravaju samo opravdanost iznošenja novca jer ih propisi samo na to i obavezuju.

CIN-ovi sugovornici su uvjereni da bi to trebala biti obaveza ministarstva financija mada to nigdje ne piše izričito.

“Logično bi bilo da, kad neko želi da iznese novac, da nadležno ministarstvo financija provjeri i traži određeni dokaz kako je stekao taj novac, pa da u suradnji sa nadležnim entitetskim tijelima, poreskim upravama, finansijskom policijom možda policijom vidi odakle je novac i kao takav dali se može iznijeti”, kaže Edin Jahić, šef Odsjeka za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije u Ministarstvu sigurnosti BiH.

„Osnovni problem je kako si došao do tog novca. Smiješno je da daš da ga nosi a ne znaš kako ga je dobio“, smatra direktorica Republičkog deviznog inspektorata Zorica Cvijanović.

Iako skoro identični propisi određuju pravila za izdavanje odobrenja u cijeloj zemlji, dokumente o porijeklu keša traže jedino u Brčko distriktu.

„On kad dođe, on mora dokazati porijeklo, ustvari, odakle mu novac. (…) Najbitnije je porijeklo da se zna”, kaže Pezerović iz Direkcije za financije. Međutim, ovdje do početka 2021. godine nisu imali zahtjeve za odobrenje.

“Kad bi se tu na granici nagazilo na taj problem, oni bi sigurno počeli ovamo dolaziti”, smatra, skrećući pažnju na odgovornost carinika.

Iako mnogi misle da bi carinici morali uz odobrenje o prenosu od putnika tražiti i dokaz o porijeklu novca koji se iznosi iz zemlje, šef carinske ispostave Rača Dragan Dragić misli drugačije: „Carinici, pored svog redovnog posla, jel mislite da će tražiti sebi nekakav dodatan posao? Prvo, u prirodi ljudskoj je da neće sebi tražiti dodatan posao, a pogotovo upitna je zakonitost toga ako zakonodavac nije predvidio”

Direktorica Cvijanović zaključuje da raskol između institucija koristi onima koji imaju šta da kriju.

“Kad bi mu stvarno oduzeli taj novac pitanje je da li bi se on više usudio da radi to tako... Ako on vidi da to tako ide, pa zašto ne bi to radio!”