Zamisao da zemlje Zapadnog Balkana dobiju mogućnost ulaska u Schengenski prostor prije no postanu punopravne članice Europske unije ima pravni presedan i mogla bi građanima donijeti jednu od najkonkretnijih koristi europskih integracija. Istodobno bi, pak, zahtijevala duboke reforme u upravljanju granicama, policijskoj suradnji, viznoj politici i vladavini prava. Stručnjaci različito procjenjuju mogućnost spremnosti sadašnjih članica EU-a u ovom trenutku podržati takav model.

Bender: Schengenskim kriterijima trebalo dodati i uvjete u oblasti demokracije i vladavine prava

Raspravu je posljednjih dana otvorio Kristof Bender, zamjenik predsjednika i viši analitičar Europske inicijative za stabilnost (ESI), koji je u autorskom tekstu za švicarski Neue Zürcher Zeitung predložio da EU državama Zapadnog Balkana ponudi jasnu mapu puta ka Schengenu kao međucilj na putu ka članstvu u Uniji. Bender za portal FENA EU ističe da sama činjenica da neka država nije članica EU-a ne predstavlja nepremostivu pravnu prepreku. 

- Već postoje zemlje koje su dio Schengenskog prostora, ali nisu članice EU: Island, Liechtenstein, Norveška i Švicarska. Dakle, članstvo u Schengenu bez članstva u EU očito je moguće te pravni okvir postoji, ukazuje Bender koji, stoga, smatra da bi za Zapadni Balkan bio potreban posebno prilagođen sporazum. 

Prema njegovu mišljenju, to je, obzirom da ne postoji temeljna pravna prepreka, pitanje političke volje. Bender, također, drži da bi u slučaju Zapadnog Balkana klasičnim schengenskim kriterijima trebalo dodati i jasne zahtjeve u oblasti demokracije i vladavine prava. 

- Sadašnje članice Schengena koje nisu u EU stabilne su demokracije s vjerodostojnim rezultatima u vladavini prava. Zato bih očekivao da države članice, uz klasične kriterije, dodaju uvjete kojima bi se osiguralo da nove članice poštuju vladavinu prava i demokratske standarde, istaknuo je.

Marović: Schengenski prostor najosjetljivije područje europske integracije, nerealno očekivati otvaranje granica

Jovana Marović, članica Savjetodavne grupe za javnu politiku Balkan u Europi (BiEPAG), bivša potpredsjednica Vlade i ministrica europskih poslova Crne Gore, znatno je opreznija kada je riječ o političkoj izvodljivosti takvog scenarija. Marović za portal FENA EU ocjenjuje da je u ovom trenutku rano očekivati da bi države članice Unije pristale otvoriti unutarnje granice prema državama ove regije. 

- Schengenski prostor je najosjetljivije područje europske integracije jer počiva na potpunom povjerenju u kontrolu vanjskih granica. Potpuno je nerealno očekivati da bi države članice EU naprasno otvorile svoje granice i u schengenski sustav pustile države koje se i dalje bore sa sustavnom korupcijom, organiziranim kriminalom i nefunkcionalnim pravosuđem, obrazlaže svoj stav Marović.

Ulazak u Schengen, osim uklanjanja rampi na graničnim prijelazima, podrazumijeva i da država mora primjenjivati schengensku pravnu stečevinu, biti sposobna kontrolirati vanjsku granicu u ime svih članica, primjenjivati zajednička vizna pravila, djelotvorno surađivati s policijskim i pravosudnim institucijama drugih država te se povezati sa Schengenskim informacijskim sustavom (SIS). Tu se spremnost potom provjerava kroz posebne evaluacije, a ukidanje kontrola na unutarnjim granicama treba i suglasnost država Schengena. 

Bender s ovim u svezi podsjeća da su zemlje regije već morale ispuniti standarde za bezvizno putovanje u Schengen, konkretno morale su ostvariti rezultate u upravljanju granicama, sigurnosti dokumenata i politici azila.

 - Schengensko članstvo bi, naravno, zahtijevalo dodatne reforme, ali nema razloga iz kojeg BiH i ostale zemlje regije to ne bi mogle postići uz ozbiljan napor, cijeni on.

Marović, pak, upravo zbog širine zahtjeva smatra da su zemlje regije još udaljene od članstva u Schengenu. 

- Uvjeti su iznimno komplicirani i rigorozni, od potpune sigurnosne kontrole granica i primjene Schengenskog informacijskog sustava, do besprijekorne policijske suradnje i vladavine prava. Bez suštinskog obračuna s kriminalom i korupcijom, Schengen ostaje nedostižan, kazala je Marović te istaknula koliko je, uz tehničku spremnost, bitno i političko povjerenje država članica.

Schengen nije zamjena za EU

Bender upozorava da se Schengen često pogrešno poistovjećuje sa slobodom kretanja ljudi unutar EU-a. Sloboda kretanja, kao jedna od četiri temeljne slobode EU-a, daje građanima država članica pravo u drugim članicama živjeti, raditi ili studirati pod gotovo jednakim uvjetima kao domaći državljani. Schengen se, pak, prvenstveno odnosi na odsustvo sustavnih kontrola osoba na unutarnjim granicama. Zato članstvo BiH u Schengenu samo po sebi ne bi građanima BiH automatski dalo pravo zaposliti se ili nastaniti bilo gdje u EU. Bender pojašnjava i da posljedica ulaska zemalja regije u Schengen na granici s Hrvatskom bila neposredna. 

- Ako bi BiH postala punopravna članica Schengenskog prostora, ne bi bilo sustavnih graničnih kontrola s Hrvatskom i ljudi bi mogli prelaziti s jedne na drugu stranu bez redovne granične kontrole. Ako bi BiH i Srbija obje postale članice Schengena, isto bi se odnosilo i na njenu granicu sa Srbijom, pojasnio je uz opasku da Schengenska pravila ipak dopuštaju privremeno ponovno uvođenje kontrola na unutarnjim granicama u iznimnim okolnostima te kao krajnju mjeru.

Bender smatra da Schengen ne može biti zamjena za EU. 

- Sve nove članice EU trebale bi ući u Schengen nakon što ispune kriterije. To je samo jedan dio punopravnog članstva, a ne njegova zamjena. S obzirom na nedostatak vjerodostojnosti procesa pristupanja u nekoliko zemalja Zapadnog Balkana, mapa puta za Schengen mogla bi biti konkretan i dostižan međucilj, kaže on dok Marović smatra da bi, barem u teoriji, upravo slobodnije kretanje bilo jedna od najkonkretnijih koristi koju bi EU mogla ponuditi stanovnicima regije prije formalnog članstva. Ona istodobno upozorava na mogućnost da postupna integracija preraste u trajni status država koje koriste dio pogodnosti Unije, ali nemaju jednaka politička prava.